Lana Kuretić mentorica je i edukatorica u domenama planiranja, organizacije i ergonomije. Sjeme za njezin biznis Reneplansa zasijano je još na kraju osnovne škole kad je trebala odabrati srednju školu. “Danas mogu otvoreno priznati da sam osoba koja ne voli birati – opći smjer popularne prirodoslovno-matematičke gimnazije upisala sam kako ne bih “izgubila” drugi strani jezik, a na FER-u sam završila kad sam shvatila da ne moram birati između istraživačkog ili nastavničkog smjera.”
Lana će uskoro i službeno postati inženjerka računarstva. A da bi lakše donosila odluke po pitanju obrazovanja, automatizirala sve obaveze koje može i ostavila više vremena za razmišljanje i bavljenje stvarima koje je zaista vesele, aktivno se bavila planiranjem. Na studiju je tu strast pretočila u Instagram profil imena Reneplansa koji je uskoro počeo voditi vlastiti život.
“Ono što nisam znala jest da zapravo nisam gradila profil, već brend – brend koji se brzo osamostalio, a ja sam posao u industriji zamijenila s poduzetništvom” rekla nam je. U nastavku je za MALI VELIKI ispričala kako je naučila planirati i na koje sve načine Reneplansa danas istome uči klijente.
Odakle uopće ideja da se počneš baviti planiranjem i pomaganjem ljudima da bolje planiraju?
Planirati sam počela po završetku osnovne škole. To je ljeto za mene bilo izazovno (jer sam izborom srednje škole morala konkretizirati karijerni smjer) pa sam odlučila malo bolje isplanirati tu svoju budućnost – naredne četiri godine. Vrlo brzo zaokupio me bullet journaling, metoda planiranja koju je osmislio Ryder Carroll, a upravo je u tom periodu bila vrlo popularna. Tu metodu koristila sam šest godina, ali sam u svoj sustav često unosila neke preinake koje nisu bile predviđene. Voljela sam eksperimentirati, a s obzirom na to da je moj mozak po prirodi dosta orijentiran k matematici i logici, izgradnja takvog sustava svela se na proučavanje struktura podataka, uzoraka, ergonomije i brojnih drugih stvari kojima sam tek na fakultetu naučila službena imena.
Kad sam shvatila da sam u tome vrlo dobra, svoje sam znanje počela dijeliti dalje – prvo sam dosađivala prijateljicama, a kasnije je nastao i Instagram profil. Ljudi su bili zainteresirani za tip planiranja koji zagovaram (planiranje koje otvara opcije – kao igrica kojoj se otključavaju dijelovi neke mape) pa sam se ozbiljno primila posla. U međuvremenu sam promijenila još puno sustava, a danas planiram digitalno jer tako najlakše surađujem sa svojim klijenticama.
Što onda točno od usluga Reneplansa nudi klijentima?
Najviše volim individualno i grupno mentoriranje. U oba slučaja pomažem ljudima u procesu izrade vlastitog sustava za planiranje koji im pomaže da ovladaju događajima, zadacima, bilješkama, projektima i ciljevima. Na početku se uvijek fokusiramo na njihov privatni život, a kasnije pažnju preusmjeravamo na njihovo poslovanje. Kad su u pitanju manji ili vrlo specifični izazovi, u igru ulaze konzultacije, a osim toga imam i neke gotove edukacije koje ljudi mogu slušati kad god žele. Ukratko, rekla bih da pomažem ljudima da strukturiraju svoj život te delegiraju životnu logistiku (ono što svi ionako moramo) svom sustavu. To otvara prostor za rad na stvarima u vezi kojih smo stvarno uzbuđeni.
Od kojih tvojih znanja sa studija FER-a Reneplansa ima koristi?
I planiranje i računarstvo zapravo su grane koje se bave sustavima. Ponekad mi se čini da je gotovo sve sustav – skup komponenti koji prati neke norme i podliježe nekoj standardizaciji. Meni se posebno svidjelo programsko inženjerstvo – znanost o izradi programskih sustava koje ljudi koriste kako bi si olakšali život. Kasnije sam razvila interes za UX/UI (modeliranje korisničkog iskustva i korisničkih sučelja) te ergonomiju, što je značilo da sam proučavala one dijelove sustava koji komuniciraju s korisnikom. Studij me naučio terminologiju koja je meni osobno bila ključna u formiranju šire slike cijelog procesa – otkriješ što sve postoji, kako se uklapa u ono što već znaš i kako se te stvari koje već koristiš mogu poopćiti.
