Ana Karabatić nije krenula u proizvodnju prirodne kozmetike zato što je jednog dana odlučila postati poduzetnica. Sve je počelo puno jednostavnije, kao pitanje jedne majke koja je željela pronaći nježnije proizvode za svoje blizanke. Čitajući deklaracije i tražeći drugačija rješenja, postupno je počela izrađivati vlastite proizvode, a ono što je krenulo iz obiteljske potrebe s vremenom je preraslo u Sapuneriju Rvstica.
Danas iza nje stoje godine proizvodnje, stotine tisuća sapuna, edukacije, nagrade, vlastito maslinovo ulje i iskustvo koje ju je naučilo da poduzetništvo nije uvijek lijepa i inspirativna priča kakvom ga često predstavljamo. Ana otvoreno govori o fizički zahtjevnoj proizvodnji, administraciji, nedostatku ravnoteže, pogreškama, potrebi za vanjskim suradnicima, ali i o onome što je kroz sve te godine naučila.
U razgovoru za MALI VELIKI otkriva kako su je upravo njezine kćeri naučile postavljati prava pitanja, zašto joj je danas važnije imati mir i vrijeme za sebe nego neprestano rasti te zašto vjeruje da su u poduzetništvu, uz hrabrost, ipak najvažniji pamet, rad i ustrajnost.
Za početak, predstavi nam se. Tko je Ana Karabatić izvan poduzetničke priče i kako je nastala Sapunerija Rvstica?
Majka dvije mlade žene, volim umjetnost, knjige i pisanje, šetnje kroz prirodu, rijeke i jezera. Sapunerija Rvstica je nastala prvo kao odgovor na pitanje čime prati svoju djecu, a da to nisu grozni deterdženti.
Kažeš da je sve počelo kada si, kao mama blizanki, počela pažljivije čitati deklaracije na dječjoj kozmetici. Sjećaš li se trenutka kada si shvatila da više ne želiš koristiti proizvode koje si dotad smatrala potpuno uobičajenima?
To je išlo postupno. Kupovala sam i ja pomalo svakakve alternativne stvari, proizvodila i tako, dok ne bih došla do zadovoljavajućeg rješenja za bilo koji problem pranja u kućanstvu.
Danas mnogi kupci traže prirodnu kozmetiku, ali prije trinaest godina tržište je izgledalo sasvim drukčije. Koliko je tada bilo izazovno uvjeriti ljude da prirodni sapun može biti kvalitetniji izbor od klasičnih gelova za tuširanje?
Nije bilo izazovno. Bili su šareni i mirišljavi, kupovali bi, probali bi pa bi se vraćali. Izazovnije je danas jer je puno više izbora sapuna.
Dolaziš iz obitelji koja generacijama uzgaja masline, a po struci si grafička dizajnerica. Kada danas pogledaš svoj profesionalni put, imaš li osjećaj da su se sva ta iskustva zapravo spojila u Sapuneriji Rvstici?
Imam. Malo dizajniram, malo berem masline, malo radim u proizvodnji. Haha.
Tvoji proizvodi nastaju od vlastitog maslinovog ulja, ali često govoriš i o vrijednosti lista masline koji se inače odbacuje. Što te privuklo upravo tom sastojku i koliko je istraživanja bilo potrebno da od njega nastane nagrađivana kozmetika?
Pa odavno znam da je list odličan za zdravlje, između ostalog i kože, a ulje za hranu. Po svijetu su svi ludi za kozmetikom s listom masline, pa rekoh, da se ne baci ovaj naš, haha. Vlaži kožu, djeluje protuupalno, anti-age, smanjuje crvenilo i odličan je u sanaciji kože nakon sunčanja… Ima još, ali ovo je već odlično.
Proizvodnja prirodne kozmetike mnogima izgleda vrlo romantično. Mirisi, biljke i ručno izrađeni sapuni. Kako zapravo izgleda jedan tvoj radni dan iza kulisa?
Izrada sapuna u većim količinama je fizički zahtjevna. Što su veće količine, više je repetitivnih poslova. Osim toga, imam hrpu administracije, društvenih mreža i sličnih stvari s kojima se borim svakodnevno.
Sapunerija Rvstica danas broji stotine tisuća proizvedenih sapuna i desetke tisuća kozmetičkih proizvoda. U kojem si trenutku shvatila da više ne gradiš mali obiteljski obrt, nego ozbiljan hrvatski brend?
Pa ne bih rekla da sam neki ozbiljan brend. Shvatila sam da je nešto naraslo kad sam vidjela da ne mogu sve sama i da moram zapošljavati vanjske suradnike.
Za svoje proizvode osvojila si i nekoliko zlatnih medalja. Koliko ti takva priznanja znače u odnosu na poruke kupaca koji ti se javljaju nakon što su pronašli proizvod koji im odgovara?
Pa lipo je to. Volim kad mi kupci kažu da im je nešto pomoglo, pogotovo ako godinama traže rješenje. Najvažnije mi je trenutno da održim mir i vrime za sebe. Nisam sigurna da sam to ostvarila skroz, ali idem prema tome.
