Ena Rajić je satiričarka, spoken word pjesnikinja i videoproducentica. Vlasnica je MEDIA SCENE u kojoj njezin posao najvećim dijelom uključuje Video produkciju te nastupe uživo. Iza sebe ima 300-tinjak produciranih videa te desetke domaćih i međunarodnih nastupa.
Od onih koji su joj baš dragi izdvaja nastup u UN-u na temu “Building Trust in Post War Communities”. A ponosna je i na TEDx govor “Kako ostati nesretan do kraja života?” te satirično-poetski show “Bez dlake na jeziku” u Lisinskom. Autorica je i zbirke poezije “Razmrljane boje nevremena”. Svoj satirični show izvodi po Hrvatskoj i inozemstvu u pratnji, kako sama kaže, sjajnog pijanista i kolege Zvonimira Glibušića.
Ena je dokaz da se i na ovim prostorima može itekako uspješno živjeti od umjetničkog izričaja. Njemu se u potpunosti okrenula nakon što je 2018. diplomirala psihologiju. “Odmalena me privlačila izvedbena umjetnost pa se nisam dugo zadržala u struci”, rekla je za MALI VELIKI. “Ipak, psihološke teme ostale su moja velika ljubav kojom je uglavnom prožeto moje stvaralaštvo – satirični videofilmovi i spoken word poezija koju izvodim. Posljednjih 10 godina postepeno sam gradila zajednicu na društvenim mrežama. Ona danas broji približno 70.000 ljudima kojima mogu zahvaliti činjenicu da sam od hobija počela živjeti.”
Što je to spoken word poezija, kako je izgledao njezin put od studija do velike online zajednice i nastupa uživo, ispričala nam je u nastavku.
Što su uopće spoken word pjesme? Kad si shvatila da bi to moglo biti nešto što bi se moglo financijski isplatiti?
Za razliku od tradicionalne pisane poezije koju povezujemo s vlastita četiri zida ili zidovima kakve knjižnice, spoken word poezija poetska je forma koju pjesnik piše s ciljem izvođenja pred publikom. Stoga je upravo performans njezin najvažniji element. Autor pjesme ujedno je i performer koji otvoreno, buntovno pa i provokativno progovara o temama većinski društvene i psihološke prirode. Zato bih rekla da spoken word izvedba nije obična recitacija. To je scenski nastup kojim izvođač izaziva emocije u prisutnima. Potiče ih na introspekciju i kritičko razmišljanje kroz sponu dramskih i literarnih elemenata pa i glazbe te stand upa.
Sredinom 2018. godine počeli su me zvati na prve plaćene nastupe uživo. Nedugo nakon toga dobila sam i prvi upit za spoken word poetry videoserijal za interni projekt renomiranog svjetskog branda koji posluje i u Hrvatskoj. Obje ostvarene suradnje dale su mi krila da počnem nastupati sa satirično-poetskim showom za publiku koja me već godinama prati na društvenim mrežama. Sve se događalo postepeno. Mogla bih reći – samo od sebe.
A kako si naučila producirati videa? Je li to bilo spontano samostalno ili si polazila kakve edukacije?
Većinu znanja stekla sam samouko, neformalnim obrazovanjem te učeći od svojih suradnika snimatelja i montažera. Završila sam višemjesečnu filmsku radionicu u zagrebačkom filmskom inkubatoru “BLANK”. Svoje glumačke vještine brusila sam u glumačkom studiju “Kubus”. I to kod najdraže mi Simone Dimitrov Palatinuš koja me pripremala i za nastup u Lisinskom.
Danas zarađuješ od nastupa, video produkcije, imaš i svoj online tečaj za kreiranje video sadržaja. A kako je to izgledalo u početku? Kako si se financirala u samom startu?
Od samih početaka u poduzetništvu, videoprodukcija je djelatnost koja mi je donosila najveće suradnje. Prije toga, veliki broj videa koje možete pogledati na mojim social media profilima snimila sam bez naknade. A znala sam i nastupati pro bono. Kako sam počela poslovati tik pred pandemiju koronavirusa, prva godina bila je financijski klimava. No, unatoč tome što 2020. godinu pamtim kao razdoblje velikog stresa – srećom, imala sam financijsku podršku, ušteđevinu, ali i državne poticaje. Pa sam je sporo, ali uspješno uspjela izgurati.
