Neke poduzetničke priče nastaju iz poslovne prilike, a neke iz želje da se riješi stvaran problem. Upravo je tako nastao Maritimo Recycling. Ono što je prije desetak godina počelo kao susret s plastikom koja pluta Jadranom, danas je preraslo u održivu inicijativu koja morski otpad pretvara u nove proizvode, educira djecu i odrasle te okuplja zajednicu oko ideje da promjena počinje od svakoga od nas.
U razgovoru za MALI VELIKI Marjan Žitnik, predsjednik udruge Maritimo Recycling, govori o tome kako je izgledao put od prve ideje do razvoja vlastite tehnologije za recikliranje, zašto birokracija ne smije biti prepreka održivim projektima i zašto vjeruje da budućnost pripada poduzetnicima koji stvaraju proizvode s pričom.
Za početak, tko zapravo stoji iza Maritimo Recyclinga i kako je cijela priča krenula?
Radi se o Maritimo Recyclingu, udruzi iz Dubrovnika. Ja sam Marjan Žitnik, predsjednik udruge. Priča je krenula prije nekih desetak godina kroz ribolovne izlete. Vidjeli smo velike količine plastike na moru, počeli raditi akcije čišćenja i počeo sam razmišljati kako tu plastiku iskoristiti za nešto korisno. Tako je sve krenulo.
Ideja o pretvaranju morske plastike u nove proizvode zvuči sjajno na papiru, ali kako je izgledao onaj prvi trenutak kad ste shvatili: „Ovo stvarno želimo raditi„?
Nije baš bilo jednostavno. Prva ideja bila je raditi filament (punjenje o.a.) za 3D printer i to se pokazalo gotovo nemogućim zbog nečistoća poput pijeska i ostalih stvari. Onda sam počeo istraživati strojeve poput brizgalice za plastiku i pronašao način da možemo reciklirati 100 % prikupljene plastike, bez ikakvih ostataka.
Koliko je uopće teško u Hrvatskoj pokrenuti posao koji se temelji na recikliranju i održivosti?
Teško je, ne samo u Hrvatskoj nego u cijelom svijetu. S ovom plastikom pola svijeta ima isti problem jer žive uz more, a reciklira se manje od 1 % plastike. Nažalost, sve europske zemlje dosta malo recikliraju i mi smo tu da to promijenimo.
Ljudi često ne razmišljaju što se događa s plastikom nakon što završi u moru. Kako zapravo izgleda proces, od otpada do gotovog proizvoda?
Nažalost, većina plastike u moru je na morskom dnu, ali dio koji završi na plažama ili na površini mi prikupimo. Nakon toga plastiku očistimo, sortiramo, drobimo, topimo i brizgamo u kalupe. Proces je zapravo jednostavan, ali zahtijeva određene korake. Mi smo uspjeli dokazati da ne mora biti kompliciran, nego može biti jednostavan.
Odakle nabavljate materijale koje reciklirate i koliko logistike stoji iza toga?
Dio prikupljamo na plažama i na moru, a dio prikupljaju ljudi u svojim kućanstvima, školama, bolnicama, a uključuju se i neke tvrtke. Prije su bile akcije u kojima su ljudi skupljali čepove za oboljelu djecu ili invalidska kolica i toga danas više gotovo nema. Zato nam se javlja dosta ljudi koji imaju velike količine čepova i odluče ih donirati nama.
Koliko je izazovno raditi s recikliranim materijalima u usporedbi s „klasičnom„ proizvodnjom?
To su dva neusporediva svijeta. Sigurno je jeftinije proizvoditi novu plastiku nego reciklirati postojeću. Međutim, strojevi koje smo razvili imaju vrlo malu potrošnju pa proces nije toliko neisplativ. Ljudi su spremni platiti malo više za reciklirane proizvode i proizvode koji doprinose prirodi.
Jeste li na početku morali educirati i kupce o tome zašto su ovakvi proizvodi važni?
Jesmo i to najčešće radimo kroz naše radionice. Posebno je zanimljivo vidjeti djecu koja nakon radionice potpuno promijene svijest o morskom otpadu i recikliranju općenito. Mislim da je edukacija jako bitna i ona je važan dio našeg djelovanja.
Što vas je najviše iznenadilo otkad ste krenuli raditi u svijetu reciklaže i održivog dizajna?
Većinu toga naučio sam sam preko YouTubea i uvijek mi je zanimljivo učiti nove stvari, pogotovo vezano uz plastiku, polimere, tehnologiju i mehaniku. To je jedan potpuno novi svijet koji smo otvorili, a posebno taj small-scale recycling koji posljednjih godina jako brzo raste. Mislim da će biti sve više ovakvih inicijativa.
Koji je bio najteži trenutak u razvoju brenda? Je li bilo situacija kada ste ozbiljno pomislili da odustanete?
Dosta puta naišli smo na prepreke, uglavnom tehničke prirode. Trebalo je puno eksperimentiranja i upornosti kako bismo razvili vlastite alate za recikliranje jer su industrijski strojevi izuzetno skupi. 3D printer nas je doslovno spasio jer smo mogli izrađivati vlastite dijelove i uspješno proizvoditi kvalitetne proizvode.
S druge strane, bilo je i birokratskih prepreka. Nije baš uobičajeno da udruga u Hrvatskoj ima dozvolu za gospodarenje otpadom. Tu smo bili pioniri i trebalo mi je oko tri mjeseca da pripremim svu dokumentaciju kako bismo dobili potrebne dozvole.
