Neke poduzetničke priče nastanu nakon pažljivo razrađenog poslovnog plana, a neke iz iskrene ljubavi prema stvaranju. Upravo je tako nastao Petrose, brend umjetničkog cvijeća od krep papira iza kojeg stoji Petra Plohl Vlaić. Ono što je započelo kao kreativni projekt za vlastito vjenčanje s vremenom je preraslo u prepoznatljiv hrvatski brend. Petrose cvjetne kreacije danas krase vjenčanja, interijere, restorane i hotele.
U razgovoru za MALI VELIKI Petra otkriva kako je izgledao njezin poduzetnički put, s kojim se izazovima susretala, zašto vjeruje u disciplinu više nego u talent. Ali i kako je uspjela graditi posao paralelno s obitelji, preseljenjem i stvaranjem novog doma u Dalmaciji.
Za početak, predstavi nam se. Tko je Petra kada ne stvara cvijeće od krep papira i kako bi opisala svoj životni put u nekoliko rečenica?
Mogu se predstaviti kao jedna sasvim jednostavna osoba koja svemu pristupa na takav način, svjesna koliko je sve prolazno u životu – baš poput cvijeća. Volim oduvijek promatrati i diviti se ljepotama kojima smo okruženi, uživam stvarati rukama i maštati o lijepim stvarima. Od malena se pronalazim u kreativnosti. Moja autentična priroda najviše se iskovala kada sam kao dijete upisala ZKM, gdje sam se bavila glumom 9 godina. Tamo se probudila Petra koja i danas živi.
To mi u privatnom, a i sada kroz Petrose u poslovnom svijetu, donosi puno prednosti. Rođena sam Ogulinka ali cijeli život provela sam u Zagrebu. S 26 godina odlučujem poslušati svoj dublji glas i selim u Dalmaciju gdje smo izgradili kuću u kojoj danas živim i stvaram. Blagoslovljena sam majka dva predivna sina i uživam u vrijednostima života na selu.
Petrose je nastao nakon tvog vlastitog vjenčanja. Kako je izgledao taj trenutak kada si shvatila da bi nešto što si krenula raditi iz ljubavi moglo prerasti u ozbiljan posao?
Da, bio je to vrlo inspirativan moment nakon što sam odlučila nastaviti baviti se time. Željela sam tome što stvaram dati neko ime pod kojim bi se predstavila svijetu. Kako sam prvi cvijet od krep papira napravila ružu, odlučila sam da u tom imenu bude nešto s Rose (na eng.ruža). Spojila sam to sa svojim imenom i tako je nastalo Petra + Rose = Petrose. Odmah mi je sjelo to i krenula sam u online svijet podijeliti svoje prve redove, ostalo je povijest.
Mnogi poduzetnici danas govore o „slučajnim počecima„. Je li i kod tebe sve krenulo spontano ili si od početka imala viziju da jednog dana izgradiš prepoznatljiv brend?
Pa kod mene je nekako oboje bilo na početku. Spontano sam otkrila umjetnički svijet od krep papira. Ali odmah sam imala želju i jasnu viziju gdje sam željela prenijeti drugima sve što stvaram.
Tu sam vidjela svoju priliku koju sam odlučila iskoristiti i ponuditi svijetu umjetnički proizvod kao alternativu svježem cvijeću.
Cvijeće od krep papira mnoge podsjeća na tradiciju i neka prošla vremena. Kako si uspjela toj tehnici dati moderan, luksuzan i umjetnički pečat?
Promatranjem modernog oblika aranžiranja pravog cvijeća te praćenje kako to rade u svijetu izrade cvijeća od krep papira. Zahvala sam ljudima koji su snimali kako rade i objavljivali to na internetu. Takve stvari su mi dali neke ideje koje sam pretočila onda u svoje kreativno izražavanje. Također učim kako slagati vrste cvijeća u aranžmane te koje su vrste cvijeća za koji stil unutar nekog interijera, vaze ili za događaj.
Tako spajam dizajn, aranžiranje, stilove i umjetnost u funkcionalnost koju ljudi mogu koristiti za svoj događaj. Primjerice, kao što je vjenčanje (gdje im ostaje buket za uspomenu) te privatni prostor ili poslovni prostor poput hotela ili restorana gdje nema potrebe za održavanjem, a lijepo je dugo vremena.
