Stela Kovačić (Brèza Ceramics) već gotovo pet godina izrađuje funkcionalna umjetnička djela od keramike. To su uglavnom šalice i tanjuri kojima ne pristupa kao industrijskim proizvodima. Svaki izrađuje ručno na lončarskom kolu posvećujući mu maksimalnu pažnju. Sve je počelo kao hobi dok je radila kao grafička dizajnerica i fotografkinja u jednom renomiranom dizajn studiju. Rad na računalu joj je, kaže, postao zamoran. Budući da je osoba koja “koja voli biti u pokretu”, odlučila je istražiti kamo je njezin hobi može odvesti.
“Iako sam bila vrlo uspješna u dizajnu, radila na nagrađivanim projektima, prelazak na keramiku je samo proširilo moju kreativnost, znanje i vještine. Imati vlastiti brend zahtijevalo je izaći iz comfort zone, rasti i sazrijevati kao osoba, te učiti o nekim potpuno novim stvarima, snalaziti u novim situacijama. No ti izazovi i čine život zanimljivijim”, rekla nam je.
Što je sve bilo potrebno da bi prva Bréza Ceramics šalica ugledala svjetlo dana, kako je došla do klijenata, zašto ne razmatra masovnu proizvodnju, pa i kako formira cijene, ispričala nam je u nastavku.
Od grafičkog dizajna do brenda keramike. Kako je do toga došlo?
U vrijeme kada sam još radila u dizajn studiju, odlazila sam na radionice keramike i osjetila da je rad s glinom upravo ono što mi je trebalo. Psihički i fizički sam se osjećala bolje jer kad radim s glinom cijelo vrijeme sam u pokretu, fizički se krećem, a rad na lončarskom kolu djeluje meditativno na um. Shvatila sam da je to ono što želim raditi. Uz to kombiniram grafički dizajn, jer dizajn je također veliki dio mene kojeg sada spajam s keramikom. Nadopunjuju se.
Kad si shvatila da bi keramika mogla biti nešto što bi mogla pretvoriti u biznis? I koliko si u tom trenutku već bila vješta u baratanju s glinom, a koliko si tek trebala učiti?
Prošlo je skoro 4 godine od kada sam krenula na radionice keramike do osnivanja brenda Bréza Ceramics i predstavljanja svojih radova. Prvo je sve počelo kao hobi, no želja da se s time ozbiljnije bavim sve je više rasla. Koliko god sam već imala iskustva u izradi keramike, pravo učenje počelo je kada sam kupila peć i krenula u tu avanturu 2019. Tada sam shvatila da je izrada i modeliranje gline samo jedan dio. A umijeće glaziranja i paljenja keramike skroz drugi, puno kompleksniji dio koji mi je trebalo dosta vremena da savladam, a i dalje učim. Keramiku sam počela prodavati krajem 2020. kada sam bila dovoljno sigurna da mogu napraviti serije sličnih komada šalica na lončarskom kolu. Nedavno sam završila intenzivnu Naobrazbu kod majstora keramičara Čazima Čaze Mehmetija vezano za razumijevanje kemije glazura. To mi je otvorilo još jedan novi svijet izrade vlastitih, zanimljivijih i kvalitetnijih glazura.
Keramiku koju izrađujem gledam kao svoj rad kroz koji se izražavam, doživljavam to više kao izradu malih umjetničkih djela nego kao proizvod.
Što o proizvodnji keramike tada nisi znala, a misliš da je važno da zna svatko tko se u takav projekt upušta?
S obzirom na to da prije nego se upustim u neke ozbiljnije stvari, provedem punooo vremena istražujući i educirajući se o tome, a tako je bilo i s keramikom. Nakon provedenih sati i sati čitajući razne literature o keramici, mislim da sam dosta spremno krenula u sve to. Nažalost, baviti se keramikom može biti opasno zbog udisanja prahova glina, glazura i slično. Tako da treba biti oprezan i zaštićen. Prvenstveno treba naučiti kako postupati sigurno kod svih procesa izrade keramike. Od pravilnog čišćenja prostora do rada s glazurama, listerima i slično. Svakako bih voljela da sam još na početku saznala za Naobrazbu. Dosta bi mi olakšalo i ubrzalo shvatiti kako stvari funkcioniraju u keramici.
Kako ti danas izgleda proces proizvodnje od sirovine do gotovog proizvoda?
Keramiku koju izrađujem gledam kao svoj rad kroz koji se izražavam. Doživljavam to više kao izradu malih umjetničkih djela nego kao proizvod. Ulažem dosta sebe u samu izradu, cijeli proces je puno osobniji nego kod industrijske proizvodnje.
S obzirom na to da je izrada keramike vrlo dugotrajna i ima puno koraka, opisat ću ukratko kako nastaje jedna šalica: prvo počinjem s vaganjem i oblikovanjem kuglica od gline koje zatim vrtim na lončarskom kolu, gdje šalica poprima svoj određeni oblik. Nakon što se lagano osuši i stvrdne, tokarim dno šalice na lončarskom kolu. Kada se šalica potpuno osuši, spremna je za prvo biskvitno paljenje koje traje oko tri dana. Za to vrijeme pripremam glazure i prostor za glaziranje. Glaziranje šalice radim uranjanjem, polijevanjem ili nanosim glazuru kistom. Nakon što se sve dobro osuši, slijedi drugo glazurno paljenje koje također traje tri dana. Ako stavljam zlatni detalj, tada šalice idu i u treće paljenje.
Koje sirovine uopće koristiš i kako ih nabavljaš? Je li teško doći do njih iz Hrvatske i jesu li skupe?
