Dok se godinama vjerovalo da je uspješan turizam rezerviran isključivo za obalu, jedna je obitelj u srcu Slavonije odlučila dokazati suprotno. Ono što je počelo s nekoliko konja i iskrenom ljubavlju prema prirodi danas je preraslo u Ranč Ramarin. Mjesto koje objedinjuje smještaj, gastronomiju, sport, wellness, događanja i autentičan slavonski doživljaj.
Iza cijele priče stoje gospodin Renato Samardžić te njegova djeca, Rea i Marin Samardžić i Anja Galović, koji su zajedno s obitelji godinama gradili destinaciju prepoznatljivu po toplini, kvaliteti i gostoprimstvu. U razgovoru za MALI VELIKI, Anja iskreno govori o poduzetništvu i birokraciji. Govori i o izazovima ruralnog turizma, koroni, prirodnim nepogodama i razlozima zbog kojih nikada nisu odustali od svoje vizije.
Ranč Ramarin danas izgleda kao mali slavonski svijet za sebe, ali kako je zapravo izgledao sam početak? Koja je bila prva ideja i trenutak kad ste shvatili da ovo može postati ozbiljna priča?
Sama ideja nastala je na uskršnjem okupljanju kod djeda i bake koji žive u Garčinu. Susjed je imao ponija, sestra i brat su probali jahati. Ideja im se svidjela, a otac je već imao zemlju ‘iza bakine i djedove bašče’ te je istu ogradio koralom, kupio tri konja, napravio prvu štalu. Nedugo nakon toga osnovan je konjički klub 2008. godine, a 2015. smo primijetili kako sve više ljudi dolazi s pitanjem: može li se tu što popiti i pojesti? Sve ostalo je povijest.
Ime Ramarin nastalo je prema imenima djece vlasnika, gospodina Renata Samardžića. Koliko je od samog početka ovo bio obiteljski projekt, a koliko poslovna ideja?
Ramarin je izvedenica imena Rea, Anja i Marin.
U samom početku nije bilo govora o poslovnoj ideji. No kako smo se svi zaljubili u Ramarin i u sve ono što on može ponuditi kroz godine, ideje su se nizale iz mjeseca u mjesec.
Ponajviše zahvaljujući našim gostima i osluškivanju njihovih potreba. Tako danas na Ramarinu možete jako dobro pojesti, šetati se, jahati, družiti se s ovčicama i kozicama. Letjeti, igrati tenis, padel, pickleball, mini golf, odbojku na pijesku. Možete proslaviti svoj najvažniji dan u godini: vjenčanje! Organizirati vrhunski team building, održati konferenciju, uživati u wellness zoni te prenoćiti u hotelu ili kućicama s pogledom na jezero.
Kad ste pokretali cijelu priču, jeste li imali konkretan poslovni plan ili je sve krenulo više iz osobne želje i ljubavi prema tom načinu života?
Sve je krenulo iz osobne želje i ljubavi prema prirodi i životinjama. Nismo mogli ni sanjati da će Ramarin jednog dana biti vodeća kontinentalna destinacija u Hrvatskoj s prvim registriranim difuznim hotelom u Slavoniji.
Kontinentalni turizam u Hrvatskoj dugo je bio nepravedno zapostavljen. Koliko je tada bilo riskantno ulagati u Slavoniju, dok je većina investicija odlazila prema obali?
Kad smo mi krenuli, ulaganje u kontinentalni turizam, a posebno u Slavoniju bilo je puno rizičnije nego danas. Većina investicija je bila prirodno usmjerena prema obali, gdje je postojala dugogodišnja tradicija turizma i brži povrat ulaganja. U Slavoniji ste morali vjerovati u potencijal koji tada mnogi još nisu bili prepoznali.
Izuzetno nam je drago što kontinentalni turizam danas dobiva pažnju koju zaslužuje. No oni koji su ulagali prije deset ili petnaest godina morali su imati puno strpljenja, hrabrosti i vjere da će njihova priča jednog dana biti prepoznata.
Danas nudite smještaj, gastro priču, sport, jahanje, evente i brojne druge sadržaje. Jeste li od početka imali tako široku viziju ili se sve razvijalo organski kroz godine?
