O cvjećarskoj industriji rijetko se govori u kontekstu održivosti. Ona se bavi cvijećem i samom tom činjenicom, u očima većina, već jest u skladu s prirodom. No, tomu baš i nije tako. Cvijeće za raskošne bukete često se uzgaja u neodrživim uvjetima, putuje s raznih krajeva svijeta, prska kemikalijama za vrijeme i nakon branja, kako bi pritom ostalo svježe pa se boji ili ukrašava perlama, šljokicama, trakicama… i drugom mikroplastikom. Taj problem prepoznale su Maja i Katarina koje su 2020. započele suradnju i pokrenule prvu održivu cvjećarnu pod simboličim imenom Samonikla.
Put Samonikle krenuo je iz dnevnog boravka, preko prvog malog ateljea na Kvatriću, a krajem 2023. seli se u Metalčevu 1, gdje je i danas možemo naći. Kupci mogu posjetiti atelje isključivo uz prethodnu najavu putem telefona, društvenih mreža ili e-maila. Kako je naučila sve što zna danas, kakve usluge nudi Samonikla, te po čemu je brend na tržištu jedinstven, u intervju nam je otkrila Maja Subotić.
Kako bi opisala Samoniklu nekome tko za nju nikad nije čuo?
Samonikla je održiva cvjećarnica usmjerena k ekološkom, održivom i lokalnom poslovanju. U ponudi nudi ekološke cvjećarske proizvode (suhe i svježe aranžmane), usluge dekoriranja (vjenčanja, zabave, korporativni eventi), edukacije i radionice. Većinu biljnog i cvjetnog materijala koji nudi Samonikla dolazi direktno iz prirode, dio je ekološki uzgoj same Samonikle, a dio od lokalnih i provjerenih proizvođača, bez kemikalija, plastike i ugljičnog otiska. Filozofija i stil rada proizlaze i nalaze inspiraciju u netaknutoj, “sirovoj” prirodi. Ideja je prenijeti osjećaj ravnoteže i sklada prirode trenutnog godišnjeg doba.
Što je sve bilo potrebno da bi pokrenula Samoniklu? Jesi li bila jedan od onih koji se “bacaju na glavu” i stvari uče putem ili si prvo sve pažljivo isplanirala, nabavila opremu, zasadila cvjetnjak itd.?
Lagala bih kad bih rekla da sam u pokretanju poslovanja pristupila potpuno štreberski. Bilo je tu i poteza koji su se donosili srcem, a ne razumom. Samonikla je startala prvih pola godine iz dnevnog boravka, do prvog rentanog prostora od 20-ak kvadrata, a zatim ateljea u Metalčevoj. Raslo se polako i u skladu s mogućnostima. Sa svakim većim poslom ulagalo se u poslovanje: proširenje biljnog asortimana (sjemenje, lukovice), inventara, edukaciju.
Svaka greška koju sam napravila dovela me je tu gdje jesmo.
Što je u tom procesu pokretanja vlastitog biznisa bilo najizazovnije?
Početak poslovanja obilježen je entuzijazmom i poletnošću, onda s vremenom dođe nešto što se zove realnost poslovanja u Hrvatskoj. Izazovno je i birokratski kompleksno. Ponekad mi se čini da je država složena tako da sreže u korijenu svaku novu ideju i natjera mlade ljude da odustanu i odu iz zemlje. Naš početak je bio trnovit i spor, prepun pokušaja i pogrešaka. Još uvijek se rade greške, još uvijek se uči: biti poduzetnik zahtijeva konstantno učenje, savladavanje novih vještina i znanja.
A što te je najviše iznenadilo, a čega možda do tada nisi bila svjesna?
Kako svojim radom i djelovanjem možeš usrećiti ljude i unijeti ljepotu u druge živote.
Samonikla se među prvima u Hrvatskoj jasno pozicionirala kao održiva cvjećarnica. Što to točno sve u praksi znači?
Zadnjih nekoliko godina postoji opća pozitivna klima na područjima ekologije i održivosti. Takva klima pogodovala je našem proboju na tržište i plasmanu usluga koje nudimo. Cvjećarska industrija, upravo ona koja mora slaviti prirodu, često podliježe jeftinijim, masovnim i invazivnim metodama koji se sudaraju sa samom prirodom. Pogled na cvjećarstvo u svijetu se mijenja i mi se trudimo da svojim radom nadahnemo ljude da razmisle o onome što kupuju.
