Pokretanje vlastitog posla traži hrabrost, ali za dugoročan uspjeh potrebni su i dobra priprema, promišljene odluke te spremnost da na vrijeme prepoznamo rizike. Upravo se time u svom radu bavi Tatjana Štefanac Zjalić, osnivačica Happtoryja, savjetničke kuće koja malim i srednjim poduzetnicima pomaže u financiranju investicija, organizaciji poslovanja i planiranju održivog rasta.
Happtory je pokrenula 2018. godine s idejom da poduzetnicima pruži pouzdanog partnera koji razumije njihove potrebe i može im pomoći u različitim fazama razvoja poslovanja. Tijekom godina rada Tatjana je upoznala brojne poduzetničke priče, ali i probleme koji se ponavljaju. Od loše procijenjenih investicija i nedovoljno jasnih ugovora do financijskih odluka koje se donose bez dovoljno informacija, mnoga su se neugodna iskustva mogla izbjeći pravodobnim pitanjima i boljom pripremom.
Upravo su ta iskustva postala temelj njezine knjige Poduzetnički kompas, u kojoj donosi 51 stvarnu poslovnu situaciju i konkretne savjete za snalaženje u svakodnevnim izazovima poduzetništva. Njezin se pristup temelji na jednostavnoj ideji: poduzetnicima ne trebaju samo nove prilike nego i znanje koje će im pomoći da prepoznaju koje od njih doista imaju smisla.
Za MALI VELIKI, Tatajana govori o nastanku Happtoryja, izazovima izgradnje vlastitog posla, financijskim odlukama koje mogu odrediti njegovu budućnost i važnosti odabira pravih poslovnih partnera. Otkrila nam je i zašto uspjeh danas mjeri ne samo rezultatima nego i slobodom koju je uspjela sačuvati za sebe, svoju obitelj i svoj tim.
Za početak, predstavi nam se malo izvan poslovne titule. Tko je Tatjana Štefanac Zjalić, čime se bavi i što te, osim poslovnih rezultata i brojki, najviše pokreće u radu?
Izvan posla sam prije svega supruga i majka dviju djevojčica. Obiteljske vrijednosti i odnosi izuzetno su mi važni. Kad ne ganjam poslovni rezultat, ja sam mama koja voli aktivno provoditi vrijeme s djecom. Obožavam obiteljska druženja u prirodi, vrhunsku hranu, putovanja te dobru šalu i zafrkanciju. U radu me najviše pokreću timski duh i zajedništvo. Za mene nema ljepšeg nego biti okružena vizionarima, ljudima koji zajedno rade na tome da našu svakodnevicu učine boljim mjestom.
Poslovno vodim Happtory, savjetničku kuću koja poduzetnicima pomaže planirati ulaganja i pronaći optimalne izvore financiranja, poput sredstava iz EU fondova, kredita i poreznih olakšica. Potom im pomaže upravljati izazovima koje donosi rast poslovanja.
Volim red, jasnoću i dobra pitanja. Duboko vjerujem da je poslovna pismenost jednako važna kao i stručnost u vlastitoj djelatnosti. Najviše me iz ravnoteže izbacuje kad vidim da je netko izgubio novac ili godine zbog nečega što se moglo spriječiti jednim pravodobnim razgovorom.
Tvoj profesionalni put uključuje dugogodišnje savjetničko iskustvo, rad na velikim investicijskim projektima i direktorsku poziciju u konzultantskoj kući. Kako je izgledao tvoj put do poduzetništva i u kojem si trenutku shvatila da želiš izgraditi vlastitu priču?
Za poduzetništvo sam se odlučila nakon što sam postala majka. Tada mi je postalo neprocjenjivo važno na što odlazi moje vrijeme. Shvatila sam da u životu želim slobodu: slobodu u donošenju odluka i kretanju, slobodu da biram na kakvim projektima radim i na koga trošim vrijeme i energiju. Postalo mi je još važnije raditi na svoj način, bliže poduzetniku i s više slobode u tome kome i kako pomažem. Shvatila sam da znanje koje imam vrijedi najviše kad ga mogu ponuditi baš onako kako vjerujem da treba, a to znači iskreno, praktično i brzo.
Kako je nastao Happtory i odakle ideja za njegovo ime i poslovni koncept? Koju si potrebu na tržištu prepoznala i što si željela ponuditi poduzetnicima što im je tada nedostajalo?
