Neki profesionalni putevi izgledaju kao da su unaprijed pažljivo isplanirani. Kod Zorane Jagodić to nije bio slučaj. Njezin se put gradio kroz različite interese, prilike i odluke koje su je iz novinarstva i lekture odvele prema fitnessu, osobnom treniranju, edukacijama, radionicama i autorstvu. Danas je edukatorica, lektorica, autorica i osobna trenerica, a iza sebe ima više od 5000 napisanih tekstova i knjigu „Zdrava i snažna – Kako postati i ostati fit nakon 40„.
Samostalni put nije započela zato što je sve bilo savršeno posloženo, nego upravo suprotno. Jedan neugodan poslovni trenutak bio je dovoljan da odluku koja je već neko vrijeme postojala u pozadini pretvori u stvarnost. Sigurnost stalnog zaposlenja zamijenila je vlastitim radom. Danas kaže da je izlazak iz zone komfora bio jedna od njezinih najboljih životnih odluka.
U njezinoj priči zanimljivo je upravo to što se različiti poslovi ne natječu za prostor, nego nadopunjuju. Pisanje joj je dalo iskustvo i prepoznatljivost. Fitness stručnost i rad s ljudima. A kontinuirano učenje postalo je poveznica svega što radi. Iz toga su se razvili individualni treninzi, radionice, suradnje s kompanijama, javni nastupi i knjiga koja joj je otvorila nove poslovne prilike.
Zorana za MALI VELIKI otlriva kako izgleda izgraditi posao na vlastitom znanju, kako pronaći klijente i naplatiti svoj rad. Koliko je važna prisutnost na tržištu, što se događa kada knjiga postane početak novih poslovnih projekata. Ali i zašto je spremnost na učenje jedna od najvažnijih poduzetničkih vještina. A njezina poruka za kraj možda najbolje sažima cijelu priču: „Život nije proba, nema ponavljanja! Baci se na glavu i samo hrabro naprijed!„
Za početak, predstavi nam se iz svoje perspektive. Tko je Zorana Jagodić danas i čime se sve baviš? Tvoj je profesionalni put prilično šarolik, od studija hrvatskog jezika i književnosti preko novinarstva do fitnessa i rada s klijentima. Kako bi ga ti sama opisala?
Najkraće rečeno, ja sam edukatorica, lektorica, autorica i osobna trenerica. Naizgled nespojivo. No, ja volim reći da se uvijek u svemu u životu vodim – strašću! To nekako smatram i jedinom garancijom uspjeha. Ja radim naizgled nespojive poslove, ali ih sve volim svim srcem. Vjerojatno upravo radi toga sve to prilično dobro i funkcionira. Ono što bih rekla da je zajedničko svim tim mojim djelatnostima svakako je – želja za učenjem i novim znanjima.
Često se kod poduzetničkih priča čini kao da je sve od početka bilo planski posloženo, a zapravo najčešće nije. Kako se kod tebe dogodilo spajanje dvije velike profesionalne ljubavi, pisanja i fitnessa? Je li to bio svjestan plan ili se posao jednostavno razvijao iz prilika koje su dolazile?
Jedini plan koji sam ja oduvijek imala jest bilo iskoristiti sve prilike koje se pruže. Kad god mi se u životu ukazala neka prilika, ja sam o njoj pomislila kao o „sad ili nikad situaciji„. To je onda nešto što prihvaćate odmah. Primjerice, kad sam dobila poziv da napišem knjigu istovremeno sam se te ideje užasno prestrašila, ali i „sad ili nikad„ prihvatila i bacila se na glavu. I svaka takva odluka uvijek je ispala najbolja odluka! Na vrlo sličan način se ostvaruje i moja poduzetnička priča. Sigurna sam da mnoge prilike sami i prizovemo svojim svakodnevnim aktivnostima i otvorenošću, a onda nam je njihovo prihvaćanje zapravo najprirodniji korak.
Dugo si radila kao autorica i urednica fitness portala, a iza sebe imaš više od 5000 tekstova. Kada si prvi put shvatila da znanje i iskustvo koje imaš možeš pretvoriti u vlastiti poslovni smjer, a ne samo u posao koji radiš za nekoga drugoga?
