Zagreb godinama slovi za muzej s najviše muzeja na svijetu, a sve je više onih privatnih koji niču iz godine u godinu. Najnoviji među njima je HaHaHouse, prvi muzej na svijetu posvećen smijehu. HaHaHouse je otvoren u siječnju na adresi Gajeva 7, a iza njega, uz veliki tim ljudi, stoji osnivačica Andrea Golubić.
“Ideja je sad već preko tri godine stara, a rodila se spontano, kao rezultat mog prijašnjeg profesionalnog iskustva i osobnih poriva”, rekla je Golubić za MALI VELIKI. “Naime, smijeh je sveprisutan u mojoj svakodnevici, to je moj osobni način opuštanja i zabave, melem koji sve liječi. Učinilo mi se da u svakodnevici svojih sugrađana prerijetko vidim povod za smijeh – u vijestima uglavnom pratimo negativne scenarije, tužne priče, a kad na to dodate svakodnevne brige i probleme, teško je zamisliti da vam nešto izvlači osmijeh na lice.”
HaHaHouse je zato, kaže, zamišljen kao protuteža tom stanju. “Kao nepretenciozno mjesto u koje se ulazi otvorenog uma i srca.” A cilj mu je, kaže Golubić, samo jedan: “da vašoj svakodnevici donese dozu veselja i iskrene radosti.” Muzej je već uspješan, barem ako je suditi po medijskoj pokrivenosti u Hrvatskoj i inozemstvu. Naime, između ostalog u veljači je HaHa House spomenut u jednoj od najgledanijih američkih jutarnjih TV emisija. Radi se o Live with Kelly and Mark koji vode Kelly Ripa i Mark Consuelos. Kako je realizirala cijeli projekt, pronašla prostor u centru grada i koje sve planove Andrea Golubić ispričala nam je u nastavku.
Tko je sve radio na realizaciji HaHaHousea?
Uz mene su u užem timu velik doprinos dali Ivana Patricia Đilas Čeranić, arhitektica koja je dizajnirala interijer HaHaHousea. Zatim umjetnik Patricio Alejandro Agüero Marino koji je ručno rađenim crtežima udahnuo život u dijelove postava. Dizajner Bruno Bolfan je osmislio osnovni brending Muzeja. Naša dizajnerica Neva Kiš je uz grafički dizajn u interijeru radila i ilustracije u postavu. Filip Majić je na sebe preuzeo marketinški dio priče, Dubravka Brkić prodaju… Prošlo je kroz ove tri godine tu i puno drugih kreativnih individualaca koji su ostavili svoj trag i svima sam jednako zahvalna što su pomogli realizirati moju ideju koja se isprva možda činila ludom, utopijskom. Posebno sam zahvalna i Alanu Bubanoviću, koji je projekt podržao financijski, te mi dao svoje povjerenje u vođenju ove priče.
Što sve posjetitelji mogu vidjeti i doživjeti u ovom muzeju?
Kao što sam prethodno spomenula, vjerujem da je važno u HaHaHouse ući otvorenog srca. To je mjesto koje budi dijete u vama, koje vas poziva na nepatvoreno veselje, traži od vas da aktivno sudjelujete i da otpustite kočnice. Većina eksponata su interaktivni što znači da pravi humor nastaje tek u komunikaciji s posjetiteljem. Primjerice, glava s poznate Munchove slike “Vrisak” eksplodirat će kada joj se glasno nasmijete u za to predviđen zvučnik. No koliko ćete vrištati i kakvim ćete smijehom počastiti prisutne, potpuno je na vama! Cijeli sadržaj koncipiran je u osam zona, od kojih svaka ima svoje izazove, a imamo i edukativni dio u postavu, vremensku lentu koja prikazuje razvoj smijeha u popularnoj kulturi od njegovih začetaka pa sve do danas. Uz razne primjere među kojima će svatko naći svoje favorite. Pritom, moram napomenuti, sve je ilustracije ručno radila naša dizajnerica Neva, dajući originalan dodir izgledu postava.
