Neki ljudi vrlo rano znaju čime se žele baviti. Andrea Perković nije bila jedna od njih, ali je odmalena znala nešto drugo: želi imati nešto svoje. Put do toga nije išao ravnom linijom, niti je stao u jednu profesiju. Vodio je kroz digitalni marketing, društvene mreže, kreiranje sadržaja, edukacije, konzultacije i fotografiju. Danas se svi ti interesi spajaju u poslovnu priču koja ima puno više smisla upravo zato što nije nastala prema unaprijed zadanom planu.
Andrea iza sebe ima iskustvo rada s više od 50 različitih tvrtki i obrta. Kroz Expate pomaže poduzetnicima posložiti marketing, strategiju i prisutnost na društvenim mrežama. Istovremeno kroz Lens Queen razvija fotografski dio svoje kreativnosti. A edukacije i savjetovanja postali su još jedan način na koji svoje iskustvo prenosi drugima.
U razgovoru za MALI VELIKI govori o tome kako izgleda kada kreativnost treba spojiti sa strategijom. Zašto društvene mreže ne mogu popraviti loše postavljene poslovne temelje te što je naučila radeći „za exposure„ i zašto je s vremenom naučila postavljati granice. Govori i o poduzetničkom strahu, prvom izdanom računu, mentorstvu, vlastitim greškama. Ali i o tome zašto svoj „unutarnji kaos„ više ne pokušava ukrotiti pod svaku cijenu, nego ga je naučila koristiti kao dio vlastitog načina rada.
Za početak, predstavi nam se iz svoje perspektive. Tko je Andrea Perković, čime se danas baviš i što sve stoji iza projekata i poslova koje razvijaš?
Mislim da mi ovo pitanje nikad neće postati lako za odgovoriti. 😅 Ukratko, bavim se društvenim mrežama, brendiranjem i fotografijom.
S jedne strane klijenti me angažiraju da umjesto njih preuzmem jedan dio posla na sebe (kreiranje sadržaja, planiranje, vođenje društvenih mreža i sl.). S druge strane sam u ulozi stratega i mentora kada su u pitanju klijenti koji i dalje žele sve ovo voditi sami, ali im je potrebna desna ruka koja će im u tome pomoći i savjetovati ih o najboljim koracima za njih.
Uz to, veliki dio zauzima i fotografija. Bilo da se radi o nekim mojim art projektima, raznim prigodama i privatnim shootinzima ili pak o komercijalnim fotkanjima.
Na prvu vjerujem da zvuči malo zbunjujuće, obzirom da stojim iza dva brenda. Ali zapravo se sve ovo što radim može međusobno povezati u smislenu cjelinu, u čemu zapravo leži sva moja kreativnost.
Kada pogledaš svoj dosadašnji put, čini se da se puno toga razvijalo organski, kroz različite interese, prilike i iskustva. Kako je zapravo izgledao početak i kada si prvi put pomislila da od svojih znanja i kreativnosti možeš izgraditi vlastiti posao?
Zapravo sam oduvijek željela imati svoj biznis i odmalena sam sanjala o nečem svojem. Naravno, tad pojma nisam imala što bih i kako radila. I prošlo je tu podosta vremena da shvatim da zapravo sve što mi je bilo zanimljivo i čega sam se dotaknula ima nekakve veze s kreativnošću i da je to zapravo smjer u kojem želim ići. Kroz vrijeme je to onda krenulo od digitalnog marketinga pa sve do fotografije.
Društvene mreže, digitalni marketing, fotografija, kreiranje sadržaja, edukacije i konzultacije danas su dio tvog poslovnog svijeta. Kako se sve to kroz godine povezalo u ono čime se baviš danas?
Rekla bih da je sve išlo nekim svojim tokom. Nikada nisam bila osoba koja može raditi samo jedan posao, uvijek sam trebala imati više zanimacija, projekata, poslova. Naravno, prošla sam sve one priče kako se moram odlučiti samo za jedno. To sam jedan kraći period i pokušala i shvatila da to jednostavno nisam ja. Nakon toga sam odlučila pustiti. Krenuti u stvari koje me vesele i interesiraju i vidjeti zapravo gdje će me to odvesti.
