Petnaest godina rada u medijima i digitalnim brendovima Ivi Delač Šafarek dalo je iskustvo iz različitih kutova marketinga, komunikacije i poslovanja. Radila je s obje strane, razumjela kako brendovi žele komunicirati, ali i kako njihove poruke doživljavaju publika i mediji. Kada je postala mama, počela je sve glasnije preispitivati želi li i dalje svoj život organizirati oko posla koji joj ostavlja tek nekoliko sati tjedno s vlastitim djetetom.
Odluka o ulasku u poduzetništvo nije došla preko noći. Dugo se kuhala, a onda je u jednom trenutku jednostavno odlučila krenuti, bez obzira na strah. Danas kroz Idesh assist pomaže poduzetnicama koje često pokušavaju same voditi marketing, komunikaciju, prodaju i sve ono što dolazi uz vlastiti biznis. No njezin pristup nije samo operativan. Iva prvo traži temelje na kojima biznis stoji, a tek onda razmišlja o sadržaju, društvenim mrežama i ostalim kanalima.
U razgovoru za MALI VELIKI govori o odlasku iz velikih sustava, strahu od poduzetništva, pogreškama na početku, važnosti podrške i mentorstva. Ali i o tome kako izgleda graditi posao uz obitelj, dvoje djece i još jedan fakultet. Otvoreno govori i o onome što joj je možda bilo najteže od svega: naučiti se pokazati i prestati vjerovati da će kvalitetan rad uvijek sam pronaći put do ljudi.
Za početak, predstavi nam se izvan titula i poslovnih pozicija. Tko je Iva Delač Šafarek i što bi voljela da ljudi znaju o tebi prije nego što upoznaju Idesh assist?
Ja sam prije svega majka i supruga, vječna studentica u potrazi za nekim smislom u svemu. Netko tko se u kasnim tridesetima odlučio na najveće zaokrete u životu, među kojima je bio i ulazak u poduzetništvo. Obožavam hodati i mogla bih satima, čitati sve od ljubića do self-helpa. Odlazak na psihoterapiju bio mi je najbolji potez u životu (i među hrabrijima). I ništa me u isto vrijeme ne sastavi i ne rastavi kao moji klinci. Uz sve mentore i učitelje koje sam imala, njih dvoje su na prvom mjestu.
Petnaest godina provela si u medijima i digitalnim brendovima, i to s obje strane komunikacije, u medijima koji primaju poruke brendova i na strani onih koji ih stvaraju. Što ti je to iskustvo donijelo, a što danas vidiš da možda najviše nedostaje malim poduzetnicima?
Prije svega širu sliku marketinga i svega što on ustvari podrazumijeva. U medijima nemaš samo jednu ulogu. Barem nije bilo tako u vrijeme kada sam ja radila tamo. I to je bilo nešto najbolje što mi se dogodilo. Jer sam morala razumjeti marketing kao proces s više strana, a ne samo onu iz perspektive vlasnika brenda. Trebala sam znati što čitatelj ili kupac vidi, kako doživljava brend ili portal. Kako da mu priđem, kako da mu pričam, kojim tonom. Što mu treba, koji je put kojim dođem do njega i kako to još prodati nekome, odnosno upakirati u jedan smislen proizvod.
Suradnja s različitim odjelima unutar tvrtke donijela mi je i to da vidim kako jedna strana biznisa izgleda iz drugog kuta. Kroz uredništvo, backend, dizajn, statistiku… Sada, u ovoj fazi, kada vodim svoj biznis, sve se slaže. I sve što sam prije mislila da je too much za mene sada ima smisla jer je sjelo na svoje mjesto.
Kada se prvi put pojavila ideja da iskustvo koje si godinama skupljala za druge pretvoriš u vlastiti posao? Je li postojao neki konkretan trenutak ili se odluka jednostavno polako kuhala?
Ta se odluka kuhala u meni dosta dugo. Kad sam postala mama prvi put, nisam više vidjela veliki smisao u tome da dijete vidim dva sata preko tjedna i vikendom. Znala sam da mora postojati nešto više. Ali nisam ništa radila jer sam u tom periodu života igrala na sigurno.
