Zagrli Zagreb: Kako je Nikolina Žabčić došla od prve ilustracije do prepoznatljivog zagrebačkog brenda
Od prvih zagrebačkih razglednica do vlastite trgovine u Ilici, Nikolina Žabčić izgradila je brend koji spaja autorsku ilustraciju, lokalni humor i poduzetničku inicijativu. Razgovarali smo o kreativnosti, poslovnim izazovima i razvoju vlastitog posla.

Pokrenuti vlastiti posao znači puno više od dobre ideje i želje da radiš nešto svoje. Potrebni su upornost, spremnost na učenje, razumijevanje tržišta i sposobnost prilagodbe. Sve to dio je priče Nikoline Žabčić, osnivačice brenda Zagrli Zagreb, koji je izrastao iz autorskih ilustracija i želje za drukčijim zagrebačkim suvenirima.
Njezin profesionalni put povezuje animirani film, ilustraciju i grafičko oblikovanje, a upravo je spoj tih interesa postao temelj vlastitog poslovanja. Ono što je 2018. godine počelo izradom razglednica postupno se razvijalo u širu ponudu proizvoda, personaliziranih ilustracija i kreativnih usluga. Danas Zagrli Zagreb ima i vlastitu trgovinu u Ilici, a prepoznatljivost gradi ilustracijama koje spajaju zagrebačke motive, svakodnevne situacije i dozu specifičnog lokalnog humora.
Put do vlastitog brenda donio je brojne izazove. Od upoznavanja tržišta i određivanja cijena do organizacije proizvodnje, razvoja prodajnih kanala i okupljanja tima suradnika. Nikolina pritom ne skriva da su neke poslovne odluke bile rezultat pokušaja i pogrešaka, ali upravo ih smatra važnim dijelom procesa učenja.
Za MALI VELIKI otkriva sve o tome kako kreativnu ideju pretvoriti u održiv posao, zašto je važno razumjeti kupce i koliko se poduzetništvo razlikuje od romantične predodžbe o radu za sebe. Otkrila nam je i što ju je iznenadilo nakon otvaranja trgovine, kako danas razvija svoj brend te zašto smatra da je najvažnije jednostavno krenuti.

Za početak, predstavi nam se malo izvan svojih poslovnih uloga. Tko je Nikolina Žabčić, čime se sve baviš i kako izgleda tvoj profesionalni put koji te doveo do vlastitog brenda?
Pojam slobodnog vremena mi je posljednjih nekoliko godina postao dosta apstraktan. Često pitam ljude što rade kada ne rade, odnosno kada su na godišnjem odmoru. U principu, svaki moj prazni period u kalendaru ispunjen je pisanjem i istraživanjem u području vizualnog oblikovanja, pretežito usmjerenima na vlastiti napredak i edukaciju, kako osobnu tako i poslovnu. Jako je zanimljivo pogledati onu malu sebe od prije 20 godina, kada sam bila dijete koje nije voljelo učiti niti je pokazivalo interes za išta osim izlazaka i bezbrižnosti.
S druge strane, odrasla sam kao „sportašica“, i to namjerno ističem pod navodnicima. Nikad se nisam ozbiljno bavila sportom s namjerom da od toga izgradim profesionalnu karijeru, ali činjenica je da te sport dosta oblikuje i priprema za zrelije doba. Moje adolescentsko razdoblje obilježili su balet, tenis, klizanje, karate, sinkronizirano plivanje i pjevanje u zboru. To ističem kao jednu važnu crtu kojoj se i danas često vraćam jer su mi te aktivnosti usadile važnost timskog rada, disciplinu i ustrajnost.
Danas to njegujem tako što mi je plivanje mjesto razbibrige i unutarnjeg mira, ali i mjesto na kojem zapravo nastaje najviše kreativnih ideja. Pokušavam održavati kontinuitet odlazaka na bazen, otprilike tri puta tjedno, kako bih brinula o svojem fizičkom, a time i mentalnom zdravlju. Profesionalno sam se razvijala kroz animirani film, ilustraciju i grafičko oblikovanje, a vlastiti brend danas mi omogućuje da sve te interese povežem u jednu dinamičnu poslovnu priču.
