Postoje žene koje jednostavno ne stanu u jednu ulogu. Istovremeno su kreativne i organizirane, nježne i snažne, racionalne i potpuno intuitivne. Upravo iz tog sudara različitih verzija sebe nastala je SILA, hrvatski brend koji ne pokušava ženama prodati samo komad odjeće, nego osjećaj.
Iza njega stoji Josipa Kvaternik, magistra ekonomije, bivša koordinatorica u televizijskoj produkciji i dugogodišnja plesačica na svili koja je ideju za svoj prvi proizvod razvijala između posla, majčinstva, preseljenja i potpuno novog životnog poglavlja. Rezultat nije “još jedan sportski kombinezon”, nego promišljen komad nastao iz stvarnih ženskih potreba, ali i želje da se žene osjećaju moćno, ženstveno i svoje, u svakoj verziji sebe.
Za MALI VELIKI, Josipa otkriva kako izgleda graditi brend bez prethodnog iskustva u modi, zašto nije pristajala na kompromise i kako je SILA postala puno više od same odjeće.
Za početak, možeš li nam se predstaviti i reći tko stoji iza brenda SILA? Kako je izgledao tvoj profesionalni i osobni put prije nego što si se odlučila pokrenuti vlastiti brend?
Ja sam Josipa Kvaternik I oduvijek sam živjela više paralelnih života, hahaha. Glazba, pokret i ples su me uvijek punili, a s druge strane sam radila u potpuno drugačijem i muškom poslovnom svijetu. Magistra sam ekonomije I prije porodiljnog sam više od 10 godina radila u televizijskoj produkciji kao koordinatorica: organizacija, rasporedi, ljudi, procesi, birokracija, odgovornost… Uz to sam paralelno trenirala ples na svili, hodala na štulama i živjela u tom kontrastu strukture i slobode.
Sve su ove promjene nekako bili mali koraci prema većoj slobodi i zadovoljstvu, ali i dalje sam osjećala da ne koristim svoj puni kreativni potencijal i da se nigdje ne mogu toliko i potpuno izraziti. Oduvijek mi je svila pomagala u tome i nekako nadopunjavala ostale aspekte života, ali sam kroz porodiljni shvatila kako ustvari stalno tražim i dalje taj neki dio sebe koji bi mogla probuditi i u svakodnevnom životu i kada nisam u zraku na svili.
SILA je došla iz tog mjesta. Iz potrebe da spojim sve svoje dijelove u jedno. Tako sam polako i možda skromno krenula korak po korak i nisam znala u što se bacam i koliko će dugo to trajati i koliko će me duboko uvući. I evo trajalo je godinu i pol samo da razvijem jedan gotov proizvod iz ideje iz glave, iz skice neke, kroja u stvarni gotov proizvod… Uz naravno i dalje stalan posao, dijete i sve ostale obaveze.
Ideja za SILU nastala je iz vrlo osobnog iskustva. Između majčinstva, plesne i akrobatske karijere te “klasičnog” poslovnog života. Sjećaš li se trenutka kada si prvi put pomislila: ovo bi moglo postati brend?
Ideja nije došla kao jedan veliki “aha” trenutak, nego nekako iz realnog života. Kombinezone nosim više od 16 godina na svili, ali tek na porodiljnom sam shvatila koliko zapravo ništa na tržištu ne odgovara stvarnoj ženi. Pokušavala sam dojiti u njima tijekom treninga, kretati se, osjećati se dobro i stalno nešto nije funkcioniralo.
Nisu imali podršku, bili su isključivo sportski I samo za dvoranu, nepraktični i daleko od osjećaja ženstvenosti. Tada sam počela tražiti nešto u čemu se mogu osjećati i snažno i lijepo, bez slojeva, bez kompromisa. Komad koji obučeš i spremna si. Tu je krenula SILA. Ustvari kao neko rješenje, logičan produžetak mene, pa onda i kao ideja.
Ples na svili bio je tvoj dugogodišnji izvor snage, kreativnosti i samopouzdanja. Kako je ta umjetnost oblikovala i filozofiju brenda SILA?
Pa rekla bih da mi ju je jasno oslikalo, taj osjećaj moći, odlučnosti, samopouzdanja.
Gore na svili nema glume i nemaš vremena razmišljati o drugima. I u tom stalnom testiranju svojih granica naučiš kontrolu, fokus i povjerenje u vlastito tijelo. Naučiš se ne ispričavati za prostor koji zauzimaš. Tamo sam bila snažna, ali i ženstvena, i senzualna, i mirna, slobodna, sve u isto vrijeme. Bez potrebe da to objašnjavam ikome.