Nakon rođenja kćeri i nekakvog početka preispitivanja što želim od života i kakav posao želim raditi, ova odluka se donijela maltene sama od sebe. Doslovce je bilo: sad idem u to pa kud puklo, jer me ta misao nije puštala na miru.
Odlazak iz velikih sustava i pokretanje vlastitog posla velika je promjena. Što ti je bilo najteže u trenutku kada si odlučila reći „sad idem sama“? Jesi li imala strah od financijske nesigurnosti, neuspjeha ili možda od toga da više nemaš iza sebe veliki tim i sustav?
Pa bilo me je strah i još me je. Lagala bih kad bih rekla da nije. Ja sam još na samom početku poduzetništva i najveće gorivo koje imam je ta neka luda vjera u samu sebe da će se sav rad i trud isplatiti. I da to što koračam, makar me strah, ima nagradu na kraju.
Ostala sam u kontaktu s bivšim kolegama ako mi zafali podrške ili dodatni član tima za stvari koje ja ne znam. Ali sam uložila puno vremena u dodatne edukacije da se znam snaći u dobivenim zadacima i nekakvim novim prijedlozima za posao. Kod mene nema „ne znam“, nego „okej, idem to vidjeti i naučiti“.
Danas kažeš da poduzetnice često imaju iste izazove kao veliki brendovi, samo nemaju tim koji bi ih riješio. Koje probleme najčešće prepoznaješ kod žena koje ti se javljaju? Gdje najčešće zapnu?
U temeljima. I uslužni i proizvodni biznisi, svi su na društvenim mrežama jer su one danas must, ali svi zapnu u jednom času jer nemaju dovoljno dobro posložene temelje. Tko su oni kao brend, kako pričaju, koji problem rješavaju i kome.
Jer iz tih temelja ide sve ostalo, i sadržaj za društvene mreže i web, kao i newsletter. Ponuda, prodaja, kako se klijent vraća k tebi i zašto na koncu konca bira baš tebe, sve je povezano.
Idesh assist nije klasična agencija koja samo odrađuje zadatke koje joj netko zada. Ti dolaziš izvana, sagledaš situaciju i pomažeš odrediti što je zapravo prvo. Kako izgleda taj proces kada ti se javi poduzetnica koja više ne zna odakle krenuti?
Nisam agencija u punom smislu te riječi, ali radim i operativu. No tek kad se poslože strategija i temelji jer bez toga operativa je samo pucanje u prazno.
Kada mi se javi poduzetnica koja ne zna više gdje krenuti sa svojim marketingom, proces je zapravo vrlo jednostavan. Ovo nudim kroz START, svoju uslugu gdje zapravo strateški gledam na cjelokupni marketing jednog biznisa, a ne samo Instagram.
Ja prolazim sve kanale poduzetnice. Ponudu, newsletter, ton komunikacije, vizualnu usklađenost, a na callu prolazimo ulazni upitnik koji mi daje jednu širu i dublju sliku. Nakon toga poduzetnica dobiva posložene stvari kao prioritete. Što treba popraviti da marketing više nije „rupa“, uz plan rada i moju dodatnu podršku nakon dva tjedna.
Nakon toga, ako joj zatreba dodatna podrška, tu sam za nju kao mentorica ili partnerica na projektu.
Koliko je poduzetnicama zapravo teško priznati da ne mogu sve same? I zašto misliš da toliko dugo pokušavamo biti i direktorice, marketingašice, administracija, prodaja i društvene mreže: sve u jednoj osobi?
Iz vlastitog iskustva ti mogu reći: dugo. 😀 To je onaj naš dio osobnosti da možemo i moramo same. E pa, ne moramo.
Najbolja stvar koju sam napravila za sebe kad sam odlučila izaći na društvene mreže bila je ta da sam si platila mentore i okružila se ženama koje dijele moj način razmišljanja. Dobila sam u isto vrijeme i pomoć, podršku i inspiraciju. I, najvažnije, ono guranje naprijed u danima kad se pitam: je l’ meni sve ovo trebalo?