Svaka poduzetnička priča ima svoje izazove. Koje su bile najveće prepreke na početku i jesi li ikada pomislila odustati?
Tako je, svjesna da su izazovi sastavni dio svakog puta pa tako i poduzetničkog. Zapravo su mi oni bili motivacija da ih uspijem svladati. Samo u jednom trenutku sam htjela odustati samo zato jer sam bila pretrpana privatnim stvarima. Od gradnje kuće, selidbe, rođenje prvog sina, posla odgojiteljice u vrtiću. Ali na kraju to je samo bila pauza i odmak od par mjeseci. Odmah sam se brzo vratila jer ipak je to dio mene.
Danas surađuješ s mladenkama, hotelima i renomiranim restoranima. Koji je trenutak bio prekretnica kada si osjetila da Petrose postaje ozbiljan i održiv posao?
Nemam neki određeni trenutak za koji bih rekla – evo, od tuda je sve krenulo.
Ono što sam na tom putu morala raditi definitivno je jako puno rada, discipline, upoznavanje publike s time što radim i predstavljanje toga online. Što je dodatno izazov jer nije isto vidjeti cvijeće uživo ili preko fotografije. Pa sve do učenja same tehnike izrade i usavršavanje u tome. I onda, sve skupa sjedinjenje u uslugu i proizvod vrijedan danas za ljude i prostore koji prepoznaju vrijednosti mog cvijeća.
Koliko je važno educirati tržište kada nudiš nešto drugačije od onoga na što su ljudi navikli? Jesi li se susretala s predrasudama prema umjetničkom cvijeću?
Smatram da je veoma važno educirati tržište i tu sam ja juložila ako puno vremena i truda. Cilj mi je bio prenijeti što vjerodostojnije to što radim i kako radim. Koja kompleksnosti stoji iza svega i koliko je cvijeće funkcionalno u smislu dugoročnosti. Održivosti (zamjena za plastično cvijeće) te umjetničkog aspekta ručnog rada i ljepote cvjetnih skulptura od papira.
Nailazila sam na predrasude najviše kod mladenki. Gdje cvijeće mora biti pravo za vjenčani buket što je meni apsolutno jasno. Svjesna sam da ljudima treba vremena da se upoznaju s time. Danas se sve više prepoznaje smisao ovog što radim. Najviše restorani i hoteli gdje žele cvijeće koje ne treba održavati, a traje im.
Preselila si iz Zagreba na Miljevce i paralelno gradila dom, obitelj i vlastiti brend. Kako je ta životna promjena utjecala na tvoj kreativni i poslovni razvoj?
Da, donosila sam uz izgradnju brenda puno velikih odluka kao što su preseljenje, gradnja kuće i rođenje djece. No, sve to nije me zaustavilo da svaki dan posvetim barem sat vremena Petrose. Ovo što ja radim naprosto je dio mene. Toliko da, ako i nisam tijekom dana ništa napravila, prije spavanja prolazila bi u glavi neke stvari tipa; kako tehnički napraviti bolje neko cvijet. Pa bih sanjarila doslovno o koracima kako izrezati ovu laticu pa polijepiti na središte cvijeta. Sve to sam zamišljala, što je potrebno napraviti. Onda bih se sutra ujutro ranije dignula da brzinski isprobam izvesti što sam sinoć prolazila u glavi. I tako sam brusila svoj ručni rad. Tako da -ništa me nije moglo spriječiti da utječe na to što radim.
Uz poduzetništvo si postala i majka dvojice sinova. Kako izgleda svakodnevica jedne kreativke i poduzetnice koja istovremeno vodi posao i obitelj?
Svatko tko ima djecu i posao zna da je dobra organizacija pola određenog posla. Tako da je moj dan posložen kao školski sat. Naravno, moram spomenuti muža koji je često u sjeni brenda i veliki je pomagač u svemu što radim. On uskače, pomaže i bodri da se sve odvija kako se odvija. Svakako je izazovno balansiranje obitelji i posla. Ali sve to, kada imaš volju, dobru mentalnu snagu, želju, jasan cilj, prave ljude oko sebe te dobru organizaciju, mora oploditi uspjehom.
