Ponekad najbolja poslovna ideja nastane u trenutku kada si dopustimo stati i poslušati vlastitu intuiciju. Upravo se to dogodilo Kristini Jeleč, osnivačici brenda Pellos Leather Wallets. Njena je poduzetnička priča započela tijekom rodiljnog dopusta, u razdoblju kada je usporavanje otvorilo prostor za nove ideje.
Iako je njezin profesionalni put bio vezan uz akademsku karijeru i rad na fakultetu, kreativna strana uvijek je tražila svoje mjesto. Susret s tradicionalnim zanatom izrade kožnih proizvoda pokazao se kao prekretnica. Spoj ručnog rada, dizajna i funkcionalnosti brzo je prerastao iz hobija u ozbiljan projekt.
Danas Pellos Leather Wallets predstavlja brend ručno izrađenih novčanika od premium kože. Novčanika nastalih kroz pažljivo osmišljen proces u kojem se svaki detalj izrađuje ručno. U razgovoru za MALI VELIKI, Kristina govori o počecima, izazovima poduzetništva, vrijednosti kvalitete i povjerenja kupaca. Ali i o tome kako jedan svakodnevni predmet može postati simbol osobne priče i inspiracije.
Kako je nastala ideja za brend Pellos Leather Wallets? Je li sve krenulo iz osobne potrebe za kvalitetnim novčanikom ili iz ljubavi prema koži i izradi kožnih dodataka?
Put do razvitka Pellosa bio je prilično dug i krivudav. Započeo je prije pet godina, kada sam bila na prvom rodiljnom dopustu i dopustila si vratiti se na neke svoje izvorne postavke. U to vrijeme bila sam zaposlena kao asistentica na fakultetu i u fazi pisanja doktorata. Dopust je tu priču usporio i na tome sam neizmjerno zahvalna. Jer su u tom periodu krenule prve ozbiljnije ideje da krenem u nekom drugom smjeru. I prije sam bila jako kreativna i mimo svih redovnih obaveza tražila načine da učim nešto novo, imala sam širok spektar znanja. Ono što mi je u tome uvijek nedostajalo bila je dubina znanja, pa bi sve ostalo na razini hobija i zadovoljavanja nekih mojih kreativnih potreba. U tom moru ideja i istraživanja na jednom sam se YouTube kanalu prvi put susrela s ovim starim zanatom kožarstva.
U međuvremenu sam isprobala još neke hobije. A svaki put kad bih zamislila kako bi moja budućnost izgledala kada bi taj hobi prerastao u posao, zapravo bih došla do zaključka da to ipak nije ono što želim, koliko god bilo zanimljivo. U tom brainstormanju i već pomalo gubljenju motivacije sjetila sam se i rada s kožom. Sve što sam željela pronašla sam u tome. Nakon što mi se ta slika u glavi iskristalizirala, znala sam da je to to!
Možeš li nas vratiti na sam početak? Kako je izgledao prvi prototip novčanika i jesi li tada već znala da želiš graditi brend oko tog proizvoda?
Rado se toga sjetim! Stigla je prva koža i prvi alat. U tom trenutku sve je bilo najjeftinije i kvaliteta je bila u skladu s tim, ali za početak dovoljno dobro. I krećem s rezanjem prvog kartičnjaka, ali, kakva sam po prirodi nestrpljiva, morala sam odmah sve malo zakomplicirati i dizajnom. Naravno da nije ispao onako kako sam htjela. Ali bio je prvi i bila sam jako sretna jer sam se uopće usudila upustiti u to. Od trenutka kada sam shvatila da je to ono čime se želim baviti sa svojih 30 godina. Odlučila sam da nema odustajanja.
Ozbiljno sam se prihvatila te ideje, tako da su vrlo brzo uslijedili i prvi novčanici, i to muški. Pa je muž, kao moja najveća podrška, prvi testirao moje rukotvorine. Izgledom su bili daleko od onoga što sam htjela, pa je prvo što sam promijenila bila vrsta kože, i to je bio pravi preokret. Već je idući novčanik, koji sam napravila od Pueblo kože s kojom sam odlučila raditi, izgledao deset puta bolje. I sada, nakon gotovo dvije godine otkad ga muž koristi, sve stoji na svom mjestu. Nema znakova da bi mu se nešto moglo dogoditi, nema iščupanih rubova, pucanja konca i slično. Osim toga, istraživanjem našeg tržišta uočila sam da u Hrvatskoj baš i nema puno sličnih brendova. A osobito onih koji pokazuju proces izrade. Tu sam vidjela svoju priliku da se istaknem.
