Sve više država uvodi dobna ograničenja za korištenje društvenih mreža, a neke ih djeci mlađoj od 16 godina potpuno zabranjuju. Razlozi nisu samo količina vremena provedenog pred ekranima, nego i sve više dokaza o utjecaju društvenih mreža na mentalno zdravlje, cyberbullying i sigurnost djece. Iako Hrvatska zasad ne razmatra takav zakon, pitanje je postalo aktualnije nego ikad.
Djeca su postala nova tema digitalnih zakona
Australija je krajem 2025. postala prva država koja je zabranila korištenje društvenih mreža osobama mlađima od 16 godina. Time je otvorila raspravu koja se danas vodi diljem svijeta. Austrija, Brazil, Kanada, Francuska, Grčka, Indonezija i Malezija pridružile su se ili su najavile slične zakone. Europska unija također priprema nova pravila koja bi mogla donijeti strože dobne provjere i ograničenja za korištenje digitalnih platformi.
Iako se modeli razlikuju od države do države, cilj je isti: bolje zaštititi djecu od sadržaja i algoritama koji mogu negativno utjecati na njihov razvoj.
Važno je pritom naglasiti da većina društvenih mreža već sada formalno dopušta otvaranje korisničkog računa tek od 13. godine. U praksi, međutim, brojna djeca profile otvaraju i ranije, najčešće unošenjem netočnih podataka o dobi. Upravo zato mnoge države smatraju da dosadašnji sustav provjere više nije dovoljan.
Zašto države uvode zabrane?
Društvene mreže odavno više nisu samo mjesto za komunikaciju. Njihovi algoritmi osmišljeni su tako da korisnike što dulje zadrže na platformi. Kod djece i adolescenata, čiji se mozak još razvija, takav model korištenja može imati ozbiljnije posljedice nego kod odraslih.
Stručnjaci posljednjih godina upozoravaju na povezanost pretjeranog korištenja društvenih mreža s povećanom razinom anksioznosti, poremećajima spavanja, smanjenim samopouzdanjem, problemima s koncentracijom te većom izloženošću nasilnom i seksualno neprimjerenom sadržaju. Posebno zabrinjava činjenica da djeca često teško razlikuju stvarnost od sadržaja koji algoritmi neprestano serviraju kako bi zadržali njihovu pažnju.
Dio stručnjaka posebno upozorava na takozvani ovisnički dizajn društvenih mreža. Riječ je o funkcijama poput beskonačnog skrolanja, automatskog pokretanja videozapisa i personaliziranih preporuka koje korisnike potiču da na platformama ostanu što dulje.
Upravo zato mnoge države više ne govore samo o odgovornosti roditelja, nego i o odgovornosti tehnoloških kompanija.
Cyberbullying ne završava zvonom za kraj nastave
Jedan od glavnih razloga zbog kojih se uvode stroža pravila jest elektroničko nasilje. Za razliku od klasičnog vršnjačkog nasilja, cyberbullying ne prestaje odlaskom kući. Uvredljive poruke, ismijavanje, širenje fotografija ili lažnih informacija dostupni su 24 sata dnevno i mogu se proširiti velikom brzinom.
Prema HBSC istraživanju o vršnjačkom nasilju i cyberbullyingu, oko 15 posto adolescenata izjavilo je da je bilo žrtva elektroničkog nasilja barem jednom ili dvaput u posljednjih nekoliko mjeseci. Posljedice mogu uključivati povlačenje iz društva, depresivne simptome, pogoršanje školskog uspjeha i ozbiljne probleme s mentalnim zdravljem.
Što pokazuju podaci za Hrvatsku?
Iako Hrvatska trenutačno ne planira zabranu društvenih mreža za maloljetnike, domaći podaci pokazuju da sigurnost djece zahtijeva sve veću pozornost.
UNICEF i Grad Zagreb tijekom 2025. pokrenuli su program prevencije vršnjačkog nasilja u školama upravo zbog sve izraženijeg problema elektroničkog nasilja. Program uključuje učenike, roditelje i nastavnike, a temelji se na rezultatima istraživanja koje je pokazalo da se elektroničko nasilje među djecom najteže prepoznaje te da njegova učestalost značajno raste nakon petog razreda osnovne škole.
Dodatno, u UNICEF-ovu priručniku “Za sigurno i poticajno okruženje u školama” navodi se da oko 10,4 posto djece u Hrvatskoj doživljava vršnjačko nasilje najmanje dva do tri puta mjesečno, što se smatra bullyingom.
Hoće li zabrane riješiti problem?
To je pitanje na koje još nema jednoznačnog odgovora. Australija, koja je prva uvela zabranu, već je objavila prve analize koje pokazuju da sama zabrana nije dovoljna. Djeca pronalaze načine za zaobilaženje dobnih ograničenja, koriste profile roditelja ili pristupaju platformama putem drugih uređaja.
Istodobno, dio stručnjaka upozorava da zabrane otvaraju i pitanja zaštite privatnosti jer zahtijevaju provjeru identiteta i dobi korisnika. Kritičari smatraju da same zabrane neće biti dovoljne bez kvalitetne edukacije i veće digitalne pismenosti.
Roditelji imaju važniju ulogu nego što misle
Stručnjaci već godinama naglašavaju da potpuna zabrana tehnologije nije realna niti dugoročno održiva. Djeca će odrastati u digitalnom svijetu i zato je važnije naučiti ih kako ga koristiti odgovorno nego ga potpuno izbjeći.
To uključuje razgovore o privatnosti, prepoznavanju lažnih profila, zaštiti osobnih podataka, prijavljivanju neprimjerenog sadržaja te razumijevanju da broj lajkova nije mjerilo vlastite vrijednosti.
Hrvatska zasad promatra razvoj situacije
Dok sve više država uvodi dobne granice za društvene mreže, Hrvatska zasad nema najave sličnog zakona. No rasprava koja se vodi u Europi pokazuje da pitanje više nije treba li zaštititi djecu na internetu, nego koji je najbolji način da se to učini.
Zabrane mogu biti jedan alat, ali stručnjaci se uglavnom slažu da bez kvalitetne edukacije, aktivne uloge roditelja i veće odgovornosti tehnoloških platformi nijedan zakon neće u potpunosti riješiti problem.
Jedno je ipak sigurno, kako djeca odrastaju u sve digitalnijem svijetu, pitanje njihove sigurnosti na internetu više nije tema budućnosti, nego izazov s kojim se roditelji, škole, tehnološke tvrtke i zakonodavci moraju suočavati već danas.