Ideja za Zagrli Zagreb počela se razvijati još 2018. godine, kada si krenula s izradom zagrebačkih razglednica. Kako je sve počelo? Je li iza prve ideje stajala konkretna potreba koju si prepoznala na tržištu ili želja da kroz vlastiti projekt izraziš svoju kreativnost i ljubav prema gradu?
Zagrli Zagreb, ili kako ga u svojem uskom krugu ljudi volim nazivati, „dobra vibra“, mješavina je i zabavan spoj različitih životnih ciljeva koje sam jednom popisala u svojoj glavi. Nastao je iz potrebe da imam nešto svoje, kreativno, raznoliko, a onda i održivo. Važnost koju pridajem slobodi, a koja nema cijenu, nešto je što me svaki dan budi u šest ujutro i motivira na daljnji rad. Ne mogu riječima objasniti koliko je taj radni pogon postao usađen u meni. Brend je spoj potrebe na tržištu, moje osobne potrebe za dinamičnim poslom i onoga za što sam se u konačnici educirala.

Zagreb je velika inspiracija tvom radu, ali i polazište za razvoj poslovne ideje. Što ti je nedostajalo u tadašnjoj ponudi gradskih suvenira i kako si prepoznala priliku da napraviš nešto drukčije? Jesi li prije pokretanja projekta istraživala tržište ili si krenula intuitivno, korak po korak?
Bilo je tu istraživanja tržišta, želje da samostalno prođem cijeli proces od ideje do produkcije i prezentacije, ostvarim dodatnu zaradu i prve radove pokažem svojoj okolini. Motiv je bio logičan odabir jer je mjesto u kojem sam odrasla i puno inspiracije dolazi prirodno, bez previše angažmana.
Od prvih razglednica do današnje ponude prošla si put koji uključuje razvoj proizvoda, izgradnju brenda i komunikaciju s kupcima. Kako se Zagrli Zagreb mijenjao tijekom godina? U kojem si trenutku shvatila da ideja ima potencijal prerasti u ozbiljniji poslovni projekt?
Kada sam otvorila poslovnicu, doslovno. Svaki ozbiljan ekonomist ili trgovac prvo će istaknuti važnost analize tržišta, točnije pitanje: „Što publika traži?“ Kada sam otvorila dućan i prvi se put susrela s ulogom trgovkinje, dobila sam odgovore na ta pitanja. Treba uzeti u obzir atipičnost ovakvih proizvoda, što je bio i najveći izazov. Potrebno je vrijeme da upoznaš publiku sa svojim brendom i da je postupno upoznaš s onime što on zapravo jest.

Uz umjetnički rad, ilustraciju i animaciju, razvijanje vlastitog brenda traži i sasvim drukčiji skup vještina. Koliko ti je bilo prirodno preuzeti i poslovnu stranu priče? Što si o poduzetništvu već znala, a što si morala naučiti putem?
Kroz godine sam stvorila male, pomalo neprimjetne navike. Izdvojila bih otprilike deset minuta u danu za slušanje kratkih edukativnih videa iz područja marketinga, oblikovanja i prezentacije proizvoda, reklamnih trikova i caka koje privlače poglede, psihologije boja, oblikovanja cijena i slično. Sve informacije koje sam prikupljala nesvjesno sam spremala u svojevrsne vizualne ladice i dan-danas ih vadim po potrebi i prenamjenjujem za svoj brend.
Svjesna sam da nije baš uobičajeno da se uz jednog likovnjaka vežu pojmovi iz poslovnog svijeta jer se često pretpostavlja da mi odrađujemo onaj kreativniji dio posla. Moja je prednost to što imam razvijene organizacijske vještine i sasvim se dobro snalazim u tim birokratskim pitanjima. Bez imalo pretjerivanja, ponekad se susretnem s novim pojmom ili zadatkom koji ne znam riješiti pa dobijem jedan tihi, fizički gotovo neprimjetan udarac u prsa.
Prirodno ili ne, znam da određene zadatke moram obaviti kako bi cijela konstrukcija i dalje stajala na mjestu. Moram priznati da, za jednog kreativca, izrazito uživam u razgovorima o poslovanju, a najveći mi je izazov pronaći kreativne poveznice između vlastitog poslovanja i tuđih.