Dugo sam vremena radila kao jedina stalno zaposlena autorica na tom portalu što je bilo ogromno opterećenje. Primjerice, morala sam pripremiti unaprijed sve tekstove za svoj godišnji odmor. To je rezultiralo ozbiljnim nakupljanjem i stresa i nezadovoljstva. I iz toga se izrodila ideja da bih tu količinu vremena mogla posvetiti svome poslu i biti puno zadovoljnija. Izlazak iz zone komfora (sigurnog primanja) zapravo je za mene bila najbolja životna odluka. I nikad nisam požalila!
Što je zapravo bio trenutak ili ideja koja te pogurala prema samostalnom radu? Jesi li dugo razmišljala o tome ili je odluka došla iz neke konkretne situacije, potrebe tržišta ili jednostavno osjećaja da želiš raditi nešto svoje?
Dogodio se jedan trenutak koji je bio presudan. Nakon 7 godina rada bez ijedne zamjerke, doživjela sam situaciju u kojoj me poslodavac pokušao degradirati i zamijeniti drugom osobom pod objašnjenjem da mi „rade uslugu, da imam više vremena za sebe„. Zapravo, svoju uštedu su pokušali prikazati kao uslugu meni. Tada sam jednostavno prelomila ideju koja je otprije postojala i odlučila se rastati s njima i krenuti samostalnim putem.
Kada pokrećeš posao temeljen prvenstveno na vlastitom znanju i osobnom iskustvu, što je u početku najteže? Je li veći izazov pronaći klijente, odrediti što točno nuditi, naplatiti svoj rad ili uopće povjerovati da ono što znaš ima poslovnu vrijednost?
Ono što je bila moja ogromna prednost na tom samom početku samostalnog rada su bili moji kontakti u svijetu fitnessa, tako da ne mogu reći da sam krenula od nule. Imala sam klijente koji su htjeli početi raditi sa mnom i već od prvoga mjeseca sam imala dogovorene poslove, kako one kao autorica za nekoliko portala i blogova, tako i one kao osobna trenerica. A što se tiče toga dijela „kako naplatiti svoj rad„, moram priznati da mi je to i danas najteži zadatak. Ne zato jer ne znam odrediti koliko nešto vrijedi, već zato jer često imam stav da je ponekad mudro i sniziti cijenu, ako razmišljam o mogućoj dugoročnoj ili proširenoj suradnji. Kod takvih situacija zapravo i dalje učim imati mjeru…
Kako si u početku dolazila do klijenata i prilika za posao? Koliko su ti pomogli kontakti i prethodno iskustvo, a koliko si morala sama graditi tržište i prepoznatljivost?
Uz one klijente koji su došli odmah nakon što sam pokrenula samostalni rad, većina drugih je došla po preporuci. Vjerujem da mi u pronalasku klijenata pomažu i dvije stvari. Prvo moja otvorenost u različitim životnim situacijama, u kojima jednostavno prizivam prilike. Drugo je svakako uporan rad na prisutnosti na tržištu, od društvenih mreža do medija. Koliko god nekome od nas to nije ugodno ili prirodno, jednostavno takve aktivnosti moramo shvatiti kao nešto što nam je obaveza ako želimo biti prepoznati u području kojim se bavimo.
Danas radiš individualno, pišeš, radiš radionice, surađuješ s kompanijama i drugim organizacijama, a napisala si i knjigu. Kako izgleda poslovni model kada zapravo prodaješ znanje na više različitih načina? Kako odlučuješ gdje ćeš uložiti vrijeme i energiju?
Prednost ove vrste poslovanja, kako sam ga ustrojila od samoga početka, jako je dobra organizacija i dogovaranje svih projekata dovoljno unaprijed da bih mogla sve realizirati na vrijeme i u dogovorenom roku. No, uz ovo moram naglasiti i da uspijevam radi razumijevanja mojih klijenata koji su fleksibilni u tjednim dogovorima i realizaciji svih naših projekata. Na kraju, uz njihovu fleksibilnost i razumijevanje, za uspjeh je potrebna i moja spremnost da imam vrlo rastezljivo radno vrijeme. Ponekad moj radni dan kreće već u 6.30 u teretani u Zagrebu, a završava u kasnim večernjim satima negdje na drugom kraju Hrvatske. Rekla bih da je važna dobra organizacija, puno razumijevanja i optimalno upravljanje vremenom.