Ime brenda Pellos zvuči snažno i pomalo elegantno. Kako si ga odabrala i postoji li neka posebna priča iza njega?
Drago mi je da je tako jer upravo mi je to i bio cilj. Ja sam ona koja je prvo osmišljavala ime brenda, a onda krenula sa svime ostalim. Nekako sam imala osjećaj da ću, ako svoj brend imenujem na samom početku, lakše ostati dosljedna toj ideji. I evo, jesam. Ne znam je li to zbog tog koraka ili ne, ali to su bile moje misli u tom trenutku.
Što se samog imena tiče, htjela sam da bude jedna riječ. Da netko, kad izgovori ime brenda, pomisli na novčanik i da upućuje na kožu. Tako sam istraživala tu riječ na stranim jezicima i na talijanskom je to bila riječ „pelle„. Zatim sam dodavala razne sufikse i po osjećaju birala ono što mi zvuči dobro. Tako sam došla do riječi „Pellos„.
Kada sam mužu rekla kako želim da se brend zove, pitao me je li „os„ kao Osijek. Tada sam shvatila da nisam sasvim slučajno odabrala Pellos. Jer Osijek je grad u koji sam došla na studij prije 14 godina i koji mi je pružio hrpu inspiracije, divnih trenutaka i novih poznanstava, pa tako i mog muža. Sada mi je neizmjerno drago što sam tako povezala svoj brend s Osijekom.
Pokretanje vlastitog brenda često je kombinacija strasti i rizika. Koji je bio najveći izazov u prvim mjesecima poslovanja?
O da, istina! Moram priznati da u početku nisam osjećala značajan rizik. S Pellosom sam krenula paralelno radeći na fakultetu i krenula sam skromno. Bez nekih ogromnih ulaganja, samo s čvrstom vjerom u uspjeh i jednim glavnim ciljem: da Pellos naraste toliko da mi može postati jedini posao.
Zapravo mi je najveći izazov bio uskladiti dva posla, doktorat i vrijeme za obitelj. Sve je zahtijevalo vrijeme i posvećenost. Sada, kad gledam unatrag, nisam sigurna kako sam sve to izvela i bih li to uspjela ponoviti. Znam samo da ne bih uspjela bez ogromne podrške muža i njegove obitelji. Koja je uskakala i provodila vrijeme s našom djecom ona popodneva kada je posla bilo preko glave.
Mislim da je glavnu ulogu odigralo to što sam imala vrlo jasan cilj i znala da mu se moram ozbiljno posvetiti.
Što si naučila o poduzetništvu kroz izgradnju vlastitog proizvoda? Nešto što možda nisi znala prije nego što si krenula u ovu priču?
Mislim da nisam bila svjesna koliko će se teško biti istaknuti na tržištu, iako sam od početka znala da je ono već prezasićeno raznoraznim proizvodima. To je izazovan proces koji može oduzeti jako puno vremena i zahtijevati visoku razinu kreativnosti. Ono što znam jest da ne volim trendove koji se nameću na mrežama. I zbog toga se trudim ostati svoja i slijediti svoju intuiciju.
Uz to, sada kad sam u potpunosti posvećena svom brendu i ovisim isključivo o njemu, vidim koliko je važno imati strategiju u poslovanju. I koliko je važan rad na sebi i vlastitom načinu razmišljanja. Stihijskim pristupom može se ići do određenih granica. Ali za neke veće rezultate ipak je dobro imati osobu koja će te usmjeravati na tom putu.
Koliko je bilo važno izgraditi povjerenje kupaca kada prodaješ proizvod koji bi trebao trajati godinama?