I ono što je možda najvažnije, tu verziju sebe nisam ostavljala u dvorani. Počela sam je nositi sa sobom. U odluke. U odnose. U posao. U svakodnevne situacije gdje bi se inače lako smanjila. Pitala sam se: kako bi “Josipa sa svile” sada reagirala? Bi li čekala dopuštenje ili bi jednostavno zauzela prostor?
Htjela sam onda taj osjećaj pretvoriti u nešto stvarno I opipljivo, komad koji žena ne nosi da bi izgledala bolje, nego da bi se podsjetila kako već stoji u toj verziji sebe. Jer kad znaš tko si, ne prilagođavaš se prostoru. Ti ga mijenjaš.
Sam naziv brenda nosi snažnu simboliku. Kako si došla do imena SILA i što ono za tebe osobno predstavlja?
Puno sam imena i riječi prevrtala, pokušala smisliti i ništa mi nije zvučalo kao da je to to. Onda mi je došla i ova riječ i prvo mi je bila brutalna da, ženski rod, jaka riječ, baš moćna za ženski brend. Onda sam počela preispitivati, pa možda je ipak previše negativnih konotacija vezano uz nju, prejaka je, oštra nekako, ali nije mi izlazila iz glave
Nešto prirodno što već imamo u sebi, ali često zaboravimo. Za mene osobno predstavlja tu neku energiju, taj pokretač u Ženi. Prirodna, kreativna, pokretačka, živa. Nešto i veće od nas samih što nas nekad gura naprijed. Neki veći kapaciteti u nama koje tek otkrivamo i radimo neke stvari ni same ne znamo kako. Uglavnom, žene su ovdje svakako inspiracija za mene.
SILU ne opisuješ samo kao odjevni predmet nego kao pokret. Kakvu emociju ili osjećaj želiš probuditi u ženama koje nose tvoje komade?
Želim da se osjećaju slobodno, da vide koliko su brutalne na svim poljima. Da se osjećaju uvijek ženstveno izvan treninga i na njemu. Da se osjećaju kao milijun dolara u njemu, bez potrebe da se smanjuju ili skrivaju. Da se ne boje biti viđene.
Želim da vidimo i slavimo tu žensku snaga, koja je stvarno posebna i meka u svojoj moći. Da prigrlimo ženstvenost i senzualnost, da je se ne bojimo.
Razvoj kombinezona trajao je čak godinu i pol i uključivao brojne prototipove, promjene proizvođača i puno testiranja. Što ti je u tom procesu bilo najizazovnije?
Uf ne znam, sve, hahaha. Najviše traženje svog i inzistiranje na svojoj ideji koliko god luda i kompleksna bila. Najizazovnije je bilo ostati vjerna svojoj ideji. Nisam iz modne struke i sve sam učila u hodu, od komunikacije s konstruktoricom I objašnjavanja kako bi prva skica trebala izgledati, pa do tehničkih detalja I ispravaka koje sam morala objašnjavati bez prethodnog iskustva.
Do otvaranja ilustratora po prvi put u životu da probam staviti SILA logo traku na nogavice. Bilo je puno pokušaja, pogrešaka i vraćanja na početak. Ali nisam htjela manje… Htjela sam proizvod koji stvarno funkcionira.
U jednom trenutku proizvodnju si tražila u Hrvatskoj i diljem Europe, a na kraju završila s partnerom u Aziji. Kako je izgledao taj put pronalaska pravog proizvođača?
Krenula sam u Hrvatskoj jer sam to stvarno htjela (zatim i u Europi), ali s obzirom na kompleksnost kroja i male početne količine, bilo je jako teško pronaći nekoga tko može i stvarno želi ući u cijeli proces i to izvesti. Neki su odmah odbili čim su vidjeli koliko krojnih dijelova ima i koliko je komplicirana izvedba, s par njih sam probala, ali bila je teška suradnja pa sam krenula dalje tražiti nekoga tko to stvarno želi. I to je trajalo neko vrijeme.
A i to, kako pronaći pouzdanog proizvođača, vjera da ti nitko neće ukrasti tvoj kroj, da su oni legit proizvođači i da neće nestati nakon uplate itd. Radiš s nekim na toliku daljinu i vjeruješ u proces. Baš je bacanje na glavu.