Koliko je bilo izazovno osmisliti koncept i realizirati ovako specifičan projekt?
Nijedan projekt koji se gradi od nule, koliko god velik ili malen bio, ne može se realizirati bez izazova. Tako je bilo i u ovom slučaju. Najveća prepreka za nas svakako je bilo vratiti u život prostor koji je prethodno našem ulasku zjapio prazan preko deset godina! Zatečeno stanje zaista je bilo izazov, u nedostatku snažnije riječi.
Koliko dugo je uopće trajao cijeli proces od ideje do otvorenja?
Cijeli proces trajao je nešto malo više od tri godine. Velik dio tog vremena otišao je na obavljanje papirologije, birokracijske zavrzlame koje su izazov jednako velik kao i vođenje gradilišta. U trenutku kada smo ishodili sve potrebne dozvole i potpisali sve potrebne papire, otvorili smo i gradilište na kojem smo proveli skoro punu godinu prije samog otvorenja.
Koliki je tim sudjelovao u realizaciji i tko ga je činio? A koliko ljudi danas radi u muzeju na dnevnoj bazi?
Uz sve prethodno nabrojane suradnike, tu su još bili i svi članovi građevinske ekipe, razni majstori, električari, dostavljači, pomagači… Teško da bi se uopće dalo nabrojati koliko je ljudi u tri godine prošlo kroz gradilište i doprinijelo na neki način. Danas u Muzeju imamo uži tim od četvero ljudi, zaduženih za operativne poslove, dizajn, marketing i prodaju, te još desetak mlađih zaposlenika koji u smjenama vode posjetitelje kroz postav, rade u našem kafiću i gift shopu. Sve zajedno HaHaHouse trenutno zapošljava oko 15 ljudi.
HaHaHouse ima fantastičan prostor u centru Zagreba. Koliko teško je bilo doći do njega?
Poprilično teško. Od pronalaska prostora do prijave na javni natječaj, prošlo je dosta vremena. Naišli smo u procesu i na otpor stanara. Poznato je da ljudi ne volje promjene i da im treba vremena da se priviknu na nove okolnosti. No, već prvim ulaskom u prostor dobila sam viziju prostorne organizacije Muzeja, kakva je u biti danas, te sam osjetila da je upravo ovaj prostor savršen za realizaciju moje ideje.
Tri su ključna koraka bila na mom putu: prethodno stečeno iskustvo i znanje, pouzdani partneri i – strpljenje, strpljenje, strpljenje!
Kako je publika reagirala na ideju muzeja smijeha?
Prve su reakcije bile sjajne, ljudi vole kada se događa nešto novo, vole istraživati po gradu. Posjetilo nas je već i dosta turista. Njima je to zgodan odmak od istraživanja povijesti i spomenika u gradu, zabavan predah. Interes je zaista raznolik – od djece do mladih parova, do cijelih obitelji, djedova i baka, imam osjećaj da uzorak posjetitelja ne postoji. HaHaHouse namijenjen je svima koji se žele nasmijati i okupati u pozitivi! To su naši posjetitelji i prepoznali, ponosni smo što stvarno i u praksi možemo reći da su naša vrata otvorena za sve uzraste.
Na koje se sve načine jedan takav privatan muzej financira?
Kao i svaki privatni projekt, primarno ovisimo o prodaji ulaznica. Uz to, posjetitelji nas mogu dodatno podržati kupnjom suvenira i zgodnih poklona u gift shopu. Za sad se naš fart cushion pokazao kao pravi hit, a moram naglasiti da u ponudi imamo i rukotvorine dizajnerice Tone Rebrović, koja je lik Koke iz HaHaHousea pretvorila u fantastične, unikatne broševe.
Koji su vam najveći izazovi u poslovanju?