Koliko birokracija i administracija u Hrvatskoj otežavaju razvoj ovakvih projekata?
Dosta je to novo područje pa razumijem određene birokratske procedure. Nadam se da će se one u budućnosti pojednostaviti jer je stvarno potrebno da cijela zajednica sudjeluje u rješavanju problema otpada, a ne samo tvrtke ili odgovorne osobe.
Imate li osjećaj da institucije i sustav dovoljno podržavaju male održive brendove ili većinu stvari ipak morate „gurati sami„?
Dio našeg poslovnog modela je CSR (društveno odgovorno poslovanje) i kroz njega pomažemo brendovima da postanu održiviji. To nam je jedna od glavnih misija. Imamo stvarno puno velikih partnera poput Coca-Cole, Rio Marea, WWF-a i drugih, tako da postoji lijep spoj neprofitnih organizacija i komercijalnih brendova koji često rezultira nečim dobrim.
Često se govori o održivosti kao trendu. Iz vaše perspektive, koliko ljudi zaista mijenja navike, a koliko je sustainability danas samo marketinška etiketa?
Mislim da je prije desetak ili petnaest godina sustainability bio dosta jaka platforma za greenwashing. Međutim, danas smo, primjerice, kroz Ersteov Marc Impact program vidjeli da postoji puno kvalitetnih projekata diljem Europe kojima je održivost srž poslovanja i gdje su konkretna rješenja ugrađena u poslovni model. Mislim da izlazimo iz ere greenwashinga i da će sve više startupa imati održivost kao temelj svog poslovanja.
Vaši proizvodi imaju vrlo prepoznatljivu estetiku. Koliko vam je bilo važno da održivi proizvodi budu i vizualno privlačni?
Mi imamo ono od čega drugi brendovi bježe, a to su nepravilnosti i nesavršenosti koje se odmah primijete na našim proizvodima. To je postao zaštitni znak našeg brenda. Pokazujemo da proizvod ne mora biti savršen i potpuno gladak da bi bio kvalitetan. Upravo te sitne razlike čine svaki proizvod unikatnim.
Kako balansirate između ekologije, dizajna i činjenice da proizvod ipak mora biti komercijalno održiv?
Mislim da današnji kupci imaju potpuno drugačiji pogled na proizvode. Ako je proizvod recikliran, održiv ili ima dobru priču iza sebe, cijena postaje manje važna. Mi smo cijene postavili najniže što možemo, ali cijela priča je održiva. Prodajom svakog proizvoda financiramo akcije čišćenja, plaće zaposlenika, djelovanje udruge i razvoj novih inovacija.
Što biste voljeli da ljudi u Hrvatskoj bolje razumiju kada govorimo o recikliranju plastike?
Volio bih da ljudi bolje razumiju veličinu tog problema i kako on utječe na njihov svakodnevni život. Vidimo da se sve više ljudi uključuje u naše djelovanje i sve ih više zanima održivost.
Koliko je teško ostati vjeran vlastitim vrijednostima kad tržište često traži jeftiniju i bržu proizvodnju?
Ja sam od početka bio potpuno ustrajan i nikada nismo spuštali cijenu samo kako bismo prodali veću količinu proizvoda. Također nikada nismo htjeli potpuno automatizirati proizvodnju jer želimo da proizvodi ostanu ručni rad. Zapošljavamo osobe s invaliditetom i umirovljenike i lijepo je da svaki proizvod nosi njihov potpis.
Ne želimo proizvoditi ogromne količine niti podilaziti tržištu niskim cijenama, nego graditi proizvode iza kojih stoji prava priča.
Imate li osjećaj da ljudi drugačije gledaju na otpad nakon što vide što sve od njega može nastati?
Sigurno, a to posebno vidimo kod djece na našim radionicama. Dođu nezainteresirani, a odu sretni, nasmijani i zainteresirani za cijeli proces. Kod kuće roditeljima objasne što su naučili i traže da počnu skupljati čepove. Roditelji nas onda u šali zovu i kažu: „Što ste napravili od našeg djeteta? Sad moramo imati četiri kante umjesto tri.“ To je simpatično, ali pokazuje koliko djeca brzo promijene perspektivu.
Što biste savjetovali nekome tko želi pokrenuti održivi brend, ali ga paralizira činjenica koliko je tržište teško?
Mislim da tržište nije teško. Primjerice, globalno tržište korporativnih poklona vrijedi više od jednog trilijuna dolara, a sustainable gifting čini oko 25 % tog tržišta i raste iz godine u godinu. Mislim da će većina brendova u budućnosti prijeći na održive priče i da tu postoji veliko tržište.
Koji vam je dugoročni san za Maritimo Recycling? Što biste voljeli da ovaj projekt postane za pet ili deset godina?
Za pet ili deset godina volio bih da zadržimo ekipu koju trenutno imamo, pronađemo još zanimljivih ljudi koji će nam se pridružiti, proširimo djelovanje izvan Hrvatske, razvijemo nove proizvode i zarazimo što više ljudi ovom idejom.
I za kraj, postoji li neki mali korak koji baš svatko može napraviti već danas, a koji stvarno ima smisla za okoliš?
Kupite naše proizvode! (smijeh) Šalim se, ali definitivno se svatko može pridružiti našem djelovanju i pomoći u očuvanju okoliša. Svaka mala akcija je važna, a kad se uključi dovoljno ljudi, zajedno možemo napraviti veliku promjenu.