Koliko je teško naplatiti znanje i iskustvo u području u kojem ljudi često očekuju besplatne savjete? Kako si naučila postaviti granicu između dijeljenja korisnog sadržaja i onoga što je ipak tvoj profesionalni rad?
Živimo u vremenu u kojem su sve informacije dostupne. No to jako često dovodi do nekritičnog prihvaćanja nekih poluistina ili mitova. U svojoj poziciji, kao netko tko svakodnevno radi s ljudima, kako kroz edukacije i radionice koje držim, tako i kroz osobne treninge, smatram se odgovornom pomoći ljudima da dobiju informacije koje su njima primjenjive. U tom kontekstu, puno ću radije nekome pomoći s besplatnim savjetom, nego gledati kako netko radi nešto krivo i dovodi se u bilo kakvu opasnost. Ja vjerujem da jedni drugima uvijek trebamo moći pomoći. Savjetom ili nekom drugom uslugom, a da je uspjeh u profesionalnom radu između ostalog zagarantiran i sposobnošću pokazivanja ljudskosti u svakodnevnim situacijama s ljudima.
Tvoj se rad posljednjih godina dosta usmjerio prema ženama nakon 40. godine, a upravo je toj temi posvećena i knjiga „Zdrava i snažna – Kako postati i ostati fit nakon 40?”. Kako si prepoznala tu potrebu na tržištu i odlučila da je to područje u kojem želiš izgraditi još snažniji profesionalni fokus?
Ideja za knjigu je rezultat višegodišnjeg rada s klijenticama koje su upravo u tim godinama, ali i situacija s kojima sam se i sama počela susretati u svojim četrdesetima. Osvijestila sam da se sve suočavamo s nizom pitanja o promjenama koje proživljavamo. A da odgovore tražimo na sve strane i pritom su ti odgovori najčešće vrlo pojednostavljeni i upitno pouzdani. Ideja moje knjige je da svaka žena dozna što joj se događa, na stručan, ali i dalje pristupačan način. Da kroz niz smjernica nauči kako sama sebi može pomoći da četrdesete budu što zdravije i uspješnije. Prema feedbacku koji i dalje dobivam, ali prema vrlo brzo rasprodanom prvom izdanju moram neskromno reći da mislim da je knjiga pronašla put do žena koje žele učiti i živjeti zdravo, snažno i vitalno i u četrdesetima, ali i svim kasnijim desetljećima.
Koliko je knjiga promijenila tvoj posao? Je li ti bila prvenstveno autorski projekt i kruna dugogodišnjeg iskustva ili si od početka razmišljala i o tome kako će se kroz nju razvijati radionice, predavanja i druge poslovne prilike?
Knjiga je zapravo moj posao nadogradila i otvorila mnoge nove mogućnosti. Pisanje knjige je bila svojevrsna sinteza svih dotad stečenih znanja. Ali po izlasku knjige, otvorila mi se prilika za jedan sasvim novi projekt. To je prvo bila radionica namijenjena upravo ženama 40+, a potom i radionica namijenjena svima koji žele usvojiti zdraviji životni stil. Radionica je otvorila i mnoga druga vrata. Prije svega značajan medijski interes, a potom i gostovanja na nizu kongresa, panela i seminara po cijelom Hrvatskoj.
Nakon knjige uslijedile su brojne radionice, primjerice u knjižnicama, ali i u kompanijama poput SAP-a i ASEE-a. Kako izgleda prijelaz iz rada jedan-na-jedan u rad s grupama i poslovnim timovima? Što kompanije danas traže kada angažiraju stručnjaka za ovakve teme?
