Iza uspješnih poduzetničkih priča često se kriju ideje koje su u početku zvučale pomalo neobično. Upravo je tako nastao i VUMgames. Projekt koji spaja glazbu, videoigre i tehnologiju te glazbeni instrument pretvara u kontroler za igranje i učenje. Ono što je krenulo kao kreativni eksperiment dvojice glazbenika danas prerasta u ozbiljan tehnološki proizvod s velikim ambicijama. O tome kako izgleda put od umjetničke ideje do poduzetništva, koje su prepreke morali savladati i zašto vjeruje da se inovacije grade korak po korak, za MALI VELIKI otrkiva Filip Merčep, suosnivač VUMgamesa.
Za početak, možete li nam se ukratko predstaviti i reći tko stoji iza VUMgamesa?
Iza VUMgamesa stoji dvojac iz Hrvatske i Nizozemske koji se upoznao na studiju LiveElectronics pri Konzervatoriju u Amsterdamu, a složio se oko ključne stvari koja je definirala VUMgames: Glazbeni instrument je kontroler!
Ja sam Filip Merčep, udaraljkaš koji uz klasičnu glazbu istražuje suvremenu i audiovizualnu umjetnost. Diplomirao sam na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a potom sam se usavršavao na studiju Live Electronics – programu usmjerenom na primjenu računalne tehnologije u proširivanju mogućnosti glazbenih instrumenata i umjetničkog izraza. Upravo tamo sam upoznao Boya van Ooijena.
Boy je bubnjar iz Nizozemske, ali i iznimno vješt samouki programer. Kombinacija koja je, čim smo se upoznali, odmah bila zanimljiva. Brzo smo se sprijateljili, dijelili slične interese, ali i otkrili koliko se zapravo razlikujemo, a koliko smo slični u vještinama i načinu razmišljanja.
Uz nas je i moja supruga Elizabeta Adžaga Merčep kao producentica, ujedno i diplomirana pijanistica na Muzičkoj Akademiji u Zagrebu i Sveučilištu za glazbu i izvedbene umjetnosti u Beču. Naravno, tu je i određeni broj suradnika bez kojih VUMgames ne bi bio ono što je danas! U svakom slučaju jedna vesela glazbeno-programerska ekipa 🙂
Razvijali smo viziju, raspravljali satima i vizualizirali što bi VUMgames mogao postati. Pet godina kasnije, projekt je dostigao razinu o kojoj u počecima nismo ni sanjali. Danas ozbiljno razgovaramo o razvoju proizvoda, aplikacije, poslovnom rastu i skaliranju. Upravo iz tog prijateljstva, zajedničke kreativnosti i dugogodišnjeg rada – nastao je VUMgames.
Kako je nastala ideja da spojite glazbu, videoigre i tehnologiju u jedan projekt? Je li postojao neki konkretan trenutak kada ste pomislili: „Ovo bi moglo funkcionirati“?
Bila su to zapravo dva ključna trenutka, i svaki je otvorio potpuno novo poglavlje.
Prvi je bio gotovo naivan u svojoj jednostavnosti: što ako bi netko tko nikad nije imao pristup glazbenoj poduci mogao učiti svirati kroz videoigre? Ne kroz lekcije i vježbe, nego kroz videoigrice u kojima je tvoj instrument kontroler. Pritisnete tipku, nešto se dogodi na ekranu. Što brže svirate, lik trči brže. Cijelo učenje se odvija kroz mišićnu memoriju, a da igrač uopće ne osjeća da vježba.
Drugi trenutak bio je drugačiji, u principu konkretan, tehnički, i pomalo neočekivan. Razvijali smo sustav za VUMgames koji se odvijao u Atomskom skloništu Kulturnog centra Travno u svibnju ove godine i htjeli smo da svaki posjetitelj dobije note svog izvođenja, odnosno osobni zapis onoga što je odigrao. I u trenutku kada smo to realizirali, shvatili smo da smo izgradili nešto puno ambicioznije od igrice: sustav koji razumije kako netko svira. Ne samo koje note, nego i ritam, dinamiku, pa i način sviranja!
Od tog trenutka sve se proširilo. Trenutačno radimo na tome da VUMgames postane platforma koja mjeri, razumije i vizualizira kako sviraš i onda ti daje alate da iz toga stvaraš što god poželiš.
Kad poželite stvarati vlastitu glazbu, ne morate prelaziti u neki drugi program – možete snimati, producirati i graditi vlastite zvukove unutar iste platforme.
Ideja je vrlo jednostavna: umjesto da koristite pet različitih aplikacija koje međusobno nisu povezane, sve što vam treba za sviranje, učenje, igranje i stvaranje glazbe nalazi se na jednom mjestu.
VUMgames nije klasičan poslovni koncept. Kako su ljudi reagirali kada ste prvi put krenuli objašnjavati što radite?