Koristimo samo prirodne materijale (rad bez cvjećarske spužve i plastike, folija i sintetičkih vrpci, ljepila, bojanja, Izbjeljivanja…). Prednost dajemo lokalnom i divljem cvijeću bez kemikalija i ugljičnog otiska. Naš pristup je organski, čist i održiv. Nudimo kupcima cvjećarske usluge koje odgovaraju potrebama suvremenog čovjeka koji brine za sebe i svoju okolinu.
Koliko ti je teško bilo doći do klijenata i kako si tome uopće pristupila?
Kako na globalnoj razini, tako i među kupcima u Hrvatskoj raste svijest o ekološkom uzgoju i održivosti. Takva klima pogodovala je proboju na tržište i plasmanu usluga koje se nude. Društvene mreže su uvelike pomogle u tome, posebice Instagram. Sve je veći broj onih koji su spremni iskazati povjerenje opciji koja garantira održive načine proizvodnje, a nisu opterećeni kontrolom sadržaja već kvalitetom istog. Kupci Samonikle žele nov, drugačiji proizvod s dodanom vrijednosti, što u ovom slučaju ekološki pristup u proizvodnji i stilska prepoznatljivost.
Potraga za fizičkim prostorom, posebno u Zagrebu, obično je nešto što poduzetnicima zadaje glavobolje. Kako je to izgledalo u slučaju Samonikle?
Kako sam iznad spomenula, krenule smo polako, dok nismo bile spremne za prvu rentu i rizike prvog poslovanja. Tada smo našli mali poslovni prostor na Kvatriću koji je za tadašnje uvjete i količinu posla (i naše kapacitete) bio taman: mali i na mirnoj lokaciji. To je omogućilo fokusirani rad i spori rast.
Dvije godine kasnije, poslovanje se razvilo i veći prostor je bio nužan. Potraga je trajala nešto manje od pola godine. Jasne odrednice potreba novog prostora pomogle su da prostor nađemo brže.
Nedavno je Samonikla posjetila naRHS Chelsea Flower Showu u Engleskoj. Koliko često prakticiraš slične izlete i općenito informiranje o tome što rade kolege iz drugih zemalja i zašto je to važno?
Posljednjih pola godine Katarina i ja planiramo put u Englesku. Glavni povod je bio sajam u Londonu, RHS Chelsea Flower Show. To je najprestižniji sajam cvijeća na svijetu: mjesto na kojem dođete pogledati vrhunski dizajn vrtova, otkriti nove vrste bilja, saznati najnovije trendove u vrtlarstvu, pogledati vrhunske cvjetne instalacije… Progurati se među stotinama tisuća posjetitelja kako bi prvi saznali “što je in u svijetu zelenih površina”.
Najbliže opisu bi bile olimpijske hortikulturne igre. To je ključan event za sve ljubitelje bilja, a pogotovo cvjećare. Pruža platformu za prikazivanje inovativnih cvjetnih dizajna, nudi mogućnosti umrežavanja s vrhunskim profesionalcima u svim granama hortikulture, uzgoja i cvjećarstva. Educira o novim vrstama cvijeća, trendovima i održivim praksama, nudi kreativne ideje i motivaciju za profesionalni razvoj. Povezuje cvjećare sa zajednicom i uključuje javnost.
Posjetile smo KEW Gardens (Kraljevski botanički vrt), nekoliko manjih farmi cvijeća, od kojih bismo izdvojile Little Budds Farm u Kentu s preko 50 vrsta božura. Bilo je jako lijepo popričati o izazovima i iskustvima poslovanja s kolegicom Jen u Kentu iz Blooming Greena (ekološka farma i održiva cvjećarnica). Koliko god se činilo da smo udaljeni u mjerilima na karti, svi prolazimo iste probleme (u većoj ili manjoj mjeri).