Što od toga ti je financijski najisplativije, a u čemu najviše uživaš?
Iako sam počela češće nastupati, videoprodukcija mi je još uvijek financijski i vremenski najisplativija. S druge strane, nastupi pred publikom i interakcija uživo za mene nose posebnu čar. Nju mi nijedan digitalni medij nikad neće moći kompenzirati. Kad sve zbrojim, mogu reći da trenutno podjednako uživam biti pred kamerom i nastupati pred publikom. I upravo mi takav model rada zasad odgovara jer mi omogućava da balansiram dvije velike strasti – snimanje i nastupanje.
U kojem trenutku su krenuli live nastupi? Jesi li ih inicirala sama ili ti je netko pristupio s tim prijedlogom?
Iza sebe sam imala tek nekolicinu spoken word poetry videofilmova kad sam počela dobivati prve pozive da izvodim autorsku poeziju na kulturnim manifestacijama i poslovnim konferencijama. Kako je vrijeme napredovalo, počela sam i sama inicirati suradnje. Jer to je ono što poduzetnik i radi – poduzima, aktivira se, sam sebi stvara prilike, nudi vrijednost, traži, kuca, ne očekuje da mu čarobno padne s neba (iako se i to događa :)).
Poduzetnik poduzima, aktivira se, sam sebi stvara prilike, nudi vrijednost, traži, kuca, ne očekuje da mu čarobno padne s neba (iako se i to događa).
Kako uopće izgleda proces dogovora i organizacije jednog nastupa?
Ako se radi o privatnim eventima, organizatoru šaljem production rider. To je dokument sa svim tehničkim i ostalim specifikacijama potrebnim za izvođenje nastupa. On znatno olakšava komunikaciju i smanjuje vjerojatnost nesporazuma između klijenta kao organizatora i mene kao izvođača. U takvim suradnjama, pijanist i ja prethodno imamo probu. Potom dolazimo na gotovo, a na nama je da radimo svoj posao najbolje što znamo.
Ako se radi o eventima u vlastitoj organizaciji, onda je proces znatno složeniji. To uključuje pronalazak adekvatnog prostora, komunikaciju i dogovor s njegovim vlasnicima/ravnateljima, pronalazak sponzora, razne sastanke, stvaranje online sadržaja za lansiranje i promociju nastupa, prodaju ulaznica, pronalazak i dogovaranje sponzorstava, komunikaciju i posebne benefite za VIP posjetitelje, probe, pronalazak dodatnih suradnika poput ton-majstora i hostesa ako je to potrebno te aktivnosti koje slijede po završetku nastupa poput follow upova.
Što od svega toga radiš sama, a što prepuštaš drugima? Tko su ti suradnici?
Što se tiče većih videoproducentskih projekata, preuzimam uloge producenta, scenarista, glumice i naratorice, ovisno o prirodi projekta. Snimanje, režiju, montažu, rasvjetu, ton, asistiranje na setu i po potrebi casting statista prepuštam suradnicima. Što se tiče nastupa, osim uloge producenta, izvođača i marketingaša često preuzimam i ulogu organizatora. Dio oko ugovaranja sponzorstava, glazbenu pratnju, hostesiranje, te po potrebi ton-majstora i snimanje nastupa prepuštam suradnicima.
Tko su danas tvoji klijenti i kakve usluge od tebe traže?
Kako nudim različite usluge, surađujem s različitim ciljanim skupinama. Budući da u MEDIA SCENI pružam cjelovitu uslugu videoprodukcije (pretprodukcija, produkcija, postprodukcija) – moji klijenti su vlasnici tvrtki koje žele out-of-box’videofilm za svoju web-stranicu, društvene mreže ili interne projekte unutar tvrtke. Ponekad su to promotivni videofilmovi, ponekad oni čisto zabavne prirode, a ponekad edukativne naravi. No, zajednički nazivnik svima primjesa je humora.