Ljudi vrlo brzo shvate načelnu ideju – igraš videoigre koristeći glazbeni instrument kao kontroler. Svi razumiju apstraktnost sviranja instrumenta i jasnoću vizualnih podražaja kroz videoigre te mogu u glavi spojiti ta dva svijeta uz shvaćanje kako jedno koristi drugom.
Tu smo prepoznali da prolazimo prvi i možda najvažniji test svakog proizvoda – možeš li ga objasniti u jednoj rečenici i može li sugovornik odmah shvatiti o čemu se radi. Kod VUMgamesa odgovor je uvijek bio da. I to nam je, u ranim danima, bio jedan od najsnažnijih signala da idemo u pravom smjeru.
Kako su izgledali sami počeci? S koliko ste resursa, znanja i podrške krenuli u cijelu priču?
Krenuli smo kroz javne natječaje gradova i Ministarstva kulture i medija. Prijavljivao sam projekt – tada pod nazivom Videoigranje s umjetnošću, danas VUMgames – kao inovativni projekt u kulturi i dobivali smo poticaje s kojima smo mogli organizirati izložbe i radionice po gradovima u Hrvatskoj. Ideja je bila jednostavna: ponuditi javnim ustanovama u kulturi sadržaj koji može dodirnuti njihovu ranjivu publiku (djecu i mlade) – program koji je zanimljiv, pristupačan i umjetnički relevantan. Tako smo pustili korijenje, testirali ideje u stvarnom prostoru s pravim ljudima.
Surađivali smo s lokalnim kulturnim centrima i muzejima, slali pozive školama i građanstvu. Do danas smo prošli više od 30 gradova diljem Hrvatske, što nam je dalo neprocjenjivu mrežu poznanstava, iskustva i povratnih informacija iz prve ruke.
Koji je bio najveći izazov u pretvaranju jedne kreativne ideje u održiv poslovni model?
Budući da je VUMgames nastao iz javnog financiranja, takav put sa sobom nosi određene navike: radiš projekt, završiš projekt, prijavljuješ sljedeći. U tome možete ostati godinama, a da ni ne primijetite.
Potencijal smo vidjeli vrlo rano, ali trebalo je naučiti graditi tvrtku, a ne samo projekte. Dodatni izazov bio je i način na koji smo radili. Boy je godinama živio u Nizozemskoj pa smo se viđali svega nekoliko puta godišnje i surađivali projektno. Tek kad je počeo češće i na duže dolaziti u Hrvatsku, uhvatili smo pravi ritam. Tada smo krenuli puno brže naprijed – i kao tim i u načinu na koji razvijamo VUM kao ozbiljan poduzetnički proizvod.
Svaki poduzetnički put ima svoje uspone i padove. Je li postojao trenutak kada ste ozbiljno posumnjali u projekt ili razmišljali o odustajanju?
Naravno da je bilo izazova, i siguran sam da će ih uvijek biti. Bilo da se radi o skaliranju, ulasku u PDV sustav ili izlasku na međunarodno tržište – svaka nova faza donosi osjećaj da ste ponovno na početku. Kroz profesionalno bavljenje glazbom naučio sam jednu važnu stvar: svaki put kada se popnete na novu razinu, opet se nađete na dnu te nove razine. Pitanje je samo kako to “dno” promatrate. Za mene ono nikada nije predstavljalo prepreku, nego uzbuđenje i priliku za novi rast i razvoj.
Danas se puno govori o inovacijama, ali iza njih često stoje godine pokušaja i pogrešaka. Što ste kroz razvoj VUMgamesa naučili na teži način?
Najteže je organski rasti i doprijeti do ljudi. U oceanu informacija, “savršenih” proizvoda i plaćenih oglasa, gdje milijuni ljudi pokušavaju progurati sebe ili svoje ideje, lako je postati demotiviran. Čak i kada napravite nešto originalno i korisno, tek ste na početku i treba se pobrinuti da ljudi uopće saznaju da proizvod postoji.
U tom smjeru, jedna od najvrjednijih lekcija koju sam naučio je da nema smisla pokušavati sve raditi sam. Oduvijek sam se volio okružiti ljudima koji su bolji od mene u svojim područjima. Marketing, organizacija, projektni menadžment, prodaja… Kad radite s ljudima koji su izvrsni u svom poslu, ne dobivate samo njihov rad, nego i njihov način razmišljanja. Tada nastaje pravi ping-pong ideja i svi zajedno rastemo.
Naravno, nije svaki odabir bio dobar. Imali smo suradnje koje su nas koštale i vremena i novca, a ljudi nisu ispunili očekivanja. Ali, i to je dio odrastanja mlade firme. S vremenom učimo bolje procijeniti kome delegirati, a što ipak nastaviti raditi sami. Svakako su nam i pogrešni odabiri bili dobra lekcija za daljnji rast i razvoj.
Kako izgleda proces razvoja jedne igre ili interaktivnog iskustva kod vas? Koliko je izazovno uskladiti zabavu, edukaciju i tehnološku komponentu?