Jedna od tema kojima se baviš je komunikacija. Koje su najčešće komunikacijske pogreške koje vidiš kod malih biznisa i brendova? Je li problem češće u tome što ne znaju što žele reći ili u tome što ne znaju kome se obraćaju?
Pa čak bih rekla oboje, jer ti svi kažu: suzi se, niširaj se. Ali prvo trebaš znati tko si, što prodaješ i kome prodaješ. Onda iz toga izvlačiš sve ostalo. I tu se opet vraćamo na temelje, i marketinga i biznisa.
Radiš i edukacije i savjetovanje. Kakve edukacije nudiš i što poduzetnica može konkretno ponijeti sa sobom nakon rada s tobom?
Klijentice sa mnom mogu raditi na tri načina. Ako im treba pomoć odmah, kroz uslugu START, koja je strateški pogled na njihov marketing i gdje radimo 1:1. Zatim kroz mentorstvo, gdje one same rade svoj marketing uz moju podršku, ili gdje ja ulazim kao partnerica na projektu. Ili kao osoba koja i strateški i operativno vodi njihov marketing.
Često se govori o tome kako poduzetnici trebaju „raditi na biznisu, a ne samo u biznisu“. Što to u stvarnom životu znači za jednu ženu koja sama vodi svoj posao i istovremeno pokušava zadovoljiti klijente, prodavati, stvarati sadržaj i voditi administraciju?
Znači da barem nekoliko puta godišnje treba dignuti glavu od operative i sagledati kako stojimo i držimo li se nekog cilja koji smo si zadale na početku kvartala ili godine. Pratiti financije i znati stati ili ubrzati kada treba.
Pokretanje vlastitog posla uvijek sa sobom donese i onu manje lijepu stranu poduzetništva. Koji su bili tvoji prvi problemi, pogrešne procjene ili trenuci kada si se pitala „što mi je ovo trebalo“? I što si iz njih naučila?
Ja još učim iz svojih grešaka i prihvatila sam da je to work in progress. 😀 Malo-malo pa se pitam što mi je ovo trebalo, ali ja to gledam kao neku živu tvar oko sebe koja mi pomaže da vidim koje sam sve korake napravila da bih došla dovde i što sve moram napraviti da dođem do iduće stepenice.
Isto tako, naučila sam s kime ne želim raditi. Kao i kod odabira idealne klijentice, važno je znati i s kime ne želimo raditi jer nas to na kraju krajeva košta više od zarađenog.
Što si o poduzetništvu naučila tek kada si postala poduzetnica, a nisi mogla naučiti radeći godinama za druge? Postoji li nešto što te posebno iznenadilo kada si se našla s druge strane?
Da sva odgovornost leži na meni. To mi je u isto vrijeme bilo zastrašujuće i ohrabrujuće, ne znam kako to drugačije opisati.
Ja sam bila onaj tip radnika koji šuti i radi, ali nije baš da hoda po firmi i viče na sav glas koliko i što je napravio. Što znači da, ako ću i dalje tako raditi i neću se pokazati, nitko neće znati za mene. To mi je bio najveći izlazak iz zone komfora: pokazati se.
Koliko ti je prethodno korporativno iskustvo pomoglo u vlastitom poslu, a gdje si morala potpuno promijeniti način razmišljanja? Je li nešto što je funkcioniralo u velikom sustavu potpuno neprimjenjivo kada si sama svoj tim?
Korporativno iskustvo me naučilo strateškom razmišljanju, planiranju unaprijed i široj slici svega što radim. A to sve najbolje koristim na drugima jer sam im dovoljno daleko. No za mene osobno vrijedila su neka druga pravila i tempo.
Danas radiš upravo s poduzetnicama koje sve vode same. Koliko ti je važno da se u tom radu ne izgubi ljudska strana poslovanja? Što misliš da žene najviše trebaju čuti kada su umorne, zatrpane i imaju osjećaj da ništa ne rade dovoljno dobro?
Sve se mi borimo s nekim našim unutarnjim demonima. A poduzetništvo, kao i majčinstvo, te demone izvlači na površinu, barem kod mene. Zato treba pokazati ljudskost i razumijevanje za drugu stranu jer nikad ne znaš s čime ti netko dolazi. Prije svega treba biti čovjek.