Planiraš li otići u neku IT tvrtku ili dalje će Reneplansa i dalje biti tvoj primarni posao?
Studij uskoro planiram zamijeniti full-time poduzetništvom, što znači da će IT industrija ipak pričekati. Pretpostavljam da, čak i ako joj se u nekom trenutku vratim, moj posao nikad neće podrazumijevati isključivo programiranje – za sada mi se kao dobar plan B čine zanimanja obrazovnog karaktera.
Kako si došla do prvih klijenata? Je li odmah bilo interesa?
Ja sam nekoliko godina na svom Instagram profilu “samo” stvarala sadržaj. Nisam nudila nikakve usluge, tražila ništa zauzvrat. Zapravo sam samo pričala o planiranju, svojim metodama, kako mijenjam svoju svakodnevicu i slično. Mislim da je zbog toga moja tranzicija iz hobija u poslovanje bila toliko jednostavna. Ljudi su već bili upoznati s konceptom, mojim pristupom, već sam imala publiku i ta publika bila je spremna investirati.
Nekoliko godina sam na Instagramu “samo” stvarala sadržaj. Mislim da je zbog toga tranzicija iz hobija u poslovanje bila toliko jednostavna – već sam imala publiku.
Koliko danas imaš klijenata i kakvi su njihovi profili?
Ponajviše radim s poduzetnicama i ženama koje se planiraju uskoro baciti u poduzetništvo. Mislim da je upravo solo poduzetništvo jako dobar način da testiramo koliko zapravo vladamo vlastitim obvezama i koliko konkretno možemo strukturirati vlastite ciljeve. Radim sa ženama koje sve rade same ili u manjim timovima, posjeduju dobro tehničko predznanje i u proces ulaze samoinicijativno. Nema smisla nekoga uvjeravati zašto mu planiranje treba jer je za planiranje potrebna disciplina koju drugoj osobi ne možemo ugraditi.
A kako ti izgleda prosječan radni dan? Koliko je teško spajati vlastiti biznis sa studijem?
Ponekad se ljudi začude kad vide koliko je moj dan fleksibilan jer misle da osoba koja planira toliko dugo i toliko pomno mora imati isplaniranu svaku minutu u danu. A ja zapravo planiram s potpuno drugim ciljem – da se rasteretim, automatiziram ono što mogu i uživam u slobodnom vremenu. Vrijeme je da shvatimo da zauzetost i produktivnost nisu ista stvar. Ja sam osobno jutarnji tip osobe pa do podneva uglavnom odradim sve što mi je za taj dan bilo bitno. Izuzev sastanaka s klijenticama koje nekad odrađujemo popodne. Sustav me dočeka sa zadacima, ja nadopunim ili modificiram listu i krenem s poslom. Kad osoba već ima sve relevantne bilješke vezane za razne zadatke i projekte, teža polovica posla praktički je gotova. Popodne sam dosta fleksibilna. Radim ako sam inspirirana, a ako nisam – pravac Netflix. Imam tu sreću da moj posao još nije bio „pravi“ posao kad je fakultet bio najzahtjevniji pa sam laboratorijske vježbe, seminare i predavanja mogla pratiti bez većih problema.
Planiram s ciljem da se rasteretim, automatiziram ono što mogu i uživam u slobodnom vremenu.
Radiš li i dalje sve sama ili imaš još pomagača u timu?
Još uvijek sve radim sama. Uživam u gotovo svakom aspektu svog poslovanja. Iznimke su pravne i knjigovodstvene stvari koje delegiram jer su ozbiljne teme kod kojih ne valja eksperimentirati. Ponekad partnera ili blisku prijateljicu (koja je isto poduzetnica) zagnjavim za drugo mišljenje ili neki zajednički brainstorming.
Odakle ti uopće znanje o planiranju?
Moji prvi sustavi praktički su bili kopije sustava koje sam gledala online. Kad si početnik, nemaš baš puno izbora i to je u redu – negdje valja krenuti. Kroz vrijeme sam naučila bullet journaling, a počela sam i sama modificirati svoj sustav. Ponekad je to bilo skroz spontano, a ponekad bih nešto vidjela na društvenim mrežama. Mislim da je moja prednost ta što sam ja u deset godina već isprobala i vidjela veliku većinu sustava, aplikacija, alata i metoda za koje se interesiraju moje klijentice. Kasnije mi je projektiranje programskih sustava pomoglo u verbaliziranju znanja. Jer je puno terminologije povezano, a lakše je nešto opisati s već postojećim terminima.