Da, od izlaska knjige dosad održala sam preko 40 radionica diljem Hrvatske. Isprva su to bile gotovo isključivo radionice u knjižnicama, turističkim zajednicama i sličnim organizacijama i institucijama, a s vremenom je interes prešao i na kompanije. Sve više tvrtki prepoznaje važnost ulaganja u znanje svojih zaposlenika o temama koje se tiču zdravlja i vitalnosti. To nas ne bi trebalo čuditi kad znamo da je zdravlje i vitalnost zaposlenika nešto što je i za poslodavca poželjna karakteristika. Zadovoljstvo zaposlenika dio je strategije svakoga poslodavca s dugoročnim ciljevima, a ulaganje u njihovo zdravlje, zapravo je ulaganje i u produktivnost i uspjeh svake kompanije.
Koliko danas o svom poslu razmišljaš kao o osobnom brendu? Koliko ti je važno da ljudi prvo prepoznaju Zoranu Jagodić, a tek onda određenu uslugu, radionicu ili knjigu?
Izlazak knjige, pogotovo kod tako velikog izdavača kao što je Profil definitivno je bio temelj postavljanja i osobnog brenda. Dodatno, sva gostovanja koja su potom uslijedila, od televizijskih i radijskih, preko seminara, panela i kongresa, a potom i svih održanih radionica svakako su doprinijela izgradnji toga brenda. Ono što meni značajno olakšava održavanje toga brenda zacijelo je činjenica da ja zaista živim to što radim i to o čemu i druge educiram. Vjerujem da je upravo ta autentičnost nešto što svakako doprinosi prepoznatljivosti moga osobnog brenda u javnosti.
Poduzetništvo često izvana izgleda puno jednostavnije nego što stvarno jest. Koji su bili tvoji najveći poslovni problemi ili pogrešni potezi? Postoji li nešto što si u početku radila na jedan način, a danas bi napravila potpuno drugačije?
Vjerojatno najveći propust jest taj da se nisam odlučila na korak ulaska u poduzetničke vode puno ranije. To je jedino što danas smatram da je bila pogreška ili krivi korak. Od trenutka kad sam krenula tim samostalnim putom zapravo nemam nekih situacija koje smatram da sam trebala drugačije. Vjerujem da je to zato što o mnogim odlukama dobro promislim i dozvolim da se „izmariniraju„ prije nego ih donesem.
Jesi li se ikada našla u situaciji da imaš puno posla, ali istovremeno shvatiš da način na koji radiš dugoročno nije održiv? Kako si tada mijenjala organizaciju, prioritete ili ponudu?
Naravno, nekoliko puta sam se našla u situaciji da sam jednostavno sama sebi postavila prekratke rokove za realizacije određenih projekata pa sam doslovno radila s minimalno sna da sve odradim na vrijeme i po dogovoru. No, i to je dobra škola. Otad dogovore i rokove postavljam puno fleksibilnije omogućavajući si dovoljno vremena da projekt odradim na vrijeme, čak i uz moguće zastoje. Moja je filozofija rada da nikada ne kasnim s poslom koji sam dogovorila, a s iskustvom sam naučila samo sebi dati dovoljno prostora da nijedan drugi segment života ne pati radi postavljenog roka.
U tvom poslu postoji i jedna specifična odgovornost: ljudi ti vjeruju jer od tebe očekuju provjerene informacije o zdravlju, prehrani i vježbanju. Kako odlučuješ što ćeš komunicirati, koje izvore koristiti i gdje povući granicu između stručnog savjeta i onoga što ipak treba prepustiti liječnicima i drugim stručnjacima?
Kako sam negdje na početku navela, sav moj posao se temelji na kontinuiranom učenju. Doslovno svakodnevnom. Svi moji savjeti i informacije koje dajem svojim klijentima su uvijek znanstveno utemeljeni. Istovremeno, apsolutno nikada ne dajem paušalne savjete koji se tiču zdravlja već za to klijentima savjetujem posjet liječniku. Isto tako je i s prehranom. Ja mogu dati neke osnovne smjernice, ali ne slažem jelovnike već imam suradnicu nutricionisticu koju preporučujem svojim klijentima. Komuniciram informacije u koje sam sigurna i za koje imam znanja, a sve povrh toga prepuštam ljudima koji su stručnjaci u svojim poljima.