Koliko ti je u vođenju brenda pomoglo obrazovanje, ali i iskustvo koje si stekla kroz godine bavljenja glumom u ZKM-u?
ZKM mi je najviše izgradio domišljatost. I to tako da, kada bi netko postavio neku ideju, ali bez jasne slike što i kako, e tu bih ja bila brza, jasna i konkretna. U glumačkoj školi smo imali baš takve zadatke . Npr., dobijemo rečenicu; „Sjediš na klupi i….“ . Ti sad tu moraš osmisliti cijelu priču. Tko sjedi na klupi, zašto, na kakvoj klupi, u koje doba dana. I onda kada to osmisliš , opet to sve treba odglumit. I to tako da onaj tko gleda u tebi prepoznaje lika, trenutak, prostor i događaj. Upravo takvi zadaci nekad, danas mi pomažu da budem brza u razradi ideje te odmah kretanje u akciju.
Osjetljivo, tehnički dugotrajno te ručno veoma detaljno.
Danas se često govori o važnosti osobnog brenda. Koliko je za uspjeh Petrosea važna upravo Petra, njezina osobnost, priča i vrijednosti koje stoje iza svakog proizvoda?
Ne mogu s punom sigurnošću reći koliko je to važno ili nije. Netko će prepoznati mene u tome što radim i bit će mu bitno znati tko stoji iza toga cvijeća. A netko samo jednostavno želi to cvijeće za neki event, izlog ili štogod već.
Moje mišljenje je da je bitno to što se predstavljam ja kao Petra iza brenda. Što pričam o vrijednostima održivosti, ručnog rada, slow arta te nekim osobnim pogledima na umjetnički izričaj.
A to me naučio, ponavljam, ZKM. Imam iskustvo s tim kako priča ostavlja osjećaj na publiku. Kada dobije repertoar gdje nešto ima glavu i rep, cjelinu sa smislom.
Zato dajem sebe jer sam „glavni lik“ oko kojeg se događa nešto lijepo, a ti se možeš isto tako okoristiti od toga ako želiš. Eto, to je suština mog brenda.
Što smatraš najvažnijim za izgradnju malog kreativnog biznisa danas? Talent, upornost, marketing, zajednicu ili nešto sasvim peto?
Sve navedeno u dozi, svega po malo. No najviše bih istaknula disciplinu i dosljednost toga što radiš te mentalnu otpornost na izazove i padove. Bude puno loših dana koji se spoje u period i tada je zapravo moment kada vidiš gdje stojiš. Lako je biti general nakon bitke. Ali kada gori, tada se pokazuje koliko je disciplina, upornost, motivacija i dosljednost toga što radiš uspješna. I onda zapravo dobivaš rezultate. Težih dana je više od lakih. To je život i to treba prihvatiti. Kad to učiniš, svi drugi koraci od izgradnje zajednice, do objavljivanja, izrade, PR promocije, projekata i ostalog je samo igra i balansiranje.
Što bi poručila ženama koje imaju kreativnu ideju ili hobi, ali još uvijek nisu skupile hrabrost pretvoriti ga u posao?
Slušajte sebe, nemojte se opterećivati tuđim mišljenjem i znajte da li to što radite ima vrijednost. Svaka roba ima svog kupca. Svi smo dobili talent da ga darujemo svijetu, a ne da ga sebično držimo za sebe.
Kakvi su tvoji planovi za Petrose u godinama koje dolaze? Postoji li neki san, projekt ili suradnja koju bi posebno voljela ostvariti?
Mogu napokon reći da mi se jedan san nedavno ostvario s izradom hrvatskih endema od krep papira za LD restoran na otoku Korčuli. I tu sam toliko bila inspirirana, motivirana da sam doslovno s tolikom strasti to radila da sam valjda ozdravila sve loše u sebi . Voljela bih dalje raditi takve projekte. Apsolutni su spoj ljepote stvaranja i vrijednosti koje su uistinu korisne (aludiram na održivost).
A sve dalje prepuštam dragom Bogu. Svi projekti došli su k meni pa tako će i neki u budućnosti za koje sam spremna i čekam ih 🙂