Proces uvijek kreće od istog pitanja: koji glazbeno-edukacijski aspekt želimo da igrač doživi? Ritam, melodiju, dinamiku, fraziranje, dosljednost? To je odluka koja određuje sve ostalo. Ponekad sama ideja gameplaya dovodi do odgovora – mehanika igre i glazbeni parametar pronađu jedan drugog.
Dobar primjer je igrica na kojoj trenutačno radimo. Puhačima je jedna od najvažnijih i najdosadnijih vježbi sviranje dugih tonova kroz različite dinamike uz zadržavanje čiste intonacije. Kroz to se zapravo vidi virtuoznost svirača, ali ja nisam upoznao nijednu osobu koja voli tu vježbu. Mi smo ju odlučili vizualizirati kao hodača na užetu između dvije zgrade. Odjednom imaš kao igrač pravi osjećaj rizika: ako si intonativno netočan, gubiš ravnotežu i padaš. Ista vježba, potpuno drugačiji doživljaj.
Tko su danas vaši korisnici i što vas je najviše iznenadilo u njihovim reakcijama na VUMgames?
Danas VUMgames igraju djeca, roditelji i tinejdžeri – u principu, svi. I svatko se može zabaviti i uz to napredovati bez obzira na dob.
Na prvim eventima roditelji bi često samo sramežljivo dopratili djecu, no, vrlo brzo bi se zainteresirali, zaigrali „usput“ i na kraju im je često bilo teže otići nego samoj djeci.
Zato nas je posebno razveselilo što su već na sljedećim događanjima najveći interes imale obiteljske ulaznice – i počele su dolaziti cijele obitelji. Tako se, gotovo neplanirano, VUM pretvorio u obiteljsko iskustvo.
Koliko je bilo izazovno graditi tržište za proizvod koji donosi nešto potpuno novo i ne uklapa se u postojeće kategorije?
Rekao bih da je izazovno upravo zato što je proizvod inovativan, ali i zato što mi nismo klasična gaming tvrtka, nismo edukacijska aplikacija, niti smo samo igraonica. A tržište voli ladice. Investitori vole ladice. Algoritmi vole ladice.
Mi smo zapravo ono za što će vam većina savjetnika reći da nikako ne biste trebali biti. (Hahaha.) Odlučili smo ući u međuprostor tih kategorija i pokušati izgraditi stabilan hibridni sustav koji će biti jednako zanimljiv profesionalnim glazbenicima, amaterima, ali i ljudima koji nikad nisu imali priliku učiti svirati, a oduvijek su to željeli.
Poduzetnici često moraju biti i kreativci, prodavači i projektni menadžeri. Koje su vam uloge bile najveći izazov, a u kojima najviše uživate?
Kao što sam već ranije rekao, nastojali smo delegirati uloge u kojima se sami ne snalazimo najbolje. Najviše nam leži kreativna strana i najviše uživamo kada možemo svesti ostale operativne uloge na minimum i fokusirati se na ono što nam ide prirodno.
Hrvatska gaming scena posljednjih godina snažno raste. Kako iz svoje perspektive vidite prilike i prepreke za domaće poduzetnike u kreativnim i tehnološkim industrijama?
Mislim da prilika u kreativnim i tehnološkim industrijama svakako ima jer se te industrije bave svakodnevicom svakog čovjeka. I isto tako vjerujem da iskren i kvalitetan proizvod i upornost na kraju pronađu svoje kupce. Jedina prepreka u tom procesu može biti čovjek sam sebi.
Postoji li neki trenutak, priznanje, suradnja ili povratna informacija korisnika koju smatrate posebno važnom prekretnicom u razvoju projekta?
Nekako je svaki trenutak jednako važan, jer jedan vodi drugome. Kroz konstantne razgovore i savjetovanja s drugim poduzetnicima i kolegama, VUM se počeo oblikovati iz različitih kutova i perspektiva. Tako da, iako smo u svojoj suštini samo glazbenici koji su ušli u svijet poduzetništva i još imamo puno toga za naučiti, upravo nas ta realnost gura naprijed.
Kako danas izgleda vizija VUMgamesa za sljedećih nekoliko godina? Na kojim projektima ili novitetima trenutačno radite?
Radimo na više projekata istovremeno, jer nam to prirodno leži – paralelno graditi i razvijati sustav. Plan je testirati aplikaciju s beta korisnicima i kroz 2027. imati spreman B2C proizvod. Daljnje testiranje i razvoj našeg sustava, kao i novih opcija koje se otvaraju, vjerojatno će u potpunosti definirati prioritete za godine koje dolaze.
Za kraj, koji biste savjet dali nekome tko ima neobičnu ili inovativnu poslovnu ideju, ali još uvijek nije skupio hrabrost da napravi prvi korak?
Napravi prvi korak. A koji je sljedeći korak? To ti neće reći ni savjetnik ni investitor…To će ti reći tvoj vlastiti proizvod.