Od samih početaka vizija Ramarina je postati sinonim za kvalitetan ruralni turizam, aktivni odmor u regiji, vrhunsku uslugu i održivi razvoj. Uz to, biti prvi izbor gostiju koji traže autentičan slavonski doživljaj prirode, tradicije i gostoprimstva.
Sve se razvijalo organski. Jer, kako kaže stara izreka, za uspjeh preko noći potrebno je deset godina.
Koliko je izazovno voditi biznis koji istovremeno uključuje turizam, ugostiteljstvo, evente, sport i brigu o životinjama? Imate li osjećaj da zapravo vodite nekoliko poslova odjednom?
Izuzetno izazovno, svaki dan donosi nove izazove i uzbuđenja. Ali upravo taj osjećaj ne bismo mijenjali ni za što na ovom svijetu.
Ključno je biti uporan i ostati autentičan, okružiti se vrhunskim timom ljudi jer bez tima ste ništa…
Ljudi često vide samo lijep završni rezultat, ali rijetko sav rad iza kulisa. Kako zapravo izgleda jedan vaš prosječan dan?
Intenzitet posla razlikuje se od dana do dana. Uglavnom je vrlo intenzivno i nerijetko se radi svih sedam dana u tjednu. Ono što ovaj posao čini vrlo zanimljivim je to što svaki dan donosi novi izazov. Uistinu nam niti jedan dan nije dosadan.
Koji su bili najteži trenuci tijekom razvoja Ranča Ramarin? Jesu li to bile financije, birokracija, dozvole ili možda nešto potpuno neočekivano?
Najviše nas je pogodila korona kriza te elementarna nepogoda 2023. koja je doslovno pomela sve objekte pred sobom na Ramarinu. No iz svake situacije smo izašli još jači i s obiljem novih ideja. Naravno da imamo probleme i s birokracijom. No nastojimo uvijek gledati u ‘šofer šajbu, a ne u retrovizor’ i pamtimo samo lijepe dane…
Koliko birokracija u Hrvatskoj realno usporava razvoj ovakvih projekata? Postoji li neka situacija koju i danas pamtite kao posebno frustrirajuću?
Birokracija i administrativni postupci i dalje predstavljaju jedan od značajnijih izazova u razvoju ruralnih projekata u HR. Dugotrajno ishođenje dozvola, neusklađenost pojedinih institucija, česte promjene propisa svakako usporavaju realizaciju investicija.
Upravo iz tih razloga su strpljenje, dobra priprema i kvalitetni partneri jednako važni kao i sama poslovna ideja.
U Hrvatskoj se često govori koliko je teško biti poduzetnik. Što je vas osobno kroz godine poslovanja najviše iscrpljivalo?
Najviše nas je iscrpljivalo to što u poduzetništvu nikad ne možete stati. Jer kada gradite nešto svoje, nema radnog vremena niti mogućnosti da jednostavno isključite brige. Stalno razmišljate o zaposlenicima, gostima, investicijama i budućnosti projekta. Bilo je vrlo izazovnih razdoblja, ali svaki novi korak u razvoju Ramarina kroz zadovoljstvo gostiju potvrdio je da se trud isplati.
Koliko je teško pronaći kvalitetne ljude za rad, posebno kada poslujete izvan velikih gradova i klasičnih turističkih centara?
Pronalaženje kvalitetnih i motiviranih ljudi danas je jedan od najvećih izazova u turizmu. Nije problem pronaći radnika, nego pronaći osobu koja će posao raditi odgovorno i profesionalno. Ruralna područja dodatno se suočavaju s manjim brojem dostupne radne snage i odlaskom mladih u veće gradove ili u inozemstvo.
Mi smo iznimno sretni i ponosni na naš tim. To nam je najveći uspjeh – biti okružen dobrim i kvalitetnim ljudima.
U cijeloj priči jako se osjeti ljubav prema prirodi, životinjama i Slavoniji. Koliko vam je bilo važno da Ramarin zadrži toplinu i autentičnost, a da pritom raste kao ozbiljan biznis?