Oduvijek sam bila znatiželjna i imala sposobnost povezivati veliki broj različitih informacija. Zapravo se sve ovo čime se bavim međusobno može povezati na neki način. Sve što sam probala, svaki posao koji sam radila, naučio me nečemu što mogu koristiti u svim drugim aspektima posla. Imam osjećaj da mi je to zapravo pomoglo i pripremilo me na sve ovo čime se danas bavim.
Kada si odlučila napraviti ozbiljniji poduzetnički korak, što ti je tada bilo najteže? Je li to bilo pronaći prve klijente, definirati što zapravo nudiš, naplatiti svoj rad ili jednostavno napraviti taj prvi korak bez garancije da će sve uspjeti?
Uff, bome teško pitanje. Što se tiče klijenata, nisam išla ispočetka, obzirom da sam prije toga freelanceala. Tako da je obrt došao kao logični sljedeći korak kada sam počela raditi s klijentima. Definitivno je bio strah od nepoznatog i pitanje hoće li cijela priča uspjeti. Možda i više time što sam zapravo odmalena željela imati nešto svoje. Jako mi je teško bilo pronaći poslove u struci i uvijek sam vjerovala da je moj put zapravo poduzetništvo. Naravno, kad je došao taj trenutak, javio se imposter s onim: „A što ako ne upali?„
Sjećam se još uvijek koliko mi je stresno bilo izdati prvi račun jer me bila trta da nešto krivo ne napravim.
Surađivala si s velikim brojem različitih klijenata i djelatnosti. Što te takvo iskustvo naučilo o poduzetnicima, njihovim potrebama i problemima s kojima se najčešće susreću?
Definitivno da svi poduzetnici imaju izazove i nesigurnosti u poslovanju, neovisno o tome koliko su mali ili veliki. Veliki broj poduzetnika je iznimno stručan u onom što radi i zapravo ima jako dobar osjećaj za svaki sljedeći korak u poslovanju. Posebice oni koji su dulje u poduzetništvu. Međutim, ono što im zna nedostajati, a gdje ja uskačem, vrlo često zna biti njihovo ogledalo. Netko tko će moći njihova razmišljanja oblikovati u smislenu cjelinu. Dati im feedback i širu sliku, ponekad i o njima samima.
Bez obzira na to surađujemo li još ili ne, toliko sam sretna kad vidim koliko su uz pomoć naše suradnje napredovali, postali sigurniji u sebe i, naravno, podigli svoje poslovanje na zavidnu razinu.
Postoji li neka stvar koju poduzetnici često misle da im treba kada ti se obrate za pomoć, a ti tijekom suradnje shvatiš da je pravi problem zapravo negdje sasvim drugdje?
Vrlo često misle da im je potreban vrlo velik angažman. Da trebaju biti svugdje prisutni i uskočiti u svaki spektar marketinga, svaki trend online. Što me zapravo ni ne čudi, obzirom da smo danas svakodnevno bombardirani morem kontradiktornih informacija gdje svaki izvor tvrdi da je njegovo rješenje baš ono što im je potrebno. I potpuno ih razumijem.
Često se dogodi da trebamo krenuti od samih temelja poslovanja gdje se trebaju posložiti procesi. Vidjeti što ih sve koči u rastu, gdje žele biti. Koji su im ciljevi kako bi se sve aktivnosti mogle kronološki posložiti. I kako, naravno, ne bi nepotrebno bacali novce.
Recimo, zna se često dogoditi da se jave osobe koje žele uložiti u društvene mreže, žele uložiti u oglase. I spremni su platiti. A na kraju kroz komunikaciju i analizu trenutnog stanja uvidim da zapravo treba posložiti same temelje. I krenuti u organsko kreiranje sadržaja, gdje se oglasi uključuju tek u nekoj kasnijoj fazi rada. Čak je bilo situacija gdje umjesto oglasa krenemo raditi isključivo organski i dođemo do tolikog rasta da im oglasi praktički nisu ni potrebni na kraju.