Kreativcima se često govori da trebaju pronaći svoj prepoznatljiv stil, ali vlastiti posao zahtijeva i razumijevanje potreba kupaca. Kako pronalaziš ravnotežu između vlastite autorske vizije i onoga što tržište traži? Jesi li dosad morala promijeniti neku svoju početnu pretpostavku o tome što će se ljudima najviše svidjeti?
U vrijeme kada sam studirala primarni je fokus bio pronaći vlastiti rukopis, tako je. Usudila bih se reći da nas na akademiji „odgajaju“ i potiču da učimo o drugim likovnim velikanima, a potom svim tim prikupljenim informacijama oblikujemo sebe kao pojedince s vlastitim jezikom. Kada to postignemo, poželjno je nastaviti rasti i razvijati se kroz godine te svoj opus nadograđivati kvalitetom.
Moje osobno iskustvo išlo je putanjom u kojoj sam pronašla vlastiti identitet, a kako sam postupno širila lepezu klijenata, naučila sam ga sve više deformirati i dekonstruirati.
Osobno se dosta dobro snalazim u takvim prilagodbama. Nemam problema s kritikom niti je doživljavam kao nešto čime netko ruši moj autorski identitet, ali ističem da je u pozadini jako puno privatnog rada na sebi. U konačnici, to je posao, a u poslu često nema prostora za emocije, koliko god svi govorili da najbolja umjetnost proizlazi iz najjačih emocija.

Danas Zagrli Zagreb obuhvaća različite proizvode, od grafika i razglednica do kalendara, bojanki i poklona, a razvijaš i personalizirane ilustracije te kreativne usluge. Kako odlučuješ koje će se nove ideje pretvoriti u konkretne proizvode ili usluge? Prema čemu procjenjuješ ima li neka ideja poslovnog potencijala?
Uvijek razmišljam o prigodi, a prigoda definira temu. Tema mi je dovoljna da na samom početku napišem desetak rečenica, točnije naslova za svaku ilustraciju. Često je pojam prigode u mojoj glavi formuliran kroz prizmu onoga što bih i sama poklonila svojim bližnjima. Tako su mnoge moje kreacije koje izlaze iz poslovnice zapravo poklon mojoj baki, majci, prijatelju ili kolegama.
Jedna od posebnosti tvog rada jest to što ilustracije često nose priču, a nisu samo prikaz poznate gradske lokacije. Koliko ti je važno da proizvod ima emocionalnu vrijednost za kupca? Primjećuješ li razliku u tome kako tvoje radove doživljavaju Zagrepčani, turisti i ljudi koji su se odselili iz Zagreba, ali ga i dalje smatraju svojim gradom?
Ovo je detalj koji je odraz moje osobnosti, mojeg privatnog života i činjenice da sam kroz svoje profesionalno iskustvo često u kontaktu s tekstualnom materijom, točnije pričom.
Postoji velika razlika u pažnji koju dobivam od turista u odnosu na naše domaće ljude. Zagrepčani kuže spiku, dok kod turista uvijek postoji prostor za prijevod određenog purgerskog slenga, koji će razumjeti ili neće. Kupnja je u prosjeku 50 posto manja kod turista, a najveća je kod ljudi koji imaju obitelj izvan Hrvatske. I to je jedno od iznenađenja za koje sam vjerovala da će ishod biti dijametralno suprotan.

Pokretanje vlastitog posla obično donosi puno više od kreativnog rada. Na koje si najveće prepreke naišla tijekom razvoja brenda? Je li ti veći izazov bio organizacijski i administrativni dio, financiranje proizvodnje, pronalazak kupaca ili nešto sasvim drugo? Kako si rješavala probleme na koje nisi bila spremna?
Sve navedene stvari nazivam tekućim problemima jer ih tako lakše vizualiziram, a da mi pritom ne stvaraju trenutačni stres. Na početku sam imala refleksan osjećaj nemira kada bih se prvi put susrela s nekim pojmom koji je zvučao strašnije nego što je uistinu bio.