Happtory je osnovan 2018. godine. Ime je nastalo kao spoj riječi Happy Factory. Iza imena stoji slogan Stvara sretna partnerstva. Ideja je da se u poslovnim suradnjama trebamo okružiti ljudima koji dijele iste vrijednosti i sličnu viziju napretka, a onda nam je svima samo nebo granica. Happtory je usmjeren na stvaranje sretnih partnerstava s klijentima, poslovnim suradnicima i zaposlenicima. Toliko vremena u životu provedemo radeći, a ako pritom ne možemo biti sretni, sve skupa nema smisla!
Potreba koju sam prepoznala bila je jednostavna. Mali i srednji poduzetnici imali su pristup ili vrlo skupim velikim konzultantima ili nikome. Između toga nije postojao partner koji im može pružiti sveobuhvatnu konzultantsku uslugu koju si mogu priuštiti. Suradnje bismo započinjali s EU natječajima, a potom bismo postali desna ruka u raznim područjima, od usklađivanja s regulativom i kontrole računovodstva do optimizacije internih procesa, upravljanja zaposlenicima i slično.
Happtory poduzetnicima pruža podršku u različitim fazama razvoja poslovanja, od planiranja investicija do pronalaska odgovarajućih izvora financiranja. Kako bi nekome tko se prvi put susreće s tvojim radom objasnila čime se točno bavite i na koji način pomažete klijentima?
Najjednostavnije: mi smo desna ruka poduzetnicima koji rastu. Pronalazimo opcije financiranja rasta, uređujemo poslovanje tako da ne ovisi o vlasniku i uvodimo digitalne alate ondje gdje štede vrijeme i novac. Na tržištu smo najprepoznatljiviji po financiranju poslovnog rasta. Za investicije klijenata tražimo bespovratna sredstva, povoljne kredite ili porezne olakšice.
Osim toga, analiziramo što u organizaciji može funkcionirati optimalnije, brže i kvalitetnije te pomažemo da se to uredi. Danas smo prigrlili najnovije alate pa klijente educiramo i o korištenju umjetne inteligencije u administraciji. Sve to radimo s jednim ciljem: da njihov rast bude dugoročno održiv.
Iza tebe je iskustvo rada s tisućama poduzetničkih ideja i projektima različitih veličina. Što si kroz taj rad naučila o ljudima koji pokreću vlastiti posao? Postoje li obrasci koje redovito primjećuješ, bez obzira na djelatnost ili veličinu tvrtke?
Naučila sam da su poduzetnici gotovo uvijek hrabriji nego što su pripremljeni i ne mislim to kao kritiku. Bez te hrabrosti ništa ne bi ni krenulo. Obrasci se često ponavljaju, bez obzira na djelatnost. Ljudi precjenjuju prihode, a podcjenjuju vrijeme, troškove i administraciju. Odluke često donose pod pritiskom roka, a ne na temelju plana. Teško traže pomoć dok problem ne postane ozbiljan. A najbolji poduzetnici koje sam upoznala nisu nužno oni s najboljom idejom. To su oni koji postavljaju puno pitanja i spremni su čuti odgovor koji im se ne sviđa.
Pokretanje vlastitog posla često izgleda jednostavnije izvana nego što jest u stvarnosti. Koji su bili tvoji najveći izazovi na početku Happtoryja i što ti je bilo najteže izgraditi: bazu klijenata, povjerenje tržišta, poslovne procese ili nešto sasvim drugo?
Ja možda nisam tipičan primjer. Većini poduzetnika na početku su izazov financije, odnosno kako preživjeti dok se biznis ne zakotrlja i ne stvori se zaliha novca. Meni je taj dio, rekla bih, urođen od malih nogu. Uvijek sam znala kako doći do novca i uvijek sam imala zalihu. Nisam imala ni izazov s prodajom ni s povjerenjem. U prethodnoj firmi imala sam priliku upoznati velik broj ljudi i poduzetnika diljem Hrvatske.
Meni je izazovan bio tajming. Imala sam jedno malo dijete, a u međuvremenu sam ostala trudna i rodila drugo. Istovremeno je trajao COVID, a nakon toga krenule su i druge nepovoljne okolnosti na europskoj razini. Pritom se dogodilo ono što se događa i većini poduzetnika: ono što si očekivao napraviti u tri mjeseca ne uspiješ ni za godinu dana jer na vanjske okolnosti ne možeš utjecati. Možeš samo vidjeti kako se prilagoditi.