Uz poslovanje imaš i obitelj i dvoje male djece. Kako danas izgleda tvoj pokušaj balansiranja posla i privatnog života? Postoje li uopće dani kada možeš reći „danas sam sve stigla“ ili si s vremenom prihvatila da ravnoteža ne izgleda baš tako?
Prihvatila sam da ne stignem sve i da ne mogu sve. U nekim danima više radim pa me obitelj manje ima, u drugim sam više s njima. Jer osim posla i obitelji imam i drugi faks koji isto tako nosi svoje obaveze i vrijeme kada moram biti prisutna. Još se učim nekom zdravom balansu, ali mlada sam, naučit ću. 😊
Majčinstvo i poduzetništvo često se predstavljaju kao dvije potpuno odvojene priče, iako se u stvarnosti neprestano prepliću. Je li ti majčinstvo promijenilo odnos prema poslu, vremenu, ambiciji ili načinu na koji postavljaš prioritete?
Da, apsolutno. Klinci prvi, onda sve drugo.
Stariji već lagano ulazi u pubertet pa tu lagano dolazi do odmaka od nas. Ali ima dana i sezona kada je posao na prvom mjestu. To je život i ne može biti crno-bijeli.
Što danas znači „uspjeh“ za tebe? Je li to broj klijenata, prihod, sloboda, mogućnost da sama biraš s kim radiš ili nešto sasvim drugo?
Striktnu definiciju nemam još uvijek. Ali sama činjenica da sam bez grča s njima kada su, recimo, bolesni ili da si uzmem slobodan dan usred tjedna, za sada mi je dovoljna. Kao i činjenica da od pomisli na to što radim osjećam uzbuđenje, a ne grč u želucu.
Tako da za sada uspjeh mjerim kroz osjećaj slobode upravljanja vremenom kako mi paše i treba.
Kada pogledaš Idesh assist danas, što ti je najveći znak da si napravila dobar potez kada si odlučila krenuti svojim putem? A što je ono što još želiš izgraditi?
Idesh assist je krenuo kao virtualna asistencija (zato assist) da bi se tijekom ovih godinu dana vratio onome u čemu sam stručna. A to su temelji marketinga, strategija i kreativni razvoj marketinških kampanja.
Mislila sam da će mi posao virtualnog asistenta donijeti čuda, a ustvari me ta širina zablokirala. Zbilja treba krenuti u nešto da vidiš je li to za tebe. Na kraju, kada sam odlučila da se vraćam na stare postavke po pitanju toga što je zbilja moja stručnost, nekako su mi se počele otvarati i mogućnosti i teme.
Da ti se danas javi žena koja ima odličnu ideju, ali još uvijek radi sve sama, nema definiranu komunikaciju i stalno ima osjećaj da kasni za vlastitim biznisom, što bi joj prvo rekla?
Da stane i pokuša sagledati svoj biznis sa strane. Da vidi što je stvarni problem, a ne što misli da je problem. Jer imati odličnu ideju je samo jedan dio. Ali tu istu ideju treba pretočiti u jasne korake i komunikacijske poruke kako bi došla do onih do kojih treba i napravila ono što joj je cilj.
I za kraj, kad pogledaš ono što si dosad izgradila, što je sljedeće za Idesh assist? Imaš li već neke ideje, planove ili projekte kojima se posebno veseliš?
Imam posloženo što želim i kako raditi idućih godinu dana, ali kako se mijenjam ja, mijenja se i moj biznis. Puno učim. Prvenstveno o marketingu koji se mijenja nevjerojatnom brzinom, a onda i o tome kako spojiti marketing i AI i to primjenjivati. Prvo na sebi, pa onda na klijentima.
Kroz Idesh za sada radim s raznim brendovima i projektima. Ta raznolikost je to što me veseli jer vidim koliko sve što sam godinama učila mogu uklopiti bilo u biznis male poduzetnice ili u veći, uhodani sustav kojem treba samo iskusna marketinška ruka.
