Iako je mnogi danas poznaju kao stručnjakinju za financije, računovodstvo i obrazovanje odraslih, Margareta Jurčić prije svega je osoba koja vjeruje da znanje treba biti dostupno svima. Nakon više od desetljeća rada u računovodstvu, akademskoj zajednici i poslovnom savjetovanju, odlučila je spojiti iskustvo iz prakse i ljubav prema edukaciji u vlastiti projekt: Stateru i platformu Financije.online.
U razgovoru za MALI VELIKI otkrila nam je kako je izgledao njezin poduzetnički put. Koje su prepreke obilježile početke, zašto smatra da financijska pismenost mora postati dio svakodnevice te kako uskoro ostvaruje jedan od svojih najvećih profesionalnih snova.
Iza tebe je više od deset godina iskustva u računovodstvu, financijama i obrazovanju. Kako je izgledao tvoj profesionalni put i što te najviše oblikovalo na njemu?
Ako bismo brojali od prvog susreta s računovodstvom, mogli bismo reći i da je to više od dvadeset godina. Moja mama je imala računovodstveni servis i vrlo rano me uvodila u posao. Sjećam se da sam neke osnovne provjere, popunjavanja putnih naloga i sl. radila još u osnovnoj školi. U srednjoj sam bila jako dobra u knjigovodstvu, a pred kraj studija počela sam držati grupne instrukcije iz Upravljačkog računovodstva. Pogodila sam tajming jer u vrijeme kad sam krenula držati instrukcije iz tog kolegija malo tko je to radio. Odjednom su na katedri jako otežali polaganje, a studenti koji su dolazili kod mene na instrukcije imali su izvrsne rezultate. Tako da je uz „word of mouth„ u gotovo pet godina koliko sam to radila kroz moje klupe prošlo stotine studenata, a ja sam odradila tad već vjerojatno tisuće sati instrukcija.
Čim sam završila diplomski studij Računovodstvo i revizija otvorila sam svoj računovodstveni servis. Od tada je prošlo već više od deset godina.
U tim ranim dvadesetima uvijek sam radila više poslova odjednom. Pa sam uz to jedno vrijeme bila konzultant za razvoj ERP sustava Pantheon u Datalabu, zahvaljujući čemu sam kasnije preuzela i predavanja na Algebri. Osposobljavanje za samostalnog knjigovođu, koje se tad u praktičnom dijelu provodilo baš u tom programu.
Što te nakon svega navelo na upis na Učiteljski fakultet?
Ja nisam tipični računovođa koji više voli brojeve i papire nego ljude. Zato sam i nakon Ekonomije završila na Učiteljskom fakultetu Psihološko-pedagoško obrazovanje. Ne iz potrebe, nego baš iz čistog interesa za područjem obrazovanja, pogotovo obrazovanja odraslih. Nadala sam se da će moj put dalje ići prema predavačkoj profesiji tako da sam prije već 8 godina dobila posao na katedri za financije i računovodstvo Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta (ZŠEM). Tamo sam predavala sve računovodstvene kolegije na 2. i 3. godini studija i to na hrvatskom i na engleskom jeziku. Uz to radila sam i na EU projektima i bavila se istraživačkim radom. Tada sam mislila da ću ostati u akademskoj zajednici. Plan je bio upis doktorata u Pragu, ali došla je 2020. i planovi su se promijenili. To me navelo na preispitivanje želim li stvarno ostati tu ili ipak pokušati primijeniti svoja znanja na tržištu u praksi.
Otišla sam privremeno od predavačkog posla na čelnu poziciju jedne velike neprofitne organizacije gdje sam imala prilike iskusiti što to znači biti na vodećoj funkciji, upravljati financijama, ali i ljudima i procesima. Ali cijelo me vrijeme srce vuklo natrag u edukacije. Tako sam se prije dvije godine vratila na ZŠEM predavati uglavnom na engleskom jeziku kao vanjski suradnik. Jedan semestar sam bila i nositeljica kolegija na Menadžerskom računovodstvu na Veleučilištu RRIF. Dobila sam nove angažmane na drugim ustanovama za obrazovanje odraslih također s područja financija i računovodstva i vratila se na svoj put, prema svojoj svrsi. Iz te svrhe je nastala i platforma financije.online.