Imala sam sreću što sam praktički od početka zaposlila kolegicu Ivu. Bila je spremna raditi sa mnom iz dnevnog boravka dok sam imala mučnine u trudnoći i šetati parkom dok sam gurala dijete u kolicima. Uvijek je bila svjesna gdje smo i koliko možemo. Iako je možda u tom trenutku mogla tražiti više, odlučila me podržati. To je bilo ključno. Da nisam imala tu podršku od početka, stvari bi vjerojatno izgledale drugačije.
Koliko se tvoja prvotna vizija Happtoryja promijenila kroz godine? Jesi li usput morala odustati od nekih ideja, promijeniti smjer ili naučiti da nešto što se činilo kao dobra poslovna prilika ipak nije pravi izbor?
Prvotna se vizija zapravo nije promijenila, samo je puno kasnije zaživjela. Od početka mi je ideja bila biti desna ruka manjem broju poduzetnika. Da bih nekome mogla uistinu biti desna ruka u raznim segmentima, ne mogu to raditi sa stotinama klijenata istovremeno. Naša je usluga premium usluga, a da bi ostala takva, pomno biramo suradnje koje su win-win za obje strane.
S obzirom na razdoblje u kojem je firma osnovana, trudnoću i malo dijete, u početku smo prihvaćali i neke suradnje koje nisu bile u skladu s dugoročnom strategijom. Sada smo tome sve bliže.
Dugo sam se borila s onom „bolje vrabac u ruci nego golub na grani“. Naravno, nemaš uvijek mogućnost biranja jer na kraju dana treba isplatiti plaće i podmiriti troškove.
U konzultantskom poslu povjerenje je iznimno važno jer klijenti s tobom dijele svoje planove, dileme, financije i ponekad vrlo ozbiljne poslovne probleme. Kako gradiš dugoročne odnose s klijentima i što smatraš najvažnijim u suradnji između poduzetnika i savjetnika?
Povjerenje se gradi iskrenošću, posebno onda kad nije ugodna. Ako mislim da projekt nije prihvatljiv za potporu ili da investicija nema smisla, to ću reći na početku, a ne nakon što klijent potroši vrijeme i novac. Drugo je dostupnost i jasnoća: klijent mora uvijek znati gdje je njegov projekt i što slijedi. Treće je diskrecija. Ljudi s nama dijele financije, planove, ponekad i obiteljske odnose u firmi. To je odgovornost koju shvaćam vrlo ozbiljno. Najvažnije je da savjetnik ne preuzima odluke umjesto poduzetnika, nego mu daje sve što treba da ih donese dobro.
Financije su područje u kojem mnogi poduzetnici uče kroz vlastite pogreške. Iz tvog iskustva, koje se odluke najčešće pokažu skupljima nego što su poduzetnici očekivali i što bi svatko trebao provjeriti prije nego što uloži značajniji novac u svoj posao?
Najskuplje su obično odluke donesene bez financijskog plana. Investicija se može isplatiti za pet godina, ali ako firma u međuvremenu ostane bez likvidnosti, ta isplativost ništa ne znači. Skupe su i odluke o kreditima bez razumijevanja ukupnog troška, ulaganja u opremu „za svaki slučaj“ bez promišljanja je li mi ta tehnologija potrebna te poslovne suradnje odabrane prema najjeftinijoj ponudi…
Prije svakog značajnijeg ulaganja provjerila bih sljedeće: Kako ću ovo plaćati iz mjeseca u mjesec, a ne samo ukupno? Što se događa ako prihodi kasne šest mjeseci? Imam li zalihu za nepredviđene troškove? Postoji li potpora ili porezna olakšica koju moram iskoristiti prije nego što krenem jer se mnoge ne mogu dobiti naknadno? Ako ulažeš u nešto što će ti donijeti novac za dvije, tri ili četiri godine, za to ne trošiš svoju zalihu novca.
Često se govori o prihodima, rastu i novim klijentima, a mnogo manje o naplati potraživanja, ugovorima, poreznim obvezama i financijskim rezervama. Zašto poduzetnici zanemaruju te manje atraktivne, ali ključne dijelove poslovanja i kako mogu razviti zdraviji odnos prema poslovnim financijama?