VIDEO START sam kreirala kao sveobuhvatni online tečaj za kreatore sadržaja koji žele zasukati rukave i postepeno graditi povjerenje svoje ciljane skupine kroz izradu legacy videosadržaja.
Što se tiče privatnih nastupa uživo, surađujem s event managerima i direktorima tvrtki koji sudionike svog eventa žele animirati na originalan način. Bilo da događaj namjeravaju otvoriti upečatljivim performansom, prodrmati uspavanu energiju sudionika nakon pauze za ručak ili završiti event u inspirativnom tonu.
U pogledu nastupa u vlastitoj organizaciji, surađujem s kulturnim centrima, kazališnim i koncertnim dvoranama te barovima. Neki od dosadašnjih klijenata su Hrvatski Telekom, Comping, Medika, Seyfor, Ramiro, ANO, Typhoon Hil, LQ, Finax…
A tko je publika koja te prati i dolazi na tvoje nastupe? Preklapaju li se te dvije grupe?
Da, većina posjetitelja koji dolaze na moje nastupe ljudi su koji me prate na društvenim mrežama. To su urbani, osviješteni pojedinci koji cijene kulturu i umjetnost, vole satiru kao i poeziju, zanimaju se za psihološko-društvene teme, propitkuju sebe i svijet oko sebe, razmišljaju vlastitom glavom… I vjeruju da će nam u godinama koje slijede nešto zdravog razuma ipak ostati. Sinergija koju imamo na nastupima, ali i zagrljaji, smijeh i ćakula poslije nastupa nešto su zbog čega obožavam nastupati. Dođite, svaki put uživamo!
Na koji projekt ili suradnju si do sada najponosnija i zašto?
Posebno sam ponosna na rasprodani satirično-poetski show “Bez dlake na jeziku”. Održala sam ga prošle jeseni u najpoznatijoj hrvatskoj koncertnoj dvorani – Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Vjerujem da će mi taj događaj zauvijek ostati zapečatiran u uspomenama. Bio je moj najveći karijerni zalogaj vezan uz poeziju dotad. Vjerujem da mi je baš on trebao da pokažem samoj sebi kako sam sposobna organizirati događaj na visokoj razini, da je ono što radim uistinu vrijedno mojoj publici i da su snovi… Da se žive!
Što imaš u planu u idućih pet godina?
Nastaviti pratiti svoje strasti. 🙂
Koja je nepravedna prednost koju Ena Rajić ima?
Ne vjerujem u nepravedne prednosti. Ali vjerujem u važnost ljudskog integriteta, pojedinčeve talente, snagu čovjekova truda, moć socijalne podrške i misao da nam se sve događa u pravo vrijeme.
Vjerujem u važnost ljudskog integriteta, pojedinčeve talente, snagu čovjekova truda, moć socijalne podrške i misao da nam se sve događa u pravo vrijeme.
Koje greške najviše pamtiš i što si iz njih naučila?
Poslovno sam činila brojne brzoplete i nepromišljene propuste. Potencijalnim klijentima slala sam idejna rješenja pa i gotove scenarije prije potpisivanja ugovora bez da je došlo do suradnje. Četiri mjeseca radila sam na projektu koji mi nije bio plaćen živeći u nadi da ću ipak uspjeti naplatiti izdane račune. Pristajala sam surađivati s ljudima koji su otpočetka pokazivali red flags… Naučila sam da je strah vrag, da se trebam pozabaviti svojim odnosom prema sebi, ali i uvjerenjima o novcu, jasnije komunicirati, prestati opravdavati svoje cijene, asertivnije se postaviti u pregovorima, avansno naplaćivati… Naučila sam koliko je važno raditi s klijentima s kojima je lakoća surađivati, koliko je važno delegirati…
Što bi napravila drugačije da krećeš ispočetka?
Ne bih preskakala obroke pod stresom, manje bih se brinula i kritizirala sebe, bolje bih se organizirala, više bih kvalitetno odmarala… I vjerovala da će sve na kraju biti dobro jer nisam sama (čak i kad živim u iluziji da jesam).