Kada si prvi put pomislila da bi mogla pokrenuti vlastiti posao? Je li postojala neka konkretna situacija ili trenutak koji je bio okidač za nastanak Statere?
Odrasla sam u poduzetničkoj obitelji i pokretanje vlastitog posla mi je bila zapravo prirodna i prva opcija čim sam završila fakultet. Nisam se bojala toga. Obrt koji sam tad otvorila ostao je aktivan do danas. Prije dvije godine sam se ponovno bacila u nešto sasvim novo i drugačije, a to je stvaranje financije.online platforme. To je bila ideja koju sam morala provesti u djelo jer mi nije dala spavati danima.
Financije i računovodstvo mnogima zvuče komplicirano i pomalo zastrašujuće. Kako si došla na ideju da upravo to područje približiš široj publici kroz edukacije?
To je područje kojim se bavim i koje živim više od pola svog života i u koje sam sve više počela voljeti što sam dublje u to područje ulazila. Previše puta su me fascinirale neke spoznaje o povezanosti pojmova ili kategorija koje nigdje u literaturi ne nađeš da se ne bi zaljubila u to.
Negdje sam pročitala da je Goethe (autor Patnje mladog Werthera) jednom izjavio da je računovodstvo najljepši izum ljudskog uma jer se ponaša kao prirodna znanost, iako to nije. I apsolutno se slažem s time da je ovo područje jedan predivan izum ljudskog uma. Kad shvatiš logiku i odjednom je vidiš u svemu i sve ima smisla. Financije.online su savršen način u ovo digitalno doba da to podijelim sa što više ljudi.
Danas vodiš vlastiti posao, predaješ i educiraš druge. Kako je izgledao sam početak poduzetničke priče i koliko je bilo teško napraviti prvi korak?
Prvi put kad sam napravila korak u poduzetničke vode nije bilo teško jer sam bila mlada. Praktički sam napravila prijelaz sa studentskih poslova na drugačiju vrstu angažmana i sve je išlo jako lako i dobro. Prije dvije godine kad sam krenula stvarati financije.online okolnosti su bile drugačije, ali ne volim reći da je bilo teško. Ponekad je izazovno, ali sve lijepo što poduzetništvo nosi sa sobom prevlada nad teškim i izazovnim.
Koje su bile najveće prepreke s kojima si se susrela kada si pokretala Stateru? Jesu li te više izazvale poslovne okolnosti ili vlastite sumnje i strahovi?
Prva i najveća prepreka kad sam htjela napraviti learning platformu su bili kapitalni izdaci na koje nisam bila spremna u svojim maštanjima.
Nakon te prve prepreke došla je druga. A to je uvjerenje da ja kao računovođa ne znam ništa o marketingu i da neću uspjeti na društvenim mrežama doći do ljudi koji bi htjeli učiti od mene računovodstvo i financije.
Financijska pismenost u Hrvatskoj često se spominje kao tema o kojoj premalo učimo. Što iz svog iskustva vidiš kao najveći problem i što bi voljela promijeniti?
Voljela bih da se već u osnovne, a onda i u srednje škole uvedu edukacije koje kroz prave praktične primjere djeci pokazuju što to znači imati kao odrasla osoba svoje financije pod kontrolom. Koji porezi nas se tiču, kako se koriste digitalne usluge države (ePorezna, eGrađani), mobilno i Internet bankarstvo. Ne biste vjerovali koliko odraslih osoba na fakultetu ne zna što je npr. porez na dohodak, a kamoli pročitati porezno-knjigovodstvenu karticu na ePoreznoj.