Zanemaruju ih jer nisu uzbudljivi i ne donose osjećaj napretka. Novi klijent je radost, a praćenje naplate obveza. Poduzetnici su osobe koje vide mnoštvo prilika. Da ne vidiš prilike, ne bi ni postao poduzetnik. Ali kad gledaš prilike, rizike, probleme i izazovne situacije vidiš manje pa o njima ne razmišljaš dok se ne dogode. Zato bi bilo idealno da vlasnik firme, vizionar koji vidi prilike, u timu ima osobu koja će ga izazivati i promišljati o svim lošim scenarijima.
Da bi uspio u poduzetništvu, moraš biti pun energije i ambiciozan jer inače ne bi opstao kad krenu negativne stvari. Istovremeno se trebaš mudro okružiti ljudima koji drugačije gledaju na poslovne izazove. U timu treba imati osobu koja je manje sklona riziku, koja propituje, analizira brojke i prati što se događa s poslovanjem.
Jedna od velikih tema za male poduzetnike jest financiranje rasta. Kako procijeniti kada je pravi trenutak za investiciju, zapošljavanje ili širenje poslovanja, a kada je pametnije usporiti i konsolidirati postojeće poslovanje? Koje bi si pitanje poduzetnik trebao postaviti prije donošenja takve odluke?
Pravi trenutak za rast je kad postojeće poslovanje stabilno funkcionira, a da ti osobno ne moraš stalno „gasiti“ požare. Imaš predvidljiv prihod, kontrolu nad troškovima i jasnu ideju o tome gdje će novi kapacitet stvarati vrijednost. Ako je firma već sada kaotična, rast će samo povećati kaos. Pitanje koje preporučujem postaviti prije svake takve odluke glasi: „Ako ovo ne uspije u roku koji planiram, mogu li to podnijeti i financijski i osobno?“ Ako je odgovor ne, to ne znači da ne treba rasti. Znači da prije sljedeće stepenice treba stabilizirati postojeće poslovanje.
EU fondovi i različiti programi potpora mnogima zvuče kao prilika koju ne bi smjeli propustiti, ali cijeli proces može djelovati komplicirano i zastrašujuće. Kada se prijava za potporu doista isplati, koje su najčešće zablude o bespovratnim sredstvima i zašto novac koji je dostupan ne znači nužno da je projekt dobra investicija?
Kad jednom prođeš provedbu EU projekta, pojam bespovratnih sredstava gledaš iz potpuno drugačijeg kuta. Vidiš koliko ti treba vremena, koliko usklađene administracije i koliko je koraka zapravo suprotno samoj srži poduzetništva. Zato se na EU fond ima smisla prijaviti isključivo ako tvoje poslovanje ide točno u smjeru koji taj fond želi financirati.
Danas se prijava isplati kad je projekt dobar i bez potpore, a potpora ga čini boljim, bržim ili manje rizičnim. Danas trebaš imati vrhunski projekt da bi na kraju bio financiran. Najčešće su zablude da je novac „besplatan“, da se dobiva unaprijed, da je prijava najteži dio i da se pravila nakon odobrenja mogu zanemariti. U stvarnosti prvo uložiš vlastiti novac pa dobiješ povrat. Provedba traje godinama, a obveze se moraju poštovati jer se u protivnom novac vraća. Zato uvijek kažem: potpora je alat, a ne poslovni model. Uz bespovratna sredstva vrijedi pogledati i porezne olakšice za ulaganja te za istraživanje i razvoj. Poduzetnici često ne znaju za njih, a mogu donijeti značajnu uštedu.
Obično kažem: ako je iznos potpore manji od 100.000 eura, nemoj to ni ganjati. Nemaš vremena za sve što je potrebno da bi dobio sredstva i proveo projekt do kraja. Danas treba provjeriti i koliki je proračun natječaja. Ako će sredstva dobiti 20 ili 30 firmi, to je jako mali broj i moj je savjet da ne gubiš vrijeme. Ako ih može dobiti 100, ima smisla pokušati.
Iz stvarnih poslovnih situacija nastala je i tvoja knjiga Poduzetnički kompas, koja donosi 51 primjer problema s kojima se poduzetnici mogu susresti. Kada si shvatila da iskustva koja godinama prikupljaš trebaju postati knjiga i što te potaknulo da ih odlučiš podijeliti na taj način?