Izuzetno je važno sve. Počevši od komunikacije, poštivanja dogovora i rokova isporuke, pa sve do samog proizvoda, njegove kvalitete i svih popratnih detalja. Od početka mi je bilo važno da kupci vide tko stoji iza Pellosa. Zaista mislim da je to velik korak u izgradnji povjerenja. I sama volim vidjeti tko stoji iza nekog brenda jer se tako lakše povežemo s osobom.
S obzirom na to da se ovdje radi o premium proizvodima, na što ukazuje i njihova cijena, osjećam veliku odgovornost kupcima pružiti visoku razinu kvalitete i usluge. Zato prilikom izrade pazim na svaki detalj i držim se visoko postavljenih standarda jer se tako gradi povjerenje. Osobno mi nema ljepšeg osjećaja nego kada mi kupac napiše da je imao lijepo iskustvo kupovine i kada ponovno naručuje Pellos proizvode. Kako bih ti iskustvo podigla još jednu ljestvicu više, odlučila sam pouditi i ambalažu koja ide u skladu s proizvodom. Namjera mi je bila da se i one osobe koja same sebi naruče jedan Pellos, osjećaju važno i da u njima potakne to zadovoljstvo i sreću kupovine.
Što za tebe čini dobar novčanik? Je li važniji dizajn, funkcionalnost ili kvaliteta materijala?
Za mene su jednako važni i dizajn i funkcionalnost i kvaliteta. Nema tu „ili – ili“, osobito kada su premium proizvodi u pitanju. Ono što volim kod kože i ručnog načina izrade jest to što nema previše kompliciranja i nema prostora za puno bespotrebnih pretinaca. Tako da se tu funkcionalnost i dizajn lijepo nadopunjuju.
Više mi se puta dogodilo da mi se jave ljudi koji žele da im napravim novčanik kakav su naručili s Temua, ali im se raspao. Tu im prvo moram lijepo objasniti razliku između ručno izrađenog novčanika i onoga nastalog masovnom tvorničkom proizvodnjom. Većina komercijalnih novčanika šiva se od tanke kože niske kvalitete, ako je uopće riječ o koži. A pretinci su često izrađeni od običnog tekstila i šivani strojno. Zato takvi novčanici mogu imati nižu cijenu i po dvadeset pretinaca.
Za svoje sam proizvode odabrala raditi s kožom premium kvalitete. Htjela sam biti sigurna da će novčanici koje izradim i trajati, a osim toga vrsta i kvaliteta kože jako utječu na konačan izgled i završne detalje poput rubova i šavova. Tu za mene nije bilo kompromisa.
Koje vrste kože koristiš u izradi i kako biraš materijale koji će izdržati svakodnevno korištenje?
Trenutačno u svojoj ponudi imam nekoliko vrsta kože; primarno su to Pueblo i Buttero. Pueblo je na dodir blago hrapava, ima određenu teksturu i mekša je, dok je Buttero glatka, mat i u početku kruća. Ono što im je zajedničko jest to da su obje „veg tan“ kože. To znači da su štavljene prirodnim taninima i da je njihov površinski sloj ujedno najgornji i najkvalitetniji sloj kože, zbog čega se na njoj mogu vidjeti male prirodne nepravilnosti.
Osim toga, koža s vremenom patinira, odnosno dobiva sjaj korištenjem, pa i tragovi nastali upotrebom postaju manje vidljivi. To je ona vrsta kože koja s vremenom postaje sve ljepša.
Uz nju povremeno isprobavam i druge vrste kože, kao što je Constantinople. Predivna koža koja se presijava i koja će se vjerojatno naći i u stalnoj ponudi. I za kraj, tu je obožavana, ali izuzetno skupa koža Shell Cordovan. To je jedna od najskupljih koža na svijetu i raditi s njom za mene je čast i privilegij. S njom radim isključivo po narudžbi i preporučila bih je svakome tko si je može priuštiti.
U svijetu u kojem sve više plaćamo digitalno, kakvu ulogu danas ima novčanik kao predmet?
Ovo je baš zanimljivo pitanje jer, kada sam počela pričati obitelji i prijateljima o svojoj ideji, čest komentar bio je: „Ali više ti nitko ne koristi novčanike.„ Da budem iskrena, to me nije previše zabrinulo. Pokazalo se da, unatoč tome što imamo mogućnost plaćati digitalno, i dalje jako puno ljudi koristi novčanike, velik broj kartica i gotovinu.