Kroz edukacije susrećeš poduzetnike, obrtnike, studente i ljude koji tek ulaze u svijet financija. Koje greške najčešće rade na početku?
Što se tiče obrtnika i poduzetnika početnika, rekla bih da je najveća greška što se oslanjaju na knjigovođu. Misleći kako su njihove financije pod kontrolom samo zato što su angažirali nekog da im knjiži transakcije.
Onda zapravo imaš nekog na kog možeš prebaciti odgovornost ako krene po zlu.
Kod studenata i ljudi koji tek ulaze u svijet financija vidim drugačiju grešku, a ta je da misle da moraju znati apsolutno sve sad i odmah. Ako to nije tako onda radije odustanu od učenja. Ovo je takvo područje da nikad nećeš znati sve, bitno je svladavati segment po segment kako nam je potrebno.
Koliko je važno da poduzetnici razumiju vlastite financije, čak i kada imaju knjigovođu ili financijskog savjetnika?
Od krucijalne važnosti ako žele opstati i rasti. Uloga knjigovođe je da evidentira ono što je poduzetnik već napravio. Njegov utjecaj na financije je u tom smislu minimalan ako se bavi samo knjiženjima. Financijski savjetnik, s druge strane, može dati smjernice. Ali pravo planiranje, praćenje realizacije i razumijevanje financija od strane ključne osobe u poduzeću doprinijet će donošenju kvalitetnijih poslovnih odluka, o čemu ovisi u kojem smjeru će poduzeće ići. Dobro poslovno upravljanje je ključ rasta, a to nije posao knjigovođe. S druge strane, čime ćete upravljati ako ne prvo financijama.
Kako vidiš razvoj Statere u narednih nekoliko godina? Postoje li projekti ili ideje koje tek planiraš ostvariti?
Sad po prvi put ovo javno iznosim pa imate ekskluzivu.
Osim formalnih edukacija koje će sada biti verificirane od strane Ministarstva, s upisom u e-radnu knjižicu, pripremam još jedan veliki projekt. To je Statera Forum – profesionalna zajednica za računovodstvo, financije i poslovno odlučivanje. U narednih nekoliko godina vidim Stateru kao najbolju i prepoznatljivu ustanovu specijaliziranu za edukacije s područja financija i računovodstva. Ali i kao mjesto okupljanja na kojem se susreću iskustvo, znanje, prilike i ljudi koji žele zajedno podizati razinu ove struke.
Jesi li oduvijek bila osoba koja voli brojke ili si ih zavoljela usput?
Zavoljela sam ih usput. Zavoljela sam ih kad sam prvi put vidjela ozareno lice studenta koji je napokon shvatio te nesretne brojeve zbog kojih je mislio da nikad neće završiti studij i onda svaki idući put malo više.
Što te danas najviše motivira? Poslovni rezultati, sloboda koju poduzetništvo donosi ili osjećaj da nekome pomažeš razumjeti financije?
Definitivno taj osjećaj da pomažem, odnosno da dijelim sa svijetom dar koji sam dobila. Odmah iza tog osjećaja dolazi sloboda. Još je jedan element meni podosta važan, a to je dostignuće ciljeva koji su se mlađoj meni činili nedostižnima i rezerviranima za „tamo neke druge ljude„.
Kada bi mogla vratiti vrijeme i dati savjet sebi na početku poduzetničkog puta, što bi si rekla?
Dok god je lako, na pravom si putu. Kad postane teško, znači da nešto moraš mijenjati.
Za kraj, koji bi savjet dala nekome tko upravo sada razmišlja o pokretanju vlastitog posla, ali još uvijek čeka “pravi trenutak”?
Nema ništa od čekanja imaginarnog pravog trenutka. Pravi trenutak je sad, čak i ako ne znaš kako ćeš nešto realizirati. Napravi prvi korak pa ćeš se snaći putem, ali barem ćeš krenuti. Mislim da više gubimo propuštajući prilike nego ako stvarno pokušamo i ne uspijemo.