Primijetila sam da iz godine u godinu odgovaram na ista pitanja i gledam iste pogreške kod različitih ljudi. Očito nisam bila jedina koja je to vidjela jer su mi tijekom dugogodišnjih suradnji različiti klijenti više puta rekli: „Ti moraš napisati knjigu.“ Ta mi se ideja dodatno približila jer knjige u Happtoryju oduvijek imaju posebno mjesto: našim ih klijentima svake godine darujemo. U jednom trenutku pomislila sam kako bi bilo lijepo da im jednom poklonimo knjigu koju smo sami napisali.
Odluku mi je na kraju olakšala jedna jednostavna misao.
Zašto si odabrala upravo format konkretnih situacija i praktičnih koraka, umjesto klasičnog poslovnog priručnika s teorijom i stručnim objašnjenjima? Kako si odlučivala koje priče i probleme uključiti te što ti je bilo najvažnije da čitatelj dobije iz svake lekcije?
Zato što vlasnici firmi i poduzetnici nemaju vremena ni kapaciteta za duga štiva. Svakodnevno se bave vrlo zahtjevnim poslovima i izazovima. Ideja je bila da to bude štivo koje će zaista pročitati u ono malo vremena koje imaju i koje je napisano jednostavnim jezikom. Željela sam da razumiju što im je važno kod računovodstva, u odnosima s kupcima i državnim institucijama te što ih čeka nakon odluke o poslovnom rastu. Do informacije dođeš na jednostavan način i sutradan je možeš primijeniti.
Među situacijama koje opisuješ nalaze se pogreške koje se mogu dogoditi gotovo svakome: od suradnje bez jasnog ugovora do neplaniranih troškova i loših investicijskih odluka. Postoji li neka situacija iz tvog profesionalnog iskustva koja ti je posebno ostala u sjećanju i koja najbolje pokazuje koliko je važno na vrijeme postaviti prava pitanja?
Jedna klijentica odlučila je kupiti stroj, najnoviju tehnologiju na tržištu, od renomirane tvrtke. Kao mala poduzetnica ušla je u suradnju s punim povjerenjem, bez jasnog ugovora. Na kraju stroj uopće nije proradio. Ispostavilo se da treba zamijeniti određene dijelove, a nije bilo jasno tko će ih financirati. Zamislite da kupite stroj vrijedan 140.000 eura, što je možda jednako vašim godišnjim prihodima. Odaberete renomiranu tvrtku, mislite da ste sigurni, a nakon kupnje vam se više ne javljaju ili, kad ih napokon dobijete, samo prebacuju lopticu. I to nije jedini takav primjer. Ugovor trebaš potpisivati i s najbližima.
Ako obje strane imaju dobre namjere, nema razloga da se ugovor ne potpiše. Unaprijed se razjasne stvari koje bez pisanog dokumenta možda ne bi ni došle na stol, a sve dok se ne dogodi neka nepovoljna situacija.
Pisanje knjige i vođenje konzultantskog posla dva su prilično različita izazova. Kako je izgledao proces nastanka Poduzetničkog kompasa uz sve tvoje svakodnevne poslovne obveze? Što ti je bilo najzahtjevnije, a što te najviše veselilo tijekom rada na knjizi?
Izgledalo je tako da sam tijekom pisanja dva puta htjela odustati jer jednostavno nisam imala vremena. Prioritet su uvijek projekti na kojima radiš svakodnevno. Za njih imaš ugovor s klijentom i kratke rokove koje moraš poštovati. Onda, u trenutku kad bih trebala pisati, ne bih imala inspiraciju. Na kraju me moja poslovna suradnica, grafička dizajnerica, potaknula da završim. Rekla je: „Došli smo do pola, ajde završi, ja moram ići na godišnji odmor.“ I zapravo je njezin godišnji odmor presudio da završim priču.
Odgajana sam tako da, kad nekome nešto obećam, to moram ispoštovati bez obzira na cijenu. Zbog toga sam, kad sebi nešto obećam, sklona to pomaknuti ili odustati. Ipak, kad se obvežem drugome, nema odustajanja.
Kroz Happtory i Poduzetnički kompas naglašavaš važnost pripreme, informiranih odluka i prepoznavanja rizika prije nego što postanu ozbiljan problem. Što za tebe danas znači biti dobar poduzetnik i koliko se tvoja definicija uspjeha promijenila od početka karijere do danas?