A najviše je bilo posla oko špagica, kojih ima jako puno, svaka ima posebnu poziciju od kud kreće i gdje završava, u milimetar koliko mora biti duga, a sve je to povezano i s materijalom koliko je rastezljiv. Baš je bilo puno uzoraka, dok nismo došli do savršenih
Na kraju sam završila s partnerom u Aziji. I iako je to značilo rad na daljinu i puno nepoznanica, ispostavilo se kao najbolja odluka. Od stotina upita, jedan kontakt je jednostavno “kliknuo”. Komunikacija, razumijevanje i razina izvedbe, sve je sjelo. Pomažu oko čega god mogu i žele da budem zadovoljna svakim milimetrom proizvoda. Imaju vrhunske strojeve i neke stvari koje su mi u Hrvatskoj odmah rekli da ne mogu izvesti, tamo su po defaultu ugradili bez problema.
SILA kombinezon ima vrlo kompleksnu konstrukciju, više od 25 dijelova, 16 trakica na leđima, skriveni top i brojne funkcionalne detalje. Zašto ti je bilo važno ići tako daleko u dizajnu, umjesto da napraviš “jednostavniji” proizvod?
U jednom težem trenutku sam si stvarno pomislila: zašto nisam napravila nešto jednostavno, kao i svi drugi, hahaha! Ali odgovor je bio jasan, jer to ne bi bilo to.
Zato ima skriveni top, kroj koji prati i oblikuje tijelo i detalje koji imaju funkciju. Pojednostavila sam si proces u jednoj stvari, izašla sam s crnom i bordo verzijom. Iako sam od početka imala viziju o uzorcima, bojama i puno razigranijim varijacijama.
Ali to je sljedeći izazov. Osmisliti uzorak koji ima smisla, pronaći nekoga tko ga može prenijeti na pravi način i onda ga prilagoditi ovako kompleksnom kroju i svim njegovim dijelovima. I to je proces koji ne želim raditi napola.
Kažeš da takav komad nisi pronašla na tržištu, čak ni nakon 16 godina iskustva u sportu i plesu. Koji su ti bili ključni kriteriji kada si osmišljavala “savršeni” kombinezon?
Ključ je bio balans. Podrška bez potrebe za dodatnim slojevima i leđa koja su otvorena, ali i dalje lijepo oblikovana. Sloboda pokreta bez ograničenja. Estetika koja naglašava tijelo, ali ga ne sputava. I osjećaj da ga možeš nositi bilo gdje, ne samo u dvorani.
Zato nije potpuno sportski zatvoren, nego ima zlatni zatvarač koji je i praktičan i estetski detalj. Omogućava lako prilagođavanje dekoltea, ali istovremeno daje eleganciju cijelom komadu. Na njemu je i mali SILA logo, jer sam pazila na svaki detalj. Razlika je uvijek u malim stvarima.
Jedna od zanimljivosti tvoje priče je i to da si sama napravila webshop. Koliko je poduzetništvo danas zapravo kombinacija kreativnosti, upornosti i učenja potpuno novih vještina?
Poduzetništvo danas je kombinacija svega: kreativnosti, organizacije, marketinga, logistike, raznih tehnologija i konstantnog učenja.
Ako krećeš sam, radiš doslovno sve: od proizvodnje, papirologije i uvoza, do izrade i vođenja webshopa. I dalje učim i snalazim se, primjerice s dostavama izvan Hrvatske, gdje su troškovi često veliki izazov za male brendove na početku.
Uz to dolazi marketing, društvene mreže, vizuali i cijeli osjećaj brenda. Photoshooting sam osmislila sama, od ideje do izvedbe. Ali kroz cijeli proces pojave se i ljudi koji su otvoreni, koji dijele znanje i pomognu ti sagledati stvari iz druge perspektive. I to jako ubrza put. Jer na početku radiš sve sam, ali usput I postaješ netko tko to stvarno može.
U isto vrijeme prolazila si kroz velike životne promjene. Preseljenje iz Zagreba u Pulu, majčinstvo, promjenu karijere i pokretanje vlastitog brenda. Kako si uspjela pronaći fokus u svemu tome?
Nije bilo jednostavno, ali SILA me istovremeno i držala. Punila me i davala smisao svemu što radim. Radila sam najčešće navečer ili vikendima, nakon posla, djeteta i svih obaveza. I malo po malo, to je raslo i postajalo sve stvarnije i opipljivije. Više nije bila ideja ili “neka igra”, nego proces koji dobiva svoj oblik. I možda nije bilo idealnih uvjeta, ali bilo je jasno zašto to radim.
SILA je stalno pomicala moje granice mogućeg, osnaživala moju kreativnost, ali i mene samu. Bilo je teških momenata i dugih procesa, ali iz svega sam puno naučila. I koliko god je bilo izazovno, bez velike pomoći izvana, s malim djetetom koje je tek krenulo u jaslice i bez klasičnog “baka servisa”, taj period donio je i nešto drugo. Više fokusa. Manje distrakcija. Više vremena da budem sama sa sobom i svojim odlukama. I upravo u toj tišini se SILA najviše izgradila.