Nije nas zaobišao ni Kent Garden Show (engleska verzija Flora arta na desetu potenciju), dvorac i vrt Sissinghurst. Za napomenuti je da ovaj vrt ima jednu od najbogatijih kolekcija starinskih sorti vrtnih ruža.
Posjetile smo vrt oko kuće Great Dixter: nekoć vrt obiteljske kuće vrtlara i pisca o vrtovima Christophera Lloyda. Danas je pod vodstvom Fergusa Garretta kojem Englezi tepaju da je “Lionel Messi hortikulture”. Imaju i rasadnik rijetkog bilja, te svoje znanje daju na raspolaganje kroz razne edukativne programe. Ispunile smo svaki moment, napunile srca, duše i glave idejama i takve se vratile nazad u Zagreb.
A nedavno si i sama održala radionicu na Toč festivalu. Prakticiraš li i inače edukacije za druge i što one obično uključuju?
Tako je, Toč je mali boutique festivalu u Ninu posvećen očuvanju tradicije, nematerijalne baštine, okoliša i autentičnosti. Programski je koncipiran kao fuzija autentične i iskrene hrane, prirodnih vina, bezalkoholnih artisan pića, outdoor aktivnosti, edukativnih panela, radionica i glazbenih nastupa.
Edukacije u Samonikloj se dijele na dvije vrste – edukaciju publike i edukaciju samih aktera u industriji, počevši od cvjećara i uzgajivača cvijeća. Poanta edukacije je, uz praktičan rad i svladavanje određenih cvjećarskih tema i zadataka, osvještavanje o lošim utjecajima uzgoja i prodaje rezanog cvijeća i upoznavanje s alternativnim metodama koje nisu štetne za okoliš.
Dijeljenje znanja temelj je za osobno osnaživanje, ekonomski razvoj, društveni napredak i sveukupno poboljšanje društva. Ulaganjem u obrazovanje i promicanjem dijeljenja znanja, možemo stvoriti pravedniji, napredniji i održiviji svijet.
Dijeljenje znanja temelj je za osobno osnaživanje, ekonomski razvoj, društveni napredak i sveukupno poboljšanje društva.
Educiraš li se i dalje?
Edukacija ne smije prestati, pomaže nas držati u korak s vremenom i promjenama. Prošla sam edukaciju i tečajeve poput osposobljavanja za cvjećare, pročitala nebrojenu količinu knjiga, pratim razne profile na društvenim mrežama koje se tiču struke, pretplaćena sam na nekoliko newslettera koji te updateaju o događanjima…
Trenutno čekam edukaciju od strane SFN-a, nezavisne edukativne organizacije za cvjećare koja je postavila standarde za održivo cvjećarstvo.
Koja je nepravedna prednost koju Samonikla ima?
Interdisciplinarnost. Kroz rad Samonikla koketira s umjetnošću, a posjeduje i znanje iz dizajna, fotografije, marketinga i scenografije. Međutim postoji još jedan segment, a to je ljubav prema radu. Svatko može naučiti tehniku, no potrebne su strast i volja da te guraju naprijed u kriznim vremenima.
Edukacija ne smije prestati, pomaže nas držati u korak s vremenom i promjenama.
Koje greške najviše pamtiš i što si iz njih naučila?
Rekla bih da je to razdvajanje privatnog od poslovnog života, te pronalazak balansa između toga. Još uvijek učim postaviti jasne granice te brinuti o sebi, zdravoj prehrani, opuštanju, vježbanju, pronaći vrijeme za obitelj i prijatelje… Predivno je imati fleksibilnost i kontrolu radnog vremena, što omogućuje balansiranje poslovnog i privatnog života.
Na papiru i u knjigama je sve lijepo objašnjeno i jasno: postavljanje radnog rasporeda i delegiranje zadataka kako bi omogućili da se bolje usredotočimo na strateške odluke i smanjimo radno opterećenje i stres, a povećamo produktivnost. Međutim provedba toga u praksi nije jednostavna. Pogotovo ne u zemlji u kojoj se nalazimo bez infrastrukture da te podrži u mikro poduzetništvu.
Što bi napravila drugačije da krećeš ispočetka?
Ništa. Svaka greška koju sam napravila dovela me je tu gdje jesam, naučila i obogatila za nova znanja.