Osim proizvodnje, velik dio svog vremena posvećuješ edukaciji ljudi. Zašto ti je bilo važno naučiti kupce čitati deklaracije, umjesto da ih jednostavno potakneš da kupe tvoje proizvode?
Volim pisati, volim dijeliti svoja saznanja, volim pomoći ljudima nekom informacijom. Inače dosta i educiram ljude kako raditi sapune. A ako nauče kako čitati deklaracije i znaju zašto nešto stavljaju na sebe, vjerujem da to vodi i do kupnje pojedinih mojih proizvoda.
Prirodna kozmetika posljednjih je godina postala vrlo popularna, ali s njom je stiglo i mnogo marketinških tvrdnji. Kako prosječan kupac može razlikovati kvalitetan proizvod od onoga koji samo dobro zvuči?
Pa jedino čitanjem deklaracija i gledanjem je li proizvođač tvrtka, OPG, obrt ili nešto drugo.
Često otvoreno govoriš o sastojcima koje ne želiš koristiti. Kako pronaći ravnotežu između znanstveno utemeljenih informacija i poruka koje se šire društvenim mrežama, a ponekad nepotrebno stvaraju strah kod potrošača?
Ovo je teško pitanje. Dakle, mogu govoriti o sebi, a ja imam strah i to velik kod kupovine bilo čega. Dakle, mislim da se u običnoj trgovini prehrambenih proizvoda ne može skoro ništa kupiti da je kvalitetno. Iako povremeno i ja kupujem u takvim trgovinama, nastojim kupovati sve od malih proizvođača u koje vjerujem.
Tako mislim i o kozmetici. Prvo bih stvarno kupovala nešto što smatram nužnim, a ne bezbroj proizvoda. Dakle, manje je više. Onda bih provjerila sve sastojke na proizvodu i gledala da proizvođač nije neka nepoznata fizička osoba, već da se radi o tvrtki, obrtu ili OPG-u i da je proizvod registriran. To zato što je tako puno teže lagati na deklaraciji.
Koliko je izazovno razvijati proizvodni obrt u Hrvatskoj? Što ti danas predstavlja najveći izazov, proizvodnja, nabava sirovina, administracija ili nešto sasvim drugo?
Država, država, država.
Mnogi poduzetnici kažu da je najteže pronaći ravnotežu između poslovnog i privatnog života. Kako to izgleda kod tebe, posebno kada znaš da je upravo majčinstvo bilo početak cijele ove priče?
Nisam imala ravnotežu i ne mogu govoriti o tome. Meni su djeca sad velika, pa imam vrijeme posvetiti se sebi. Ali bilo je izazovnih i teških perioda.
Tvoje blizanke bile su inspiracija za nastanak Sapunerije Rvstice. Kako danas gledaju na sve što si izgradila i jesu li svjesne koliko su utjecale na razvoj brenda?
Moja djeca su samostalne mlade žene koje hrabro traže svoj put i mislim da je to najveća lekcija koju sam im mogla prenijeti.
Često govoriš da želiš mijenjati navike ljudi, a ne samo prodavati kozmetiku. Koju bi jednu naviku voljela da svaka obitelj usvoji već danas?
Vezano za pranje tijela, da koriste što manje deterdženata i plastične ambalaže. Vezano za život općenito, da se više kreću u prirodi, pogotovo s djecom.
Kada bi danas ponovno kretala od početka, s iskustvom koje si stekla tijekom svih ovih godina, što bi napravila drugačije?
Sve, hahahahaha. Gradila bih kvalitetniji vizualni identitet i ostalo brendiranje od samog početka, zaposlila odmah neke vanjske suradnike, manje se živcirala.
Koji bi savjet dala nekome tko sanja o vlastitom proizvodnom brendu, ali misli da je tržište već prezasićeno?
Ne znam, nezahvalno je davati takve savjete. Ljudi vole pozitivne poduzetničke priče, a ne vide one negativne. Nisu svi za poduzetništvo. Poduzetništvo je brutalna odgovornost, a pitanje je koliko je netko za to spreman. Ako se želi okušati u tome, onda bih savjetovala prvo da si napravi dobar plan, analizu tržišta i dobro promotri što on nudi tom tržištu.
Što možemo očekivati od Sapunerije Rvstice u budućnosti? Postoji li projekt ili proizvod koji ti je posebno na srcu, a još čeka pravi trenutak?
Tečajeve starinskog sapuna od otpadnih ulja. To me najviše veseli jer volim prenositi znanje ljudima jer smatram da je to stvar koja radi veliku razliku općenito, i ljudima i okolišu.
A za kraj, koja bi bila tvoja poruka svim ženama koje već dugo razmišljaju o pokretanju vlastitog posla, ali još uvijek čekaju „pravi trenutak“?
Hrabrost je vrlina, ali nju moraju pratiti pamet, rad i ustrajnost.