Za nas je vrlo važno da Ramarin zadrži toplinu, autentičnost i obiteljski duh, bez obzira na rast i razvoj poslovanja. Upravo su to vrijednosti zbog kojih nam se gosti vraćaju i po kojima smo prepoznatljivi.
Vjerujemo da ozbiljan biznis ne znači gubitak osobnog pristupa, nego stvaranje sustava koji omogućuje rast uz zadržavanje kvalitete, gostoprimstva i autentičnog doživljaja. Naš cilj nije biti najveći. Nego biti najbolji u onome što radimo i ostati vjerni identitetu koji smo gradili od samih početaka…
Primjećujete li da ljudi danas više traže mir, prirodu i sporiji način odmora nego prije nekoliko godina? Kakvi su današnji gosti u odnosu na prije deset godina?
Apsolutno. Posljednjih godina primjećujemo sve veći interes za odmor u prirodi, mirnije okruženje i autentična iskustva. Ljudi su sve više izloženi ubrzanom tempu života, tehnologiji i svakodnevnom stresu. Stoga na odmoru traže upravo suprotno: mir, prirodu, prostor i vrijeme za sebe i svoje najbliže. Gosti danas ne traže samo smještaj, nego cjelokupan doživljaj. Upravo zato vjerujemo da ruralni turizam ima sve važniju ulogu i veliki potencijal za budućnost.
Koliko društvene mreže danas utječu na poslovanje jednog mjesta poput Ramarina? Osjećate li pritisak da sve mora biti „instagramično“?
Društvene mreže danas imaju veliki utjecaj na poslovanje turističkih objekata te su postale važan alat za promociju i komunikaciju s gostima.
S druge strane, postoji ogroman pritisak da sve bude ‘instagramično’, ali mislim da je izuzetno važno pronaći ravnotežu. Dugoročno uspijevaju mjesta koja imaju sadržaj, kvalitetu i autentičnost. Gosta možete privući objavom na Instagramu, ali ga zadržavate iskustvom koje mu pružate.
U jednom trenutku proširili ste ponudu i na sport, padel, pickleball i druge aktivnosti. Kako odlučujete što ima smisla uvoditi, a što ne?
Prilikom uvođenja novih sadržaja nastojimo slušati potrebe gostiju, pratiti trendove, ali ostati vjerni identitetu Ramarina.
Prije svake investicije analiziramo interes gostiju, održivost projekta i njegovu povezanost s postojećom ponudom. Važno nam je da svaki novi sadržaj obogati cjelokupni doživljaj.
Kad pogledate sve što ste izgradili od 2013. do danas, jeste li ikad stali i rekli sami sebi: „OK, ovo je stvarno postalo nešto veliko“?
Iskreno, kada ste svakodnevno uključeni u posao, rijetko zastanete i pogledate koliko toga je napravljeno.
Uvijek razmišljate o sljedećem koraku, novim idejama i izazovima. Međutim, postoje trenuci kada vidite puno parkiralište, zadovoljne goste, obitelji koje se vraćaju iz godine u godinu i ljude koji preporučuju Ramarin drugima. I tada shvatite da ste stvorili nešto zaista vrijedno. Ponosni smo na sve što je izgrađeno od 2013.g do danas. Ali još više na povjerenje koje smo stekli kod gostiju. To je potvrda da radimo nešto dobro.
Što biste danas savjetovali nekome tko želi pokrenuti vlastiti projekt u turizmu u Hrvatskoj, ali ga strah svih prepreka koje dolaze uz to?
Prije svega, poručila bih svima da se ne boje napraviti prvi korak. Svaki projekt u turizmu nosi određene izazove i neizvjesnost. Ali upravo kroz rad, učenje i prilagodbu dolaze iskustvo i rezultati. Vrlo je bitno imati viziju i biti spreman učiti iz pogrešaka. Ne težiti odmah savršenstvu. Puno je važnije osluškivati potrebe gostiju, prilagođavati se tržištu i kontinuirano ulagati u kvalitetu. Svaka prepreka je prilika za razvoj i napredak.
Naše iskustvo je pokazalo da je najbitnije vjerovati u svoju ideju i ostati ustrajan.