Danas mislim da dobar poduzetnik nije onaj tko nikad ne griješi, nego onaj tko griješi informirano i s manjim ulogom. Rizik je dio posla, ali nepripremljenost nije. Uspjeh danas mjerim i time koliko imam vremena za obitelj i za sebe. Mogu li, primjerice, uzeti dva mjeseca slobodno i biti na raspolaganju svojim najbližima?
Ako si u poduzetništvo krenuo zbog slobode, a tu slobodu ne možeš živjeti s obitelji, onda to nije to. Izuzetno mi je važno i koliko su ljudi u timu zadovoljni. Ako svi zajedno ne možemo živjeti privatne živote uz posao, trebamo se baviti nečim drugim.
Koliko je teško ostati dosljedan vlastitim vrijednostima kada poslovanje raste, pojavljuju se novi klijenti i prilike, a istodobno raste i odgovornost? Kako pronalaziš ravnotežu između ambicije, poslovnih ciljeva i načina života koji želiš voditi?
U pojedinim razdobljima godine ravnotežu teže održim, ali jako mi je važno da na razini godine mogu reći da imam radno vrijeme. Koristimo najnovije dostupne alate i automatiziramo procese, i to od samog početka. Koristimo sve što nam može uštedjeti svaku minutu u danu i nastojimo svaki zadatak učiniti ponovljivim i skalabilnim.
Vrlo nam je jasno s kojim profilom klijenata želimo raditi, a s kojim ne. S klijentima komuniciramo otvoreno i pravovremeno, i to nam odlično funkcionira. Držimo se toga da izlazimo iz ureda na vrijeme, a kad nam radno vrijeme ipak pobjegne, podsjećamo jedni druge da trebamo ići kući. Ravnotežom konstantno i svjesno upravljamo.
Kad pogledaš sve što si dosad izgradila, što smatraš svojim najvećim profesionalnim postignućem, a što bi danas napravila drukčije da ponovno krećeš od početka? Postoji li neka lekcija koju bi voljela da si usvojila puno ranije?
Najvećim postignućem smatram bazu klijenata s kojima svakodnevno radimo. To su renomirane hrvatske tvrtke prisutne na svjetskom tržištu, koje zapošljavaju i brinu se o velikom broju obitelji. Preporučuju nas dalje, a s velikim brojem klijenata svake godine radimo na dva do tri velika, višemjesečna projekta, i tako iz godine u godinu. Presretna sam i što imam tim s kojim se praktički od početka poslovanja zajedno razvijamo, i profesionalno i osobno.
Možda bih ranije počela više vjerovati svojoj intuiciji kad na stol dođe suradnja koju ne želim. Imali smo nekoliko suradnji u kojima smo mjesecima, na vlastitu štetu, podržavali klijenta koji na kraju nije smatrao da je dobio vrijednost, nego je vjerovao da je trebao dobiti više. Lekcija koju bih voljela da sam ranije usvojila jest da svatko ima svoj dio odgovornosti u poslovnoj suradnji.
Što je sljedeće za Happtory i tebe? Imaš li nove projekte, ideje ili planove za razvoj Poduzetničkog kompasa i drugih edukativnih sadržaja, a što bi voljela da poduzetnici koji prate tvoj rad nauče, promijene ili počnu raditi već danas?
U Happtoryju opet imamo nove lude ideje s kojima intenzivno krećemo početkom sljedeće godine. I dalje su usmjerene na podršku malim i srednjim poduzetnicima. Primijetili smo goleme prilike u umjetnoj inteligenciji, koja je danas dostupna i malim poduzetnicima. Može pomoći u svim dosadnim i ponavljajućim administrativnim radnjama, odnosno u svemu za što smo dosad osjećali da uzalud trošimo vrijeme. Zato ćemo poduzetnicima pomagati implementirati umjetnu inteligenciju u poslovanje te ih učiti kako je koristiti na siguran način. Kao i svaki drugi alat, ako je ne koristiš sigurno, možeš nanijeti štetu i svojem poslovanju i svojem klijentu.
A poduzetnicima bih poručila da zapamte kako prilika nije isto što i dobra prilika. Birajte suradnje, investicije i ljude koji dijele vaše vrijednosti i ne bojte se reći ne onome što vam ne odgovara. Rast je najzdraviji kad iza njega stoje sretna partnerstva.