S mjesec dana rada iza nas, mogu reći da smo dio izazova već savladali. Najveći izazov bio je pomiriti velik interes posjetitelja i prostorne limite Muzeja. Naime, dogodilo se da je prevelik broj posjetitelja rezultirao devastacijom dijela izložbe pa smo vrlo brzo shvatili da, uz najveću želju da svima udovoljimo, ipak moramo postaviti neke granice. Tako sada imamo limitiran broj posjetitelja koji može istovremeno boraviti u prostoru, dok ostale ljubazno molimo da pričekaju red, kako bi i njihovo iskustvo bilo cjelovito.
Kako privlačite posjetitelje u HaHaHouse i kako izgleda promocija općenito?
Nakon inicijalne PR kampanje koja se ticala samog otvorenja, naišli smo na zaista velik interes medija i posjetitelja. Jako smo zahvalni na tome. To se inercijom produžilo i na tekući mjesec, a srećom uz velik broj posjetitelja, snažan je i word of mouth marketing pa jako puno građana već zna što očekivati na našoj adresi. Ono što dugoročno planiramo su razne dodatne aktivnosti, suradnje, gostovanja i eventi u prostoru našeg HaHaHousea. Kao i poseban sadržaj za naše društvene mreže. O svemu ćemo obavještavati naše pratitelje putem naših kanala i medija kada za to dođe vrijeme.
Kakva je posjećenost za sada i kada očekujete povrat ulaganja?
U prvom smo vikendu nakon otvorenja ugostili 2000 ljudi. U prosjeku, dnevno kroz HaHaHouse prođe 200-300 ljudi, vikendom puno više. Očekujem da su to početne brojke koje će se još mijenjati kroz godinu pa ćemo bolji osjećaj za prosjek imati tek kad prođe izvjestan vremenski period. Isto vrijedi i za financijske procjene, mjesec dana je prekratko razdoblje za konkretne analize.
Imate li planove za proširenje koncepta ili nove projekte?
Trenutno je sav naš fokus usmjeren u prvi HaHaHouse kojemu je tek mjesec dana. Želimo ga postaviti na čvrste noge i učiniti ga najboljim primjerom svega što HaHaHouse kao koncept može biti. Prikupljamo povratne informacije, proučavamo i učimo, gradimo odnos s posjetiteljima i na temelju njihovog iskustva nastojimo unaprijediti postojeću operaciju. Dugoročno, dakako, bila bih sretna kada bismo imali priliku proširiti zarazu smijehom i van Zagreba. Do tad, vrijedno učimo na postojećem Muzeju, kako bismo u trenutku potencijalnog širenja, bili potpuno spremni.
Koja je nepravedna prednost koju HaHaHouse ima?
To što je smijeh – zarazan!
Mikro menadžment nikome nije donio nešto dobro, to je siguran put do burnouta, ali i nezadovoljstva zaposlenika.
Koje greške najviše pamtiš i što si iz njih naučila?
Moje prethodno iskustvo postavljanja i vođenja dva muzejska koncepta u Pragu dalo mi je puno teorijskog predznanja koje sam koristila tijekom procesa otvaranja HaHaHousea. No kada je projekt tvoj, ulog je automatski dvostruko veći. Daješ cijelu sebe u procesu i riskiraš puno više od posla, od karijernog poteza. No naučila sam u ove tri godine biti strpljivija i, još važnije, prepustiti povjerenje. Mikro menadžment nikome nije donio nešto dobro, to je siguran put do burnouta, ali i nezadovoljstva zaposlenika. Trudim se uvijek znati sve što se događa u Muzeju, ali prepustiti ljudima koje sam odabrala da rade sa mnom da pokažu što sve znaju i slušati i njihov glas.
Što bi savjetovala nekome tko želi pokrenuti vlastiti privatni muzej?
Tri su ključna koraka bila na mom putu: prvo, prethodno stečeno iskustvo i znanje, drugo, pouzdani partneri i treće, strpljenje, strpljenje, strpljenje! Vjerujem da je to dobitna kombinacija za svaki poslovni pothvat.