Danas gotovo svi znaju da „moraju biti na društvenim mrežama„, ali biti prisutan i imati dobru strategiju ipak nije isto. Koje pogreške najčešće primjećuješ kod malih poduzetnika kada pokušavaju predstaviti svoj posao online?
Ono što primijetim kod velikog broja novopečenih poduzetnika je da se pokušavaju svidjeti svima. Boje se biti svoji i u nastojanju da se probiju na tržištu zapravo samo kopiraju jedni druge. Time si samo dodatno otežavaju svoj rast.
Uz to, vrlo često traže mišljenja o svojim odlukama, sljedećim koracima od svojih prijatelja i obitelji koji vrlo često nemaju nikakve veze s poduzetništvom . I onda na temelju njihovih odgovora donose odluke o svojem poslovanju.
I još jedna velika stavka je nada da će im društvene mreže i marketing riješiti sve poslovne probleme i donijeti zaradu. Da, društvene mreže i generalno digitalni marketing mogu napraviti jako puno i podići poslovanje na zavidnu razinu. ALI pod uvjetom da su temelji poslovanja i strategija na mjestu.
Koliko je za uspješan marketing zapravo važna sama kreativnost, a koliko dobro razumijevanje poslovanja, ciljne publike i onoga što klijent želi postići? Može li dobra ideja funkcionirati ako iza nje ne postoji dobra poslovna strategija?
Dobra ideja uz dobre strategije može funkcionirati eventualno do određene razine. Sve se uvijek vrati na postavljene temelje u poslovanju. Ovo jako često vidim u svojem poslu kad radim s klijentima. U radu online, čim se uhvatimo društvenih mreža, vrlo brzo se zapravo iskristalizira jesu li temelji i strategija postavljeni dobro ili je tu potrebna neka korekcija.
Ono što je ovdje predivna stvar je da se kreativnost može vježbati. Da, i kod osoba koje misle da nisu kreativne, stojim iza toga. Međutim, samo poslovanje nisu samo ideje i kreativnost i jednostavno bez strategije i dobro postavljenih temelja teško je napredovati.
Fotografija je važan dio tvog kreativnog puta, a kroz Lens Queen razvijala si i vlastiti fotografski smjer. Kako je fotografija postala dio tvog poslovnog identiteta i što ti ona omogućuje izraziti drugačije od marketinga i rada s klijentima?
Fotografija govori tisuću riječi i zapravo sam kroz fotografiju uvidjela koliko ona može pomoći u svim sferama poslovanja. Kao i kod pisanja, kroz fotografiju možete jednu temu predstaviti na više različitih načina, ovisno o svrsi same fotografije. Ono što uvijek radim i u fotografiji, ali i generalno u poslovanju, jest da želim razumjeti kompletnu osobu nasuprot sebe. Želim joj što više ući u glavu kako bih mogla vidjeti zapravo koji je cilj iza svega i kako bih ga mogla realizirati.
Definitivno nije jednako fotografirati, primjerice, proizvode za webshop i raditi sadržaj za društvene mreže.
Kroz fotografiju uvijek želim što vjernije pokazati osobu/proizvod na fotografiji i prenijeti željenu poruku prema van. Ne želim raditi samo generičke fotke, već želim u njih unijeti dušu.
U svojim tekstovima dosta govoriš o kreativnosti, ali i o tome kako društvene mreže mogu utjecati na nju. Kako danas pronalaziš ravnotežu između stvaranja sadržaja za druge, praćenja trendova i očuvanja vlastitog kreativnog glasa?
Rekla bih da je glavna prednost to što se uz digitalni marketing bavim i fotografijom. Uvijek sam bila kreativna duša i tijekom života sam shvatila da, čime god se bavila, uvijek trebam na neki način imati svoj kreativni outlet. To su uglavnom vlastiti kreativni projekti, hobiji.
