“Prije nego što sam pokrenuo vlastiti brend sam radio u ugostiteljstvu, ali sam uvijek imao razne kreativne projekte sa strane”, priča nam Ivoje Stepić, vlasnik brenda Drop Co. Radi se o brendu modnih dodataka koje Ivoje sam ručno izrađuje. “Rad s rukama mi je oduvijek bio bitan, od likovnih grupa i obrade drveta u osnovnoj školi pa do srednje tekstilne gdje sam završio za krojača” ispričao je za MALI VELIKI.
I nakon godina provedenih u radu izvan struke, ručni rad ipak ga je privukao natrag. “Napokon sam se odlučio baviti stvarima koje volim i koje mi dozvoljavaju kreativno izražavanje.” I tako je osnovao Drop Co., minimalistički brend torbi i modnih dodataka u čijem je fokusu ručni rad.
Kako je brend nastao, gdje je sve učio zanat i koje greške najviše pamti, ispričao nam je u nastavku.
Kako je nastao brend Drop Co. i zašto se se odlučio raditi s kožom?
U biti je to bio jedan od tih kreativnih projekata gdje sam krenuo s izradom ruksaka jer nigdje nisam mogao naći ruksak kakav bi mi odgovarao. Napravio sam jedan, pa još jedan, pa još jedan s ciljem da svaki bude bolji. Tako se i razvio sve veći interes za izradu ruksaka, torbi i modnih dodataka. Uz to kako sam se kao hobist bavio i fotografijom, krenuo sam fotkati svoje proizvode i objavljivati ih na društvenim mrežama. Interes i pratitelji su polagano rasli i tako sam nekako došao do otvaranja obrta.
A s kožom sam počeo raditi sasvim slučajno kada sam radio model ruksaka s kožnim preklopom. Tada sam, ajmo reći otkrio kožu i leathercraft. Koža zahtijeva veću preciznost i više posvećenosti nego rad s tkaninom i to me privuklo.
Kako izgleda proces izrade tvojih proizvoda i koliko traje?
Sve kreće od kreiranja kroja i prototipa. Nakon što sam ugrubo napravio kroj, isprintam ga i prvi sample torbe napravim od kartona kako bih mogao uštimati proporcije ako je potrebno.
Kada sam ugrubo zadovoljan s kartonskim uzorkom, drugi sample napravim od neke jeftinije kože kako bih vidio kakav je feeling torbe, funkcionalnost, itd. U toj fazi izrade znam taj sample gledati po mjesec dana s preispitivanjem ima li to uopće ima smisla što sam napravio, bi li torba trebala biti 5 mm viša ili niža. Nakon što uštimam torbu dok ne budem skroz zadovoljan, napravim još jedan “finalni” sample koji pofotkam, objavim na Instagramu i čekam feedback. Kada već imam završni kroj za izradu jedne torbe mi treba oko 1 dan, a za veće ili kompleksnije komade do 3 dana.
A kako si odabrao ime?
U početcima sam bio više fokusiran na urbane, vodoodbojne ruksake, pa je nekako ime bilo vezano za to. Tu je nastalo, a tako i ostalo ime – Drop.
Koliko ti je važna kvaliteta materijala i gdje nabavljaš kožu?
Cijenim svoj rad i nema mi smisla provesti 10 sati radeći na proizvodu od loših materijala, stoga se trudim raditi s kvalitetnih materijalima. Pazim da su sirovine isključivo proizvedene u Europskoj uniji. Zakoni proizvodnje, zaštite okoliša i radnika su najstroži u Europi. To naravno utječe na cijenu, ali recimo u slučaju kože onda dobijem certifikat i znam da je ta koža otpad mesne industrije, da radnici imaju humane uvjete, da su pošteno plaćeni za svoj rad. I da sama tvornica ima cirkularni sistem pročišćavanja vode te ponovnog korištenja te iste vode. Time znam da sam kupio sirovinu za čiju proizvodnju se maksimalno pazi na kvalitetu, utjecaj na okoliš i potrošnju resursa.
Nema mi smisla provesti 10 sati radeći na proizvodu od loših materijala.
A gdje si sve o tome naučio? Kako je izgledao taj proces?
S obzirom na to da sam po struci krojač, već sam imao dobre temelje. Ali ostatak sam naučio sam. Proces je bio dosta mukotrpan – jako puno isprobavanja i puno grešaka, i učenja na tim greškama. Također jako puno istraživanja po leathercraft forumima… Većinom online edukacija.
Što je najzahtjevniji dio u ovom poslu, a što ti donosi najviše zadovoljstva?
Najteže mi je donijeti neke finalne odluke. Na primjer, da li staviti gumb tu ili ga pomaknuti 3 mm, hoće li torba biti visoka 10 cm ili 12 cm. Mogućnosti su beskonačne, a svaka odluka utječe na finalni izgled proizvoda.
Najveće zadovoljstvo mi pruža kada vidim nekog u gradu da nosi neki moj komad ili kad vidim da netko koristi moj proizvod.
Tko su tvoji klijenti – jesi li fokusiran isključivo na lokalno tržište ili i inozemno?
Moji klijenti su pretežito žene, ali i dosta arhitekata i dizajnera. Trenutno sam više fokusiran na lokalno tržište, ali cilj je proširiti se i u inozemstvo.
Onaj koji ne griješi neće nikada ništa naučiti.
Kako dolaziš do svojih kupaca i koji su tvoji glavni kanali prodaje?
Mislim da mi je Instagram primaran u smislu kako dolazim do svojih kupaca. On je također uz webshop i razne sajmove, ujedno i kanal prodaje.
Postoji li neki proizvod iz tvoje ponude koji ti je posebno drag?
Svi su mi podjednako dragi, ali ako moram – izdvojio bih mini cross body torbicu.
Radiš li i dalje sve sam? Koji su ti planovi za dalje?
Da, trenutno i dalje radim sve sam. I nekako je ideja iza brenda bila da ja u potpunosti stojim iza svakog proizvoda, da je ujedno i reprezentacija mog nekog puta i razvoja.
Koja je nepravedna prednost koju Drop Company ima?
Pa možda baš to da radim sve sam – od samog dizajna, kroja, nabave materijala, same izrade proizvoda. Te onda i fotkanje, snimanje, webshop i ostalo predstavljanje brenda.
Bez dobre edukacije, gubiš i vrijeme i novac.
Koje greške najviše pamtiš i što si iz njih naučio?
Uf bilo je tu puno grešaka – od krivo otisnutih inicijala na gotovom proizvodu do krivo izmjerenog kroja ili oštećenja kože. Onaj koji ne griješi neće nikada ništa naučiti, tako da bez tih grešaka ne bih ništa postigao.
Što bi savjetovao nekome tko želi krenuti u sličan posao?
Baš nedavno sam gledao intervju s Alexanderom McQueenom. I rekao je nešto što mislim da najbolje odgovara na ovo pitanje – ako ne znaš što radiš, nije vrijedno te patnje. Mislim da je prvenstveno educirati se. Bez dobre edukacije, gubiš i vrijeme i novac. I naravno puno strpljenja.