Čini se da je SILA nastajala paralelno s tvojom osobnom transformacijom. Koliko se tvoj život promijenio otkako si krenula u ovu poduzetničku avanturu?
Dosta se promijenio, jer me SILA naučila da ne moraš znati sve unaprijed. Da se stvari uče putem. Da je hrabrost važnija od prividne sigurnosti. I da zapravo imamo puno veći kapacitet nego što mislimo. Kod mene se to posebno osjetilo kroz svakodnevicu, uz dijete i dva posla taj kapacitet se nije smanjio, nego se čak izoštrio i proširio.
Došlo je više hrabrosti, više slobode unutar odgovornosti, brže donošenje odluka i veća vjera u sebe. I možda najviše više unutarnje jasnoće, čak i kad su okolnosti kaotične.
Tvoja priča je i priča o ženama koje balansiraju posao, obitelj, ambicije i vrijeme za sebe. Misliš li da žene danas napokon otvorenije govore o toj unutarnjoj snazi?
Možda ovdje više govorimo o ispreplitanju svega toga nego o balansu, jer balans ne postoji uvijek u svakoj fazi života, pogotovo uz malo dijete. Sve ovisi o periodima kroz koje prolazimo.
I u tom smislu vidim veliku promjenu, žene danas otvorenije govore o tome. Više vide svoju snagu, više je slave i zbog toga se češće usude birati sebe, bez potrebe za tuđim odobrenjem. Sve je manje priče o savršenstvu, a više o stvarnosti. I to mijenja sve.
Launch brenda dogodio se u vrlo posebnom trenutku, dok razvijaš SILU, istovremeno očekuješ i drugo dijete. Kako izgleda vođenje brenda u takvoj životnoj fazi?
Da, pokrenule su se sve kreacije u meni. Intenzivno je, ali i jako posebno. U isto vrijeme se razvija brend i novi život, i to me još više povezalo s onim što SILA zapravo jest. Možda me usporilo, ali na dobar način. Postala sam fokusiranija, jasnija, s manje sumnje u sebe i više akcije i odlučnosti, ali i s više dopuštanja da idem vlastitim tempom.
Naravno, izazovnije je nego prije jer uz 9 do 5 posao i sve obaveze, najviše radim navečer nakon što dijete zaspi. A sada se često dogodi i da zaspim s njim pa još više učim prihvatiti ritam koji nije uvijek pod mojom kontrolom. Zato sada više lovim vikende, ali sve zajedno me zapravo naučilo usporiti na pravi način, bez odustajanja od smjera.
Kakve reakcije dobivaš od žena koje su već isprobale SILA kombinezon? Je li neka poruka posebno ostala s tobom?
Reakcije su da je kombinezon “predobar”, da odlično stoji i žene se u njemu osjećaju drugačije, snažnije, sigurnije i zadovoljne u svom tijelu. Jedna poruka mi je posebno ostala. Žena mi je napisala da je bila u vrlo zahtjevnom periodu, bez energije i s puno izazova, I baš je bila down i onda je za poslovno putovanje odlučila obući SILU. I u tom trenutku joj se promijenio osjećaj o sebi. Kao da se podsjetila tko je, i da joj nitko ne može oduzeti njezinu moć ako je sama ne pusti.
I naravno, tijekom dana je dobila puno komplimenata, ali ono što je njoj ostalo nije bilo vanjski nego unutarnji pomak, odluka promjene te energije u kojoj joj je SILA samo pomogla u tome. A jedna scena koju neću zaboraviti je kada su prvi prototip kombinezona prvi put obukle moja sestra i mama. Sestra je odmah dobila osmijeh na licu i “ušla u ulogu”, a mama je skroz promijenila izraz lica kada se vidjela u njemu, jer kao to nije za nju, onda je postala sva živahna, opuštenija, zezala se, okretala, sebe hvalila.
I to je taj trenutak koji mi je ostao najvažniji.
I za kraj, kada danas pogledaš SILU, je li to više poslovni projekt, osobna misija ili možda kombinacija oboje?
Oboje. SILA je krenula kao poslovna ideja, ali je vrlo brzo postala nešto puno veće od proizvoda. To nije samo odjevni predmet i svaka žena koja ga obuče to osjeti. Za mene je to način da se žena vrati sebi. Da se podsjeti na snagu koju već ima, ali je možda negdje usput zaboravila ili utišala.
A kao poslovni projekt, onda je to projekt koji uvijek ima jednu misiju: vratiti ženu u njezinu vlastitu SILU kroz poseban multifunkcionalni odjevni predmet