Kako mi je to postala profesionalna deformacija, često skrenem pogled prema ljudima kada vade novčanike kako bih vidjela kakve i koliko velike novčanike koriste. Ono što mogu reći jest da ima svega i mislim da me to još uvijek ne treba zabrinjavati. U razgovoru s prijateljicama i kroz poruke koje razmjenjujem s klijenticama i dalje čujem da sa sobom nose puno kartica, nekoliko osobnih iskaznica, svojih i dječjih, vozačke dozvole, kreditne kartice, a neki sa sobom nose i jako puno kartica vjernosti.
Čini mi se da je gotovina sve manje popularna, ali ipak svi vole imati mjesto i za to. Kako kažu: „Nek se nađe.„ Slično vrijedi i za muškarce.
Možeš li nas provesti kroz proces nastanka jednog Pellos novčanika? Od ideje do gotovog proizvoda?
To je proces koji ponekad zna trajati jako dugo. Čak i mjesecima, jer nije riječ o nečemu što odradim samo da bih to odradila. Ideja mi je od početka bila osmisliti modele novčanika koji će biti dio stalne ponude. Zato mi je važno dati si vremena da svaki model razradim do detalja.
Kada osmišljavam dizajn pojedinog modela, uvijek prvo razmišljam o funkcionalnosti i postavljam si pitanja poput: „Koliko kartica treba stati? Ima li dovoljno prostora za kovanice i novčanice? Kako ga organizirati da dimenzijama ne bude prevelik? Hoće li stati u male torbice?„. Zatim zamišljam kako će ga osoba koristiti u rukama, na koji način će ga otvarati i koliko će lako pristupati karticama.
Kako sam izrazito vizualan tip, većina mojih modela prvo nastaje u glavi, a tek onda ih prenosim na papir. Kada imam jasnu viziju kako želim da izgledaju, slijedi dizajn. Tu mi je uvijek važno da bude jednostavan, s lijepim i decentnim detaljima. Kad imam i dizajn, razrađujem kroj do detalja. Jednom kad je gotov, spremna sam za izradu prvog novčanika.
Najčešće mi je potrebna jedna iteracija kako bih vidjela treba li kroj doraditi. Ali već je sljedeći pokušaj uglavnom uspješan i tada imam konačan model. Do tada sve izrezujem ručno, a kada dođem do finalnog kroja, naručujem kalupe za rezanje. Tada kreće upoznavanje publike s novim modelom. Uskoro slijedi novi i baš sam uzbuđena zbog njega dok ovo pišem.
Koliko je u tvojem radu još uvijek prisutna ručna izrada i koliko tehnologija pomaže u procesu?
Ručna izrada prisutna je od početka do kraja izrade jednog novčanika. Od samog rezanja, obrade rubova, lijepljenja, šivanja i poliranja, svaki se korak radi ručno. Ipak, radi optimizacije vremena, imam kalupe i prešu kojima izrezujem dijelove svakog novčanika.
Trenutačno sam u procesu naručivanja šivaće mašine kojom želim optimizirati vrijeme pripreme unutarnjih pretinaca, kao i pomagala za završnu obradu i poliranje rubova. Međutim, i dalje se sve to podrazumijeva pod ručnom izradom i mislim da baš to i je nešto što čini Pellos proizvode drugačijima na tržištu, osobito kada pogledate šavove, razlika je očigledna.
Nije isključeno da će se neki novi, osobito veći proizvodi u budućnosti šiti isključivo mašinom, ali za sada uživam u šivanju svakog šava.
Tko su najčešće kupci Pellos novčanika? Jesu li to ljudi koji traže dugotrajan proizvod ili oni koji žele elegantan modni dodatak?
Iako sam u početku zamišljala da će to biti muškarci, jer je primarna ideja bila krenuti samo s muškim modelima, vrlo brzo sam uvidjela da su ipak žene te koje ih kupuju muškarcima za poklon. Vrlo brzo počeli su stizati i upiti za ženske modele i tada sam shvatila da su moja ciljana publika ipak žene. Tu i tamo muškarci naruče nešto i sami za sebe, što mi uvijek bude jako drago, ali i dalje su u manjini.