Što se tiče implementiranja u samo poslovanje, obzirom da su tu obje strane novčića, zapravo mi organizacija rada i raspisivanje radnih zadataka jako puno pomaže. Primjerice, ako me čeka dosta administrativnog posla ili nekog generalnog rada koji ne uključuje kreativu, obično sam taj dan usmjerena na taj dio poslovanja. Kada trebam napraviti nešto kreativno, u tom slučaju znam da si trebam odvojiti nekoliko sati kako bih mogla biti u flowu i ne razmišljati što trebam napraviti nakon toga i koliko je sati. Zato najčešće onaj kreativni dio posla radim tijekom poslijepodneva.
Jedna od tema o kojima si pisala je i rad „za exposure„. U kreativnim industrijama ta je tema i dalje vrlo aktualna. Kako se kroz godine promijenio tvoj odnos prema vlastitom radu, njegovoj vrijednosti i pitanju što vrijedi prihvatiti, a što jednostavno nije fer ponuda?
Kod nas je nažalost i dalje uvriježeno da netko tko tek kreće raditi treba raditi za exposure. I vrlo često se to čak i očekuje. Posebno kad su u pitanju kreativne industrije. I sama sam bila žrtva ovog i godinama radila projekte za exposure u nadi da ću se na taj način moći isprofilirati, da će me ljudi prepoznati i angažirati me.
Što sam dobila od toga? Apsolutno ništa. Niti od jednog exposure projekta nisam dobila nijednog klijenta i shvatila sam da je to samo način kako doći do besplatnog rada.
Moj pogled na rad za exposure definitivno se promijenio za 180 stupnjeva. Danas smatram da se nikako ne treba raditi za njega. Vlastiti projekti koje netko ima želju napraviti besplatno, u redu, ali kada se radi za nekoga, taj rad treba biti i plaćen. Čak i studenti koji rade preko studentskog ugovora, neovisno o znanju i iskustvu, imaju propisanu minimalnu satnicu. Ne vidim razlog zašto bi ijedna osoba radila besplatno zbog tamo nekog taga na Instagramu (ili što je već u igri).
U tekstu o svom „unutarnjem kaosu„ pišeš kako ti upravo kaos ponekad omogućuje da budeš najkreativnija, fokusirana i produktivna. Kako izgleda kada taj kaos treba pomiriti s rokovima, klijentima, računima i svim onim manje romantičnim dijelovima poduzetništva?
Dobra organizacija je pola zdravlja. Uvijek je izazovno voditi više brendova i žonglirati između onog poslovnog i rigidnijeg dijela i kreativnosti. Moram priznati da je trebalo vremena da pronađem način koji funkcionira za mene, što mislim da je zapravo ključ svega.
I tajna koja to zapravo nije je organizacija i poznavanje sebe. Znam u kojim periodima dana, mjeseca najbolje funkcioniram za određene poslove i na taj način si slažem radne zadatke. Naravno, to nije uvijek idealno i zna se dogoditi da nešto iskrsne, kao u svakom poslu. Ali sam pronašla način na koji najbolje funkcioniram.
Često se govori o tome da poduzetnik mora biti discipliniran i organiziran. Ti, međutim, otvoreno govoriš o tome da ti određena doza kaosa zapravo pomaže. Jesi li s vremenom naučila kako organizirati kaos tako da radi za tebe, a ne protiv tebe?
Oduvijek sam sjedila na dvije stolice. S jedne strane sam bila disciplinirana, a s druge sam totalni kreativni kaos. Mislim da su u poslovanju često potrebne obje strane novčića. Kreativni kaos zapravo uopće nije loša stvar kako ga se često zna okarakterizirati.