Koji su ti pritom bili najveći izazovi do sada?
Prvi izazov (koji me i danas najviše muči) jest autentičnost – izražavanje vlastitog mišljenja dok paralelno uvažam kontekst u kojem se netko drugi možda nalazi. Stalno ističem koliko je bitno ljude promatrati kao cjeline, ali u nekom trenutku moramo se pozabaviti i zasebnim komponentama. Baš zbog toga mentorstva su nekako idealna za ovo čime se ja bavim. U kraćim objavama i uputama ne može se dati kontekst i nemamo nikakvu informaciju o osobi s druge strane. Imam dojam da se stvari na društvenim mrežama često vade van konteksta, zbog čega ja u svojim objavama često previše objašnjavam i ne mogu biti sažeta. Strah me pogrešne interpretacije i, još gore, pogrešne implementacije.
Koji dio zadataka kad je u pitanju Reneplansa ti je najlakše obavljati? A koji najteže?
Razrada proizvoda i modeliranje korisničkog iskustva polja su kojima bih se mogla baviti iznova i iznova. Uvijek postoji još jedan dio lijevka koji bih voljela strukturirati, još jedan komad sadržaja koji je savršen uvod u neki drugi, još jedan alat koji bi možda klijenticama olakšao proces. A vremena je – malo. Volim i one dane kad moram nešto organizirati (popisati alate, njihove cijene, sigurnosne uvjete i datume obnove – recimo) pa proširujem sustav i dodajem neke nove bilješke. Najteže mi pada snimanje sadržaja – ponekad snimam satima, a ne snimim ništa što mi se na kraju sviđa (dovoljno).
Kakvi su ti planovi za dalje?
S obzirom na to da sam uskoro full-time poduzetnica, vrijeme je da svoje poslovanje rekonstruiram iz temelja. Velika je prednost što ne krećem od nule, već polako “glancam” granu po granu Reneplanse. Razrađujem poslovni identitet, usklađujem ga s vizualnim identitetom, pišem ideje za sadržaj, radim umnu mapu korisničkog iskustva, tlocrt poslovnih obveza, razmatram poslovne troškove i alate. Ukratko – slažem stvari, po običaju.
Koja je nepravedna prednost koju Reneplansa ima?
Mislim da bi to mogao biti taj moj radoznali karakter. Osoba sam koja u nekim stvarima može biti (nepoželjno) tvrdoglava, a u poslovanju je to često korisna karakteristika. Čim se javi neki izazov, ja ga razdvajam na dijelove, skupljam potrebne resurse, određujem vrijeme izvršavanja i idemo dalje. Moj obrambeni mehanizam je problem solving. I, koliko god to u nekim drugim situacijama nije zgodno, snažan je katalizator kad je Reneplansa u pitanju.
Čim se javi neki izazov, ja ga razdvajam na dijelove, skupljam potrebne resurse, određujem vrijeme izvršavanja i idemo dalje.
Koje greške najviše pamtiš i što si iz njih naučila?
Previše sam se osvrtala na “ono što se mora”. Kad sam tek kretala s postavljanjem poslovnih temelja, čitala sam puno o raznim temama koje su bitne – prodajni lijevak, target audience, copywriting, marketinške metode, algoritmi društvenih mreža i slično. Često sam nalazila materijale koji su sugerirali da se neke stvari baš moraju raditi na određen način. A kasnije se ispostavilo da ništa od toga nije toliko bitno. Dok god je sadržaj koji radiš kvalitetan, zaista želiš pomoći ljudima i korisnici znaju gdje krenuti s procesom, nema brige.
Što bi napravila drugačije da krećeš ispočetka?
Odmah bih cijelo poslovanje gradila s fokusom na korisničko iskustvo. Ako se već dugo bavimo nekom temom, teško možemo biti potpuno objektivni u vezi nje (i našeg poslovanja). Zaboravljamo na puno stvari koje implicitno podrazumijevamo, a druga ih strana ne vidi. Previše razmišljamo o temama koje su nama zanimljive, a ne o tome što je korisniku potrebno. Gradila bih poslovanje iz cipela korisnika – predznanje u domeni samo je bonus.