Što se tiče samog razloga kupovine, mislim da su to osobe koje cijene kvalitetu i jednostavan dizajn i koje su to spremne platiti jer mi je od početka bilo jasno da to neće biti proizvod za svakoga.
Jesi li primijetila promjene u navikama kupaca? Primjerice prelazak na minimalističke ili kartične novčanike?
Da budem iskrena, nisam baš upućena u to kakve su novčanike prije koristili, ali tu i tamo mi neka žena potvrdi da je s velikog novčanika prešla na manji i da se preporodila. Ono što znam jest da muškarci često pohvale manje dimenzije u odnosu na klasične novčanike, što je osobito velika prednost za one koji novčanik nose u džepu. S druge strane, unatoč manjim dimenzijama, u Pellos i dalje stane sve što im treba, a to im je jako važno.
Slično je i sa ženskim modelima. Puno pohvala odnosi se na male dimenzije zbog kojih napokon imaju novčanik za one jako male torbice, a da pritom ne trpi sadržaj unutar novčanika. I sama to mogu potvrditi jer koristim manju torbicu pa mi u nju, uz novčanik, stanu još i maramice, pernica, ključevi, mobitel, etui za naočale i ruž. A u novčaniku imam još 12 kartica, nekoliko novčanica i kovanice koje se s vremenom skupe.
I da, više su mi puta žene pisale kako ponekad imaju osjećaj da su zaboravile novčanik jer je izuzetno lagan.
Postoji li neki proizvod koji bi voljela razviti u budućnosti, a još nije dio ponude brenda?
Na mom popisu želja nalazi se jako puno proizvoda jer, kao što sam već rekla, koža nudi doista puno mogućnosti, ali idem korak po korak. Uglavnom pratim ono što tržište od mene traži, ali i ono što sama osjećam da bi moglo imati smisla za moje postojeće kupce.
Ono što znam jest da bi žene jako voljele torbice, ali moram priznati da u ovom trenutku ne rezoniram s tom idejom jer ni sama nisam osoba od torbica. Kad pronađem jednu koja mi odgovara, onda nosim samo nju. No, kako kažu, nikad ne reci nikad. Vjerujem da će mi to doći spontano, i to iz neke moje vlastite potrebe.
Trenutačno radim na dva proizvoda za koja vjerujem da će biti jako popularna i baš zato jedva čekam predstaviti ih publici.
Kako zamišljaš razvoj brenda Pellos u sljedećih pet godina?
Uhh, ovo mi je jako teško pitanje, iako u glavi već imam određenu viziju. Ono što svakako vidim jest rast poslovanja, pa mi je trenutačno najvažnije dodatno se educirati i postaviti dobre temelje prije nego što krenem intenzivnije u tom smjeru.
I za kraj, što za tebe osobno znači kada netko svaki dan nosi tvoj proizvod u džepu?
Za mene je to ogromno postignuće i potvrda da je svaki korak koji sam napravila posljednjih nekoliko godina, koliko god mi tada ponekad nije imao smisla, s vremenom ipak dobio svoje mjesto i značenje. Jako sam ponosna na sebe jer sam slušala sebe i svoju intuiciju. Posebno kada vidim da je Pellos postao puno više od samog novčanika, i meni i drugima.
Kada sam počela dijeliti svoju priču o tome kako sam odlučila dati otkaz na sigurnom i vrlo poželjnom radnom mjestu, i to netom nakon doktorata, počele su mi stizati prekrasne poruke podrške. Žene su mi pisale da je Pellos za njih postao nagrada za njihove male i velike uspjehe, da ih svakoga dana podsjeća kako je i za njih sve moguće, da ih inspirira, uljepšava im svakodnevicu i daje snagu da se izbore za sebe.
Čitajući takve poruke, shvatila sam da nisam bila svjesna koliko moja priča može značiti drugima i sretna sam što upravo takve emocije budi kod osoba koje su za sebe odabrale Pellos.