Imaš iskustvo i u fotografiji i u marketingu, a danas se sve više baviš i edukacijom drugih. Što te privuklo tome da svoje znanje počneš prenositi drugima i što ti je najzanimljivije u radu s ljudima koji tek pokušavaju pronaći svoj poslovni smjer?
Štreber sam od malih nogu i uvijek sam voljela prenositi znanje drugima. S vremenom sam uvidjela da imam sposobnost povezivati veliku količinu informacija. Oblikovati ih i prenijeti na način koji je prilagođen osobi s kojom razgovaram. Kroz rad s klijentima također sam vidjela da savjeti koje im dam i koje realiziraju stvarno urode plodom i da su zadovoljni suradnjom pa sam odlučila krenuti s edukacijama.
Tako osobe koje žele surađivati sa mnom zapravo imaju nekoliko različitih opcija suradnje. Ovisno o tome koja bi bila najbolji fit za njih u ovom trenutku. Ali moram priznati da edukacije i savjetovanja jako volim raditi jer uvijek i nakon završetka suradnje popratim što osobe rade s dobivenim savjetima i bude mi drago ostati u kontaktu s njima.
Kada radiš s malim poduzetnicima i kreativcima, što smatraš njihovom najvećom prednošću u odnosu na velike sustave i kompanije? A gdje im, s druge strane, najviše nedostaje znanja ili resursa?
Samim time što su mali, jako brzo su se sposobni prilagoditi na bilo koje promjene tržišta. Nema hijerarhije, čekanja tjednima na protok informacija. Zapravo, sve ide jako brzo. Van toga dodala bih i to da kad ste mali, niste toliko pod povećalom. Zapravo možete isprobavati razne stvari i testirati kako vaša publika ili klijenti reagiraju.
Ono što je nedostatak svakako su financijski resursi najčešće, a uz to veliki izazov bude i ulaganje. Primjerice, da sad želite angažirati osobu koja će umjesto vas voditi društvene mreže i tu sebe rasteretiti. Izazovno je donijeti odluku o delegiranju i odabiranju osobe, obzirom da nas je jako puno na tržištu, s različitim cijenama. Da bi donijeli dobru odluku, treba istraživati, uložiti dodatno vrijeme. I tu vidim da mali vrlo često svoju odluku baziraju isključivo na iznosu koji trebaju uložiti (obično se referiraju na ovo kao na trošak), a ne na benefite i osobu koja im zaista može pomoći.
Koliko se tvoj pogled na poduzetništvo promijenio otkad si i sama postala poduzetnica? Postoji li nešto što si prije gledala potpuno drugačije, a danas razumiješ tek zato što si to sama prošla?
Puno sam naučila o vođenju poslovanja, ali sam još više naučila o samoj sebi. Kad pogledam unazad, definitivno nisam jednaka osoba koja sam bila prije 4 godine.
Od vođenja poslovanja, izazova, rješavanja svakakvih situacija koje me iznenada dočekaju. O kojima nisam mogla ni sanjati niti zamišljati da ću ih danas moći rješavati.
Apsolutno razumijem onu da oni koji uđu u poduzetništvo i tu borave godinama, su ljudi na kompletno jednoj drugoj razini razmišljanja. Kao i onu da kad uđete u poduzetništvo, da će sve slabosti i nesigurnosti isplivati van, što mogu reći da je istina. U poduzetništvu ništa ne ide pod tepih. I jednostavno, htjeli ne htjeli, morate raditi na sebi. Naučiti se nositi s mnoštvom novih izazovnih stvari i problema kako biste se održali iznad vode.
Koje su ti dosadašnje prepreke ili pogreške bile najvrjednije lekcije? Postoji li neki trenutak u kojem si pomislila „ovo više nikad neću napraviti na ovaj način„?
Nadovezala bih se na prethodno pitanje, obzirom da sam, kad sam tek ulazila u poduzetništvo, imala problem s konfliktima i postavljanjem granica. Bila sam friško na tržištu gdje se svatko bori za svakog klijenta. Naravno da sam u tim počecima radila valjda sve greške koje su se mogle napraviti. A rekla bih da veliki broj nas napravi kad kreće od nule.