Ono što mene spašava jest činjenica da sam kreativka koja se sasvim dobro snalazi u administrativnim pitanjima. Jednom kada nešto shvatim, više mi nije problem. Iskreno, meni je najveći šok i izazov bila promjena svakodnevne dinamike. Prije godinu dana bila sam freelancerica koja je radila od doma, unutar svoja četiri zida i u vlastitoj tišini. Bilo je dana kada ne bih prozborila ni riječ ni s kim sve do devet navečer. U suštini sam privatna osoba koja provodi dosta vremena sama i na to sam navikla.
Krajem 2025. godine otvorila si i vlastiti prodajni prostor u Ilici. To je velik korak od samostalnog autorskog projekta prema poslovanju koje uključuje fizičku trgovinu i svakodnevne operativne obaveze. Kako je sazrela odluka o otvaranju poslovnice i što je presudilo da se odvažiš na taj potez?
Bilo je ljeto 2025. i upravo sam otvorila svoju prvu internetsku trgovinu za vlastite autorske ilustracije. Nalazila sam se u nekakvom kreativno inspirativnom trenutku sanjarenja i idealiziranja ideje da ljudi kupuju moje ilustracije, i to isključivo pod imenom Nikolina. Samo nekoliko dana nakon što smo lansirale internetsku trgovinu naišla sam na mali i preslatki ulični lokal koji je bio spreman za iznajmljivanje. To je bilo 13. srpnja, a sjećam se datuma samo zato što sam tada kupovala rođendanski poklon za prijatelja.
Za manje od tri mjeseca od tog dana potpisala sam ugovor o najmu prostora, osmislila i uredila interijer, na brzinu oblikovala deset proizvoda (jer, eto, nisam imala ništa gotovo), nadjenula mu topli naziv i to je bilo to. Zvuči jako jednostavno, a ja bih rekla da je bilo jednostavno izazovno. To je bila jedna od najboljih i najbržih odluka u mojem životu. S druge strane, duboko vjerujem da je to bila samo brza reakcija na sve ono što se godinama akumuliralo u meni i oko mene. Nisam se osjećala nespremno, a danas se ne mogu sjetiti nijednog dana kada sam požalila što sam se odvažila na tu odluku.

Otvaranje fizičke trgovine vjerojatno je donijelo i drukčiju perspektivu na kupce. Što si kroz neposredan kontakt s njima saznala o svojim proizvodima, njihovim navikama i očekivanjima? Je li te nešto posebno iznenadilo, možda i u pozitivnom i u poslovno zahtjevnijem smislu?
Saznala sam da sam smiješna, hahaha! Šalim se, ali stvarno je tako. U danima kada sam ja u poslovnici i komuniciram s kupcima često se dogodi da ljudi odjednom prasnu u smijeh jer su pročitali neki od mojih kratkih štoseva koje dopisujem ispod ilustracija. Fantastičan osjećaj! To me stvarno iznenadilo i inicijalno nije bilo u planu i programu.
Prošli advent, kada sam na brzinu morala osmisliti, oblikovati i fizički zapakirati edicije božićnih čestitki, uvela sam novi moment: dopisani tekst od svega dvije-tri riječi koji bi nadogradio sam dizajn. Ljudi su se skroz raspametili i tako sam zapravo jednim malim dodatkom svojoj produkciji nadogradila i usmjerila sve ono što se sljedećih deset mjeseci produciralo i promoviralo.
Kada kreativni projekt preraste u posao, uz kvalitetu proizvoda postaju važni i troškovi, cijene, marže, zalihe i planiranje proizvodnje. Kako pristupaš tim manje kreativnim, ali nužnim aspektima poslovanja? Je li ti bilo teško naučiti kako vlastiti rad realno vrednovati i odrediti cijenu koja pokriva troškove, ali je prihvatljiva kupcima?
Apsolutno mi je teško i mislim da će to zauvijek biti upitnik koji će varirati. Što se tiče ponude i formiranja cijena za dućan, naravno da sam išla metodom pokušaja i pogrešaka. Tako sam, primjerice, tijekom prva tri mjeseca nakon otvaranja vidjela da su neki proizvodi prejeftini (tko bi rekao?). Takve pogrešne procjene sasvim su mi u redu i prihvaćam ih kao proces u kojem rastem i učim. Mislim da je nerealno očekivati od sebe da na samom početku, kada se prvi put nalazim u ulozi trgovkinje, odmah mogu napraviti egzaktnu procjenu.
Radovi po narudžbi također su izazovni i tu nema konkretne jednadžbe. Ipak, u razgovoru s klijentom pokušavam ostaviti prostora da izrazi svoj budžet pa se mogu u skladu s time prilagoditi.

Zagrli Zagreb razvija se kroz različite prodajne kanale, od vlastitog prodajnog prostora i internetske prodaje do veleprodajnih suradnji. Kako odlučuješ na koje ćeš kanale staviti naglasak i koliko su ti oni važni za daljnji rast? Što se u praksi pokazalo najzahtjevnijim u tome da proizvod od tvoje ideje stigne do kupca?
Sve je važno, ali sve je stvar tajminga. Moj se fokus u samo nekoliko dana seli s weba na Google oglase, webshop prodaju, akcije u dućanu… Ovdje se oslanjam na svoju kolegicu Megi, koja se brine o marketingu. S vremena na vrijeme napravimo presjek određene ideje i cilja koji smo prvotno postavile.
Pokušavam, koliko je moguće, racionalizirati ideje i planove koje započinjem jer emocije znaju uljuljati čovjeka. Možda zvuči pomalo mazohistički, ali to je jedan modus operandi brzog skidanja flastera koji me spasio u jako puno životnih situacija, privatno i poslovno.
Primjerice, imam nekolicinu ilustracija koje su po pitanju prodaje bile na apsolutnoj nuli. Kada sam to vidjela na papiru, nisam pala u očaj zato što netko ne voli i te moje ilustracije, nego sam taj „proizvod“ jednostavno prekrižila iz ponude.
Na svojoj stranici predstavljaš i ponudu za poslovne klijente, uključujući personalizirane poklone, ilustracije po mjeri i kreativna rješenja za poslovne prostore. Kako se razlikuje rad na takvim projektima od razvoja vlastite linije proizvoda? Vidiš li upravo u suradnji s drugim tvrtkama dodatnu priliku za širenje poslovanja?
Suradnje su nužne za bilo koji smjer širenja poslovanja, tako da ih svakako priželjkujem u što većem broju. Kada govorimo o pristupu razvoju vizualnog rješenja za klijenta u odnosu na ono koje osmišljavam sama, nekako ne mogu dati jednoznačan odgovor. Sve ovisi o međusobnoj komunikaciji, odnosno o tome koliko je ona direktna i koncizna.
Tako i moja vlastita ideja i razvoj novog proizvoda ovise o danu, razini umora i o tome koliko mi puta mobitel zvoni u pozadini. U mojoj glavi početna je pozicija gotovo pa identična, samo je rad s klijentom dijalog koji ponekad može dulje trajati zbog potencijalnih izmjena.

Iza Zagrli Zagreb danas stoji i mali tim suradnika koji pokriva područja poput marketinga, digitalne komunikacije i izrade weba, dok ilustracije ostaju tvoj autorski rad. Kako si gradila taj tim i odlučivala koje dijelove posla možeš prepustiti drugima? Koliko ti je važno zadržati kontrolu nad kreativnim procesom, a istodobno stvoriti prostor za rast?
Moje blago je moj tim ljudi. Najiskrenije, presretna sam što sam se uspjela okružiti kreativcima koji su, uz kvalitetu svojeg rada, prije svega kvalitetni ljudi. Nerealno je očekivati da se ijedna osoba na ovom svijetu može samostalno snalaziti u svim područjima koja poduzetništvo obuhvaća.
Moj se tim gradio kroz ulaganje u ljudskost i prijateljstvo. Ti ljudi su moji dugogodišnji prijatelji, moja obitelj koja me jako dobro poznaje, i to se često pokazalo kao velik bonus jer neke odluke mogu donositi umjesto mene, posebice one vezane uz marketing. Privatno jako cijenim marljive i proaktivne ljude, tako da mi u radu na brendu ne smeta kada drugi pokazuju inicijativu ili predlažu ideje.
Ove sam godine dobila dva nova člana kreativne škvadre: Neru, mladu dizajnericu koju polako uvodim u kreativni dio posla i izradu videomaterijala za društvene mreže, te Gogu, koja preuzima ulogu projektne menadžerice i komunikaciju s ljudima.
Poduzetnički put rijetko ide ravnom crtom, a vođenje vlastitog brenda može biti posebno zahtjevno kada se kreativni rad mora uklopiti u sve ostale obaveze. Kako organiziraš svoje vrijeme i određuješ prioritete? Što radiš kada se nakupi više dobrih ideja nego što ih realno možeš realizirati?
Da, poduzetništvo definitivno nema razumijevanja ni fleksibilnosti kada je riječ o odabiru termina za kreativno stvaralaštvo. Vjerujem da je ovdje riječ o treningu i vlastitoj disciplini, a ne samo o dobroj organizaciji. Uzmimo za primjer vremensku jedinicu od mjesec dana. Unutar nje potrebno je ugurati komunikaciju s klijentima i sastanke, tiskaru, pakiranje i produkciju za webshop, koordinaciju studenata i još čitav niz tekućih obaveza.
Kreativni dio posla u fizičkom se smislu svede na nekoliko dana po par sati. Drago mi je da moja mašta nikad ne spava, ali zato je važno sve zapisati jer nisam uvijek u mogućnosti stvarati. Pisanje je ono što me općenito spašava. Imam naviku, neovisno o situaciji ili mjestu, zapisati barem natuknicu u notes kako bih joj se kasnije mogla vratiti.

Kada si na početku, lako je uspjeh mjeriti brojem novih proizvoda, pratitelja ili pozitivnih reakcija. S vremenom vjerojatno postaju važniji i drugi pokazatelji. Kako danas procjenjuješ uspješnost Zagrli Zagreb? Što ti govori da se brend razvija u dobrom smjeru i na temelju čega odlučuješ gdje ima smisla dodatno ulagati vrijeme i novac?
Brend od samog početka u prvi plan stavlja autorsku ilustraciju. Plan je bio imati dućan s „alternativnijim suvenirom“ grada Zagreba jer je to ono što nedostaje. Ono neočekivano što se dogodilo tijekom prvih nekoliko mjeseci jest da su svi ostali proizvodi iz moje ponude pali u drugi plan, dok je u prvom bio i ostao poster s mojim potpisom. To je za jednog autora maksimalni san snova jer, kada malo razmislimo, kolika je vjerojatnost da će publika tako dobro prihvatiti moj likovni rukopis i ideju?
Došlo je do razumijevanja i prihvaćanja mojeg humora, oblikovanja likova i scena. Tako smo od jednog suvenira došli do dućana koji se predstavlja kao novo poklon-mjesto i publici nudi prostor u kojem može kupiti ilustriranu purgersku šalu, uramljenu i zapakiranu kao gotov poklon. Svi ostali proizvodi puno bolje prolaze u veleprodaji, što mi je također sasvim u redu i razumljivo.
Osim svega navedenoga, na kraju dana mora postojati računica, jasno. Pitanja koja dobivam od kupaca uvelike mi olakšavaju analizu i usmjeravanje vlastitog fokusa pri odabiru tema ilustracija, a time i oblikovanju novih edicija.
Kad pogledaš razdoblje od prvih razglednica do vlastite trgovine i šire ponude, na koju si odluku ili poslovni potez posebno ponosna? Postoji li nešto što bi danas napravila drukčije, možda ranije uložila u razvoj, drukčije organizirala ili si jednostavno olakšala put?
Bila bih nerealna kada bih rekla da nije bilo propusta. Dapače, bilo ih je dosta i zbog nekih sam potencijalno mogla uštedjeti vrijeme, a time i novac. No, nije bez razloga ona stara „životna škola“ koja nas neprimjetno usmjerava i vodi prema cilju koji priželjkujemo. Ono što planiram nadograditi, jer vidim da mi je potrebno, jest ulaganje u vlastitu edukaciju iz područja ekonomije, trgovine i razvoja poslovanja.
Ponosna sam na cijeli paket koji nosi moj brend i na sve odluke koje sam donijela prije i tijekom njegova nastanka i razvoja. Cijelo iskustvo koje me dovelo do trenutačne točke u životu moje je vlastito i oblikovalo me u osobu kakva jesam. Također, ponosna sam na smijeh koji odzvanja mojim dućanom jer vidim da ljudi ondje pronalaze sebe i uživaju.

Gdje vidiš Zagrli Zagreb u sljedećih nekoliko godina? Razmišljaš li o novim linijama proizvoda, širenju veleprodajne mreže, većim poslovnim suradnjama ili možda novim tržištima? Koji su ti trenutačno najvažniji ciljevi i što bi za tebe predstavljalo sljedeći veliki korak u razvoju brenda?
Voljela bih da ovo stvarno postane prepoznatljivo poklon-mjesto za sve prigode. Moja će kreativa uvijek biti aktivna u pozadini jer je to i bila sama ideja cijelog projekta. S druge strane, budući da sam u svojoj srži multimedijska kreativka, jako bi me radovalo da se ovaj smjer pretoči i u animirani sadržaj za reklame ili druge oblike kampanja. Zapravo bih ovo pitanje voljela ostaviti otvorenim jer je moj spektar interesa širok, a najvažnije je da postoji potražnja.
Za kraj, što bi poručila kreativcima koji imaju dobru ideju i želju pokrenuti vlastiti posao, ali ih koče strah od neuspjeha, administracija ili neizvjesnost oko toga mogu li od svog talenta zaista živjeti? Iz vlastitog iskustva, što bi voljela da ti je netko rekao prije nego što si krenula graditi Zagrli Zagreb?
Samo kreni! To je definitivno stav koji rješava ili ublažava veliku većinu boljki s kojima se susrećemo. Strah je često iracionalan refleks na nešto što nam je strano.
Ono što bih savjetovala svakome tko se odlučuje na nekakav poduzetnički pothvat jest da se okruži ljudima koji ga inspiriraju i imaju kvalitete kojima teži. Okolina, jednako kao i ulaganje u vlastito znanje i vještine, pruža jako veliku podršku.
Autor
Iris Hazler Šanko
Urednica
Iris Hazler Šanko (1986.), freelance novinarka, urednica i autorica digitalnih sadržaja. Diplomirala je novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Karijeru je započela u redakciji 24sata, gdje je pisala o modi, ljepoti i lifestyleu, a kasnije preuzela uredničku poziciju na portalu Budi.IN (Styria grupa), na kojem je oblikovala sadržaj, uređivala teme i razvijala nove projekte. Nakon toga radila je u Hanza Mediji kao novinarka i producentica digitalnih medija, gdje je razvijala i vodila marketinške kampanje, kreirala native i PR sadržaje te surađivala s prodajnim i marketinškim timovima na razvoju novih proizvoda i brendova. Danas vodi vlastiti obrt Gladdenova Media, kroz koji surađuje s različitim medijima i brendovima. Piše o putovanjima, gastronomiji, modi i pop kulturi, a posebno je inspiriraju priče koje spajaju autentičnost, estetiku i dobru dozu humora.
Svi članciOstani u toku
Jednom tjedno: priče malih poduzetnika, edukacija i poslovne novosti, ravno u tvoj sandučić.
Prijavom pristaješ na primanje newslettera. Odjaviti se možeš jednim klikom u svakom mailu. Politika privatnosti
Hvala na prijavi!
Ako u sandučiću ne vidiš našu poruku, provjeri mape Promocije i Neželjena pošta.
Pročitaj još
Sve iz rubrike Inspiracija
Inspiracija | 10. 11. 2026. Hahari: Kako su dvije prijateljice osobnu potrebu pretvorile u poduzetničku priču
Inspiracija | 3. 11. 2026. Od poslovnog savjetovanja do vlastite priče: Tatjana Štefanac Zjalić
Inspiracija | 27. 10. 2026. Od znanosti do poduzetništva: Tina Krznarić Jaković o putu do vlastitog posla