Fitness industrija se dosta promijenila od vremena kada si počinjala. Danas imamo društvene mreže, influencere, algoritme, bezbroj savjeta i trendova, ali i sve veću potražnju za konkretnim i provjerenim informacijama. Što danas vidiš kao najveći problem tržišta na kojem radiš?
Najveći problem je vjerojatno taj da, kad govorimo o fitnessu, mnogi misle da su treneri već nakon par odlazaka u teretanu. Kad još tome pridodamo AI onda imamo jednu veliku količinu sadržaja, a jako malo znanja i stručnosti. No, većina tih situacija se vrlo brzo „pročisti„, ako je klijent makar malo kritičan prema onome što dobiva kao uslugu. Na kraju, ipak, pobjeđuje stručnost, znanje i iskustvo, kako u mom poslu, tako i u bilo kojem drugom.
Koliko se poduzetnik mora mijenjati zajedno s tržištem? Jesi li kroz godine mijenjala svoju ponudu zato što si sama vidjela nove potrebe ili su ti ih zapravo klijenti i publika pokazali?
Moj posao je takav da jako puno razgovaram sa svim svojim klijentima, od onih na osobnim treninzima, do svih sudionika radionica i seminara i od svih volim dobiti osvrt na svoju uslugu. Upravo te recenzije su često jako dobar pokazatelj što se može poboljšati ili što je dobro upravo takvo kakvo je. Puno novina u svojoj usluzi je proizašlo iz sugestija samih korisnika, a naravno, neke su bile rezultat promjena koje se kontinuirano događaju na tržištu. Svi naši poslovi su zapravo vrlo fluidni kroz vrijeme i bez prilagodbe promjenama, ali i novim znanjima, ne vjerujem da je moguće opstati.
Kada pogledaš sve što si dosad izgradila, od novinarskog rada i fitnessa do knjige, radionica i rada s kompanijama, što ti je bilo najteže pretvoriti iz ideje u stvaran proizvod ili uslugu? A što je, možda neočekivano, prošlo puno lakše nego što si očekivala?
Bez imalo sumnje, najteže mi je bilo napisati knjigu. I radi svoje profesorske struke, ali i radi osobnoga stava prema knjizi, ja sam taj posao radila zaista najpredanije moguće. I trajalo je mjesecima. Htjela sam da baš sve napisano u knjizi bude na znanstvenoj podlozi, a ne na mom osobnom stavu. Radi toga je za mene pisanje knjige bio zaista rudarski posao. Ali sigurno upravo radi toga i posao kojim se najviše ponosim.
Istovremeno, projekt radionica koje držim, a kojeg sam se baš jako bojala na samom početku, u meni je razbudio zatomljenu ljubav prema javnom nastupu takve vrste. I danas za sve te vrste nastupa i projekata mogu reći da u njima zaista uživam!
Što danas za tebe znači uspješan posao? Je li to broj klijenata, financijska stabilnost, sloboda u organizaciji vremena, mogućnost da biraš projekte ili nešto sasvim peto?
Vjerojatno je uspješan posao zbroj svega toga navedenoga jer ako ijedna stavka nedostaje, ni posao nije do kraja uspješan. Uz sve što si navela u pitanju, svakako bih dodala još nekoliko stavki koje su meni jako važne – zadovoljstvo klijenata i strast u svemu što radim. Kako sam navela na početku – bez strasti u onome što radite – dugoročnih rezultata nema! I to je pravilo koje smatram da je preduvjet svakog projekta koji u životu radimo. Od poslovnih do bilo kojeg privatnog.
I za kraj, kada bi ti se danas javila osoba koja ima puno znanja, iskustva i ideja, ali još uvijek radi za druge i razmišlja o tome da pokrene nešto svoje, što bi joj rekla prije nego što napravi taj prvi korak? Što bi voljela da je netko rekao tebi na početku?
Život nije proba, nema ponavljanja! Baci se na glavu i samo hrabro naprijed! Go for it!