Kreativni posao izvana često izgleda puno slobodnije i jednostavnije nego što zapravo jest. Koji je dio tvog posla ljudima najčešće nevidljiv, a zapravo uzima najviše vremena, energije ili živaca?
Analiza, izrada strategije i oblikovanje u nešto vidljivo/opipljivo. Uvijek kažem kad je rad na društvenim mrežama u pitanju, da one objave koje se vide su zapravo 10 do 15 % posla. Iza toga je puno promišljanja, planiranja, komuniciranja, testiranja i oblikovanja. Većinski posao se zapravo radi u pozadini. Sve ono što se ne vidi je zapravo ključno ako se želi rasti na duge staze. Jer se rezultati svake te male odluke uglavnom vide tek na dužim stazama.
Svako poslovanje treba biti maraton. Vrlo često nečiji uspjeh koji izgleda kao da se je došao tako odjednom, najčešće iza toga stoje godine rada.
Kada bi danas netko krenuo u vlastiti posao u području kreativnih industrija, marketinga ili stvaranja sadržaja, što bi mu savjetovala da nauči ili napravi prije nego što počne tražiti prve klijente?
Angažirati mentora koji je i sam u kreativnoj industriji i bio je u vašoj situaciji. Nažalost, kad sam kretala, zapravo sam sve učila i radila sama. Tek sam nakon prve dvije godine poslovanja uzela prve mentore. Jedino što se kajem je da ih nisam uzela ranije.
Uz njih sam eksponencijalno brže napredovala. Imala priliku čuti iskustva iz prve ruke osoba koje su na tržištu puno duže od mene. Osobe koje mogu oblikovati moje misli bolje nego ja sama i koje imaju direktan uvid u rješavanje poslovnih izazova s kojima se ja tek susrećem.
Puno je lakše imati uz sebe desnu ruku koja će vas savjetovati. Mogu slobodno reći da, iako sam i sama mentor i radim savjetovanja i edukacije, i ja imam svoju mentoricu koja je već prošla moje trenutne izazove i gdje sam shvatila da zapravo svima nama treba mentor. Osoba koja je prošla neke naše boljke i koja će nam pomoći u rastu. Nema tog poduzetnika koji nema izazova u poslovanju i kojemu mentor može pomoći.
Samo je bitno odabrati mentora koji nije trenutno u vašoj situaciji, već ju je prošao i zaista vam može dati vrijedne savjete.
I za kraj, gdje vidiš sebe i svoje poslovne projekte u idućih nekoliko godina? Što želiš dalje razvijati, čemu se želiš više posvetiti i postoji li neka ideja koju već dugo nosiš u glavi, a još čeka pravi trenutak?
Ima, naravno, i planova i ideja, neke koje su u procesu realizacije, neke koje čekaju svoj red. Ono što mogu reći je da je trenutno u procesu projekt pod nazivom „Beskompromisno svoja„.
Beskompromisno svoja je membership namijenjen ženama koje žele rasti u svom poslovanju. Graditi biznis po svojim pravilima, ali trenutno nemaju mogućnost ulagati u individualno mentorstvo ili nekog angažirati u svojem poslovanju.
Fokus je na konkretnim informacijama, praktičnim znanjima i stvarnim poslovnim situacijama bez bullshita, uljepšavanja i generičkih savjeta.
Kroz edukacije, zadatke, izazove i zajednicu, ženama daje prostor da rade na vidljivosti, ponudama, pozicioniranju, cijenama i prihodima te da svoje poslovanje grade na način koji im zaista odgovara.
To je mjesto za žene koje žele manje teorije, a više konkretnih koraka, akcije i stvarnog pomaka u biznisu. Najveća prednost je što nema ugovora te se one mogu pridružiti zajednici na Patreonu kada god im je to potrebno i odabrati jednu od dvije opcije membershipa, ovisno o njihovim potrebama i mogućnostima.