Gline, glazure i komponente za izradu glazura nabavljam uglavnom iz Hrvatske od nekoliko različitih dobavljača, no znala sam naručiti i iz Slovenije. Sami materijali su prilično skupi, a drastično su poskupjeli nakon 2020. Keramika je skup sport.
Radiš li i dalje sve sama ili imaš suradnike? I planiraš li proces još više automatizirati u smislu upotrebe kalupa ili nekih drugih metoda?
Radim sve sama u malim serijama, od izrade vlastitih glazura do pakiranja. Kako se ne radi o proizvodima, već umjetničkim djelima u funkcionalnom obliku – poput šalica, stojim iza svake kao autor. Iz tog razloga mi je bitno da svaku šalicu napravim osobno i ručno. Cijeli taj proces izrade je ono što me ispunjuje, od oblikovanja šalice na kolu iz kuglice gline, do pakiranja svake šalice osobno – omatanja i stavljanja u kutijicu, lijepljenja etikete i slično. Fotografiram, dizajniram, kreiram sadržaj onako kako osjećam, jer je sve to dio mog umjetničkog izražavanja. Jedino ne dostavljam osobno. 🙂
Ulažem dosta sebe u samu izradu, cijeli proces je puno osobniji nego kod industrijske proizvodnje.
S obzirom na sve to, kako formiraš cijene?
To je uvijek škakljivo pitanje, jer svaki keramički predmet koji napravim zahtijeva jako puno vremena i truda, i meni je neprocjenjiv. No, htjela bih napomenuti da nije svaka keramika ista. Na njenu vrijednost utječu znanje i vještina, metoda izrade, pedantnost, kompleksnost, originalnost, dizajn, odabir materijala i vrste paljenja – npr. za uporabnu keramiku koristim kameninu (eng. stoneware) koja se pali na višim temperaturama – te količina odnosno rijetkost, jer limitiran je broj keramike koji mogu napraviti kao samostalni autor, što daje veću vrijednost.
Koliko je teško bilo doći do prvih klijenata?
Zapravo je relativno brzo to sve krenulo. Od prvog objavljivanja Bréza Ceramics na Instagramu ubrzo su se počeli javljati i prvi kupci, te razni shopovi koji su htjeli napraviti suradnju. Kada radite nešto kvalitetno i predani ste tome, ljudi će to prepoznati, a uspjeh će doći prije ili kasnije.
Sudeći prema tome da su u tvojoj online trgovini svi proizvodi rasprodani, klijenata danas imaš popriličan broj. Tko su oni? Radi li se češće o pojedincima ili tvrtkama?
Kako je broj keramike limitiran koji mogu napraviti, zna se dogoditi da se brzo rasproda, te treba vremena da se napravi sljedeća serija. Često volim raditi nove stvari, eksperimentirati s raznim glinama i glazurama, što zahtijeva popriličan broj testiranja, pa može proći i nekoliko mjeseci do izrade finalne kolekcije.
Ljudi koji vole dobar dizajn i kvalitetnu keramiku prate i kupuju Bréza Ceramics. Primijetila sam da su to često arhitekti, bariste i ljudi iz sličnih branši. Jednom godišnje volim napraviti suradnju i neku posebnu kolekciju, kao npr. šalice inspirirane Hvarom za Isolu, set posuđa dizajniranih posebno za AB61 kućicu za odmor, te #radimposvom šalice za uspješnu biznis mentoricu Teu Zavacki. Suradnje biram vrlo pomno, bitno mi je da imamo istu viziju i estetiku, te da odgovara vrijednostima mog brenda.
Osim u svojoj trgovini, gdje sve prodaješ Bréza keramiku?
Osim na web stranici, keramiku možete naći i u šarmantnom design storeu ISOLA na Hvaru, te posebnu kolekciju posuđa AB61 x BRÉZA mogu kupiti gosti AB61 kućice u Jadranovom.
Ideš li na sajmove i izložbe i koliko su ti oni važni?
Idem na sajmove, iako ne toliko često koliko bih htjela jer zahtijeva dosta pripreme, no svakako je odlična prilika za povezati se s ljudima. Kupci imaju priliku uživo vidjeti i opipati keramiku, upoznati se. Lijepo je uživo dobiti feedback, pogotovo kada su ljudi oduševljeni time što radiš, to mi daje vjetar u leđa.
Osim samih proizvoda od keramike, nudiš li još kakve usluge, radionice ili nešto slično? Imaš li ih u planu za budućnost?
Trenutno se bavim samo izradom keramike jer studio u kojem radim je minijaturan, no voljela bih jednog dana u većem studiju imati mogućnost nuditi i radionice.
Promišljam o svakom dijelu keramike, o tome kakav je osjećaj držati i koristiti određeni predmet, sve ima svoje zašto.
Koja je nepravedna prednost koju Bréza ima?
Ono što je karakteristično za Brézu Ceramics je set osobnih vještina: umijeće rada na lončarskom kolu + pedantnost + obrazovanje koje imam iz dizajna. Smatram da je velika prednost što imam dobar osjećaj za estetiku i funkcionalnost, promišljam o svakom dijelu keramike, o tome kakav je osjećaj držati i koristiti određeni predmet, sve ima svoje zašto. Također, bitna mi je i priča koju želim ispričati kroz svaki komad keramike. Ne orijentiram se toliko na trendove, već mi je želja raditi bezvremensku keramiku.
Koje greške najviše pamtiš i što si iz njih naučila?
Joooj, bilo je grešaka, najviše na početku. Najbolnije je bilo kada sam nešto pogriješila s glazurom i sve šalice iz te serije su propale, jedno njih 60-tak. Keramika jednostavno ne oprašta greške, stvarno treba biti maksimalno koncentriran na svaