Dobra poduzetnička ideja ponekad počinje ondje gdje je drugi ne bi ni tražili. U slučaju Marije Kuće i njezina poslovnog partnera Luke Međerala, počela je razgovorima o starim zanatima, obiteljskom mlinu u Lepoglavi i želji da naprave nešto svoje. Tako je nastao Gluten Free Barun. Brend bezglutenskih mješavina za kruh i brašna od cjelovitih žitarica koji spaja tradicionalno mljevenje, domaće sirovine i jednostavnu pripremu.
Iza proizvoda koji danas dolaze do kupaca stoje više od dvije godine razvoja receptura, brojni pokušaji i niz izazova koji su počeli mnogo prije dolaska na trgovačke police. Marija za MALI VELIKI otkriva kako se razvijala njihova ideja, što su naučili ulaskom u prehrambenu proizvodnju, koliko je zahtjevno voditi malo poduzeće i zašto su upornost i prilagodljivost jednako važne kao i kvaliteta proizvoda.
Za početak, predstavite nam Barun iz svoje perspektive. Tko stoji iza brenda, što danas radite i što ste zapravo željeli stvoriti kada ste krenuli u ovu priču?
Bok, ja sam Marija Kuća. Po struci sam fizioterapeutkinja, što znači da kroz svoj svakodnevni rad promatram tijelo kao cjelinu. Svjesna sam koliko su pokret, fizičko zdravlje i ono čime se hranimo povezani jer sve što unesemo u organizam izravno utječe na našu energiju, oporavak i kvalitetu života. Upravo iz te perspektive nastala je i priča o Barunu. Kada smo kreirali brend, nismo htjeli biti samo još jedno ime na polici, nego smo željeli stvoriti konkretno rješenje za sve koji traže zdravu, ukusnu i sigurnu hranu bez glutena.
Kada smo pokretali ovu priču, shvatili smo da postoji velika praznina jer se većina ponude bezglutenskih proizvoda u Hrvatskoj svodila na uvozne, industrijske proizvode.
Sve je krenulo iz neke životne potrebe i one klasične misli: „Pa zar mora biti tako komplicirano?“. Pogotovo danas, kada svi nekamo žurimo i nemamo vremena, a želimo jesti zdravo i kvalitetno. Primijetili smo da je većina bezglutenskih proizvoda na našim policama iz uvoza pa smo htjeli napraviti nešto naše, domaće, što zapravo ima okus pravog kruha. Zato smo odlučili uzeti stvar u svoje ruke i doslovno krenuli od zrna!
Vaša priča počinje prilično neobično, prijateljstvom koje traje još od srednje škole, ljubavlju prema punku, a onda i razgovorima o starim zanatima i mlinu koji je koristila Marijina obitelj. Sjećate li se trenutka kada ste pomislili: „Ovo bi stvarno mogla biti poslovna ideja“?
Naravno da se sjećamo! Kad odrastaš uz punk glazbu, nekako ti u krvi ostanu taj stav i razmišljanje izvan okvira. Priča o starom obiteljskom mlinu u Lepoglavi nije bila samo generacijska nostalgija, nego nam je u jednom trenutku, kroz razgovor, doslovno zasvijetlila lampica iznad glave. Pomislili smo: „Ček, pa mi zbilja imamo priliku napraviti nešto potpuno drugačije!“
S obzirom na to da imamo vlastiti kameni mlin, odlučili smo nabavljati žitarice od domaćih OPG-ova, sami ih mljeti na kamenu i ručno pakirati. Mljevenje na kamenu nije samo fora tradicija nego, vjerujemo, način da se sačuvaju vrijedni sastojci žitarica. U tom smo trenutku shvatili da imamo savršen spoj za vrhunski proizvod.
Kako ste odlučili napraviti upravo bezglutenske mješavine za kruh? Je li prvo nastala ideja o ponovnom pokretanju mlina pa se iz nje razvila proizvodnja ili ste od početka znali da želite napraviti bezglutenski proizvod?
Prilikom druženja pričali smo o starim zanatima i načinu života naših baka i djedova. Pritom smo se dotaknuli teme mlina i samoodrživosti malih zajednica i obitelji.
No, kada smo počeli razrađivati tu ideju, misli su se samo nizale pa smo došli do zaključka da bi bilo najbolje iskoristiti kombinaciju naših brašna za stvaranje odlične mješavine za kruh. Glavni cilj bio je napraviti mješavine uz koje i potpuni početnik u kuhinji može ispeći nešto ukusno. U mješavini je sve spremno. Doslovno samo dodate vodu, zamijesite, stavite u pećnicu i dobijete savršen kruh.
Iza konačne recepture stajale su više od dvije godine razvoja i isprobavanja. Što je bilo najteže postići kod bezglutenskog kruha i koliko je pokušaja bilo potrebno prije nego što ste dobili proizvod iza kojeg ste mogli stati?
Tako je, iza konačne recepture stoje dvije godine truda, rada i neodustajanja. Najteže je bilo postići savršen omjer okusa, teksture i praktičnosti za svakog našeg budućeg kupca. Kao što sam spomenula, glavni cilj bio je omogućiti i potpunom početniku u kuhinji da ispeče svoj kruh. Sljedeći korak bio je zadovoljiti različita nepca, što također mogu izdvojiti kao težak zadatak. 🙂 Zato su i nastale četiri različite mješavine.
Općenito, kod bezglutenskog kruha problem je postići dobru teksturu upravo zato što ne sadrži gluten. Pokušaja je bilo jaaako puno, no uvijek se rado sjetim trenutka kada smo došli do tog posljednjeg recepta s našim integralnim brašnima. Bili smo jako sretni, dobili smo puno pozitivnih komentara naših vjernih degustatora i onda smo shvatili… Pa to je to!
Vaš koncept spaja nešto vrlo tradicionalno, poput kamenog mlina i lokalnih žitarica, s vrlo suvremenom potrebom za jednostavnom pripremom hrane. Koliko vam je bilo važno da Barun ne bude samo još jedan bezglutenski proizvod, nego proizvod koji ima svoju priču i identitet?
To nam je bilo presudno od prvog dana! Nismo htjeli stvoriti samo još jedan proizvod na tko zna kojoj polici u supermarketu, nego smo željeli da Barun ima dušu, karakter i priču iza koje stvarno stojimo.
Nama je bilo bitno povezati predivnu obiteljsku tradiciju i domaće žitarice s hrvatskih OPG-ova s potrebama modernog čovjeka koji nema tri sata dnevno za pripremu obroka.
Poseban dio priče je vlastiti kameni mlin u Lepoglavi i suradnja s lokalnim OPG-ovima. Zašto vam je bilo važno kontrolirati taj dio procesa i koliko je danas teško pronaći kvalitetne domaće sirovine koje odgovaraju vašim standardima?
Što se tiče potrage za kvalitetnim domaćim sirovinama s OPG-ova… Uh, to je ponekad prava avantura! Pronaći domaću žitaricu vrhunske kvalitete jedno je, ali pronaći uzgajivača koji razumije naše stroge standarde i činjenicu da sirovina mora biti potpuno čista i sigurna, bez dodira s glutenom, već je pravi izazov. Radije uložimo dvostruko više truda u potragu i dogovore s lokalnim poljoprivrednicima jer na kraju dana ne želimo samo bezličnu robu iz uvoza.
Što sve danas čini Barunov proizvod? Koje proizvode nudite i po čemu se međusobno razlikuju? A postoji li među njima neki koji vam je posebno drag i zbog čega?
Trenutačno nudimo četiri različite vrste mješavina za kruh koje se razlikuju po okusu: mješavinu za kukuruzni kruh, mješavinu za heljdin kruh, mješavinu za rižin kruh s kimom i mješavinu za miješani kruh s konopljom.
Imamo i integralna brašna od cjelovitih žitarica: brašno od cjelovitog zrna kukuruza, heljde i prosa te rižino brašno od cjelovitog zrna. Meni je osobno najdraži heljdin kruh. Prije svega zato što obožavam heljdu u svim mogućim varijantama, a i zato što me baš podsjeća na djetinjstvo. 🙂
Kada ste krenuli, jeste li već imali jasnu poslovnu sliku o tome kako će izgledati proizvodnja, prodaja, distribucija i plasman na tržište ili ste puno toga učili putem? Što vas je poduzetništvo naučilo tek nakon što ste stvarno krenuli?
Bilo bi super reći da smo prvog dana imali pripremljen i savršeno jasan poslovni plan za idućih pet godina, haha! Ali ulazak u ovu priču bio nam je nevjerojatno velik izazov s obzirom na to da smo se prvi put u životu susreli s vođenjem vlastite proizvodnje, organizacijom distribucije i probijanjem na tržište. Puno toga učili smo doslovno u hodu, iz dana u dan, ali smo se jako brzo prilagodili i pohvatali konce. Morali smo u hodu svladati sve, od zakonskih regulativa do nabave sirovina i izgradnje distribucijskih kanala.
Naučili smo da te nijedan poslovni plan ne može pripremiti na sve, ali kad vjeruješ u svoj proizvod, i najteži izazovi postanu samo dobra anegdota uz kavu ili pivu s ekipom.
Ulazak u prehrambenu proizvodnju nosi puno više od dobre ideje i ukusnog proizvoda. Koje su vam bile najveće prepreke na početku, od razvoja proizvoda i proizvodnje do administracije, financija, prodaje i dolaska do kupaca?
Kada ulazite u prehrambenu proizvodnju, brzo shvatite da je dobra ideja tek 10 % posla, dok preostalih 90 % čine operativna borba, normativi i logistika. Naš najveći izazov na samom početku bio je trenutak kada smo trebali zadovoljiti prve velike narudžbe za ulazak u trgovački lanac. Preko noći morate se prilagoditi ozbiljnom obujmu proizvodnje, a to sa sobom automatski povlači velike financijske i logističke napore. Trebalo je osigurati stabilnu nabavu sirovina, besprijekornu kontrolu kvalitete i pakiranje, a istovremeno financijski iznijeti cijeli taj val.
S druge strane, prodaja i dolazak do svakog pojedinog kupca nisu jednokratna prepreka. To je zapravo kontinuiran rad koji nikada ne prestaje. Kupcu morate iz dana u dan dokazivati zašto ste baš vi pravi izbor na polici. Ali iz ove perspektive mogu reći da se uz jasnu viziju, puno rada i dozu upornosti baš sve prepreke mogu premostiti.
Barun ste predstavili i kroz projekt Startaj Hrvatska. Koliko vam je to iskustvo pomoglo da svoj proizvod jasnije pozicionirate, upoznate tržište i napravite korak iz male proizvodnje prema ozbiljnijem poslovanju?
Projekt Startaj Hrvatska puno nam je pomogao na putu do konkretnog tržišta. Vodio nas je i pratio tim stručnjaka iz Spara, kao i svi koji su usko vezani uz sam projekt, i jako smo im zahvalni na tome. Dali su nam konkretne informacije i smjernice o tome kako bismo zadovoljili standarde proizvodnje, kvalitete, logistike i ambalaže. Mi smo, pak, bili spremni brzo učiti i prilagoditi se svemu.
Kako danas izgleda vaš put od žitarice do proizvoda koji kupac uzima s police? Koliko toga još uvijek radite sami i u kojem ste trenutku shvatili da više ne možete sve držati pod vlastitom kontrolom?
Naš put od žitarice do konačnog proizvoda na polici u svojoj je suštini ostao potpuno vjeran izvornim idejama. Na prvom nam je mjestu i dalje kvaliteta.
Trenutak kada smo shvatili da ne možemo baš sve držati u svojim rukama dogodio se upravo s ulaskom na velika prodajna mjesta. Kada dođete do točke u kojoj se narudžbe ne mjere u desecima, nego u tisućama komada, shvatite da je dobra organizacija jedini način da posao opstane.
Kada govorimo o poduzetništvu, često se priča o ideji, proizvodu i uspjehu, a puno manje o financijskoj strani. Koliko je teško bilo procijeniti koliko novca treba uložiti u proizvodnju, opremu, ambalažu i razvoj prije nego što posao počne vraćati uloženo?
Financijska strana priče dio je poduzetništva o kojem se rijetko priča, a zapravo nam je zadala najviše neprospavanih noći! Procijeniti točne troškove na samom početku bilo je kao da moraš prognozirati vrijeme za idućih godinu dana. Koliko god računaš i slažeš tablice, stvarni život te uvijek iznenadi.
Kad ulaziš u vlastitu proizvodnju, i to u specifičnu nišu u kojoj su potrebni vlastiti mlin, specijalizirana oprema, rigorozna laboratorijska testiranja i ambalaža koja čuva bezglutenski proizvod, troškovi se samo množe. Mislili smo: „Okej, kupit ćemo opremu, dizajner će nacrtati vrećicu i to je to.“ A onda shvatiš da ambalaža ima svoje minimalne serije, da analize koštaju, da testni rad mlina i propali pokušaji razvoja recepture odnose tone sirovina te da se neočekivani troškovi javljaju prečesto.
Barun je mikropoduzeće, što znači da iza brenda još uvijek stoji vrlo mali tim. Kako izgleda svakodnevica takvog poslovanja i koliko često poduzetnik mora biti istovremeno proizvođač, prodavač, osoba za marketing, logistiku i još deset drugih stvari?
Kad si mikropoduzetnik, tvoja je službena titula zapravo da si sve odjednom! Ujutro si u mlinu u Lepoglavi u radnoj odjeći, zatim prerađuješ žitarice i pakiraš vrećice. Do podneva si već u autu i glumiš logistiku i dostavu. Popodne odgovaraš na e-mailove, a navečer rješavaš papire.
Imam svoj mali tim koji mi pomaže i koji je tu kad treba. Bez njih stvarno ne bih mogla sve hendlat. Ali najbolji dio mikropoduzetništva jest trenutak kada nam se netko javi s porukom da mu je naš kruh spasio nedjeljni doručak. Tada zaboraviš na sav umor.
Kako danas gledate na domaće tržište bezglutenskih proizvoda? Što se promijenilo od trenutka kada ste istraživali tržište i zaključili da postoji prostor za domaći proizvod, a gdje još uvijek vidite probleme i neiskorištene prilike?
Tržište se u posljednjih nekoliko godina poprilično promijenilo. I to u većini slučajeva nabolje. Kad smo tek istraživali teren, bezglutenski proizvodi smatrali su se nekom ekskluzivom ili nužnim zlom zbog kojeg moraš ići u specijalizirane trgovine. Ali danas je svijest ljudi neusporedivo veća.
Osobno vidim više prostora kada je riječ o bezglutenskoj prehrani u školama i vrtićima. Smatram da se trenutačno dosta radi na edukaciji o samoj bezglutenskoj prehrani, no u praksi bi se to moglo podići na još višu razinu.
Barun je od početka zamišljen kao proizvod za ljude koji trebaju bezglutensku prehranu, ali i za one koji jednostavno žele kvalitetne namirnice i dobar kruh. Koliko vam je važno da se bezglutenska hrana prestane doživljavati kao proizvod namijenjen samo uskoj skupini ljudi?
To nam je zapravo jedna od glavnih misija. Nekako se godinama stvorio narativ da je hrana bez glutena poput neke bolničke hrane, nešto što jedeš samo kad baš moraš, ili, s druge strane, prenapuhani i skupi trend za elitne fitness gurue. Mi želimo razbiti i jedan i drugi mit.
Koliko vam je kao poslovnim partnerima pomoglo to što ste prije svega bili prijatelji? I postoji li trenutak kada ste morali naučiti razdvojiti prijateljski odnos od vrlo konkretnih poslovnih odluka, neslaganja i odgovornosti?
U početku nam je to puno pomoglo jer je bilo lakše podijeliti obaveze i zadatke. Ponekad je teško razdvojiti prijateljski odnos od poslovnog, no kada smo došli do trenutaka ili situacija u kojima je to bilo potrebno, oboje smo to prihvatili kako bismo lakše riješili prepreke i mogli nastaviti dalje.
Kada biste danas mogli sjesti s Marijom i Lukom s početka ove priče, što biste im rekli da vas čeka na poduzetničkom putu, a što biste im savjetovali da naprave drugačije?
Rekla bih im da ih čeka nevjerojatno intenzivna avantura u kojoj će naučiti više o sebi i poslu nego što uopće mogu zamisliti.
Što ste kroz Barun naučili o sebi kao poduzetnicima, a što o tome kako zapravo izgleda pretvaranje jedne dobre ideje u održiv posao?
Naučili smo da imamo puno čvršće živce nego što smo ikada mislili! Šalu na stranu, naučili smo da posjedujemo tu neku „punk tvrdoglavost“. Naučili smo biti nevjerojatno prilagodljivi jer poduzetništvo zahtijeva da iz uloge mlinara u sekundi uskočiš u ulogu komercijalista ili logističara.
A što se tiče pretvaranja dobre ideje u održiv posao, naučili smo da je ideja tek 5 % posla, a preostalih 95 % čine čista upornost i disciplina, koje nam, naravno, ne nedostaje. 🙂
Što je sljedeće za Barun? Imate li nove proizvode, nove prodajne kanale ili možda neku veću ideju koju još ne želite potpuno otkriti, ali biste je voljeli ostvariti u narednim godinama?
Planova imamo više nego što imamo sati u danu, ali to je čar ove priče! Prvi i najvažniji korak za Barun jest proširiti asortiman i uvesti nove proizvode. Radimo i na prilagodbi tržištu jer se trendovi i navike potrošača mijenjaju iz dana u dan. Cilj nam je jasnom strategijom osigurati da Barunovi proizvodi budu lako dostupni. Želimo biti prisutni u svim ključnim prodajnim kanalima, od lokalnih specijaliziranih trgovina i web-trgovine do vodećih trgovačkih lanaca. 🙂
Što se tiče većih, dugoročnih ideja koje još malo čuvamo, reći ću samo to da naša vizija ne staje samo na mlinu i mješavinama. Gradimo priču korak po korak, ali s jako velikim apetitom za budućnost.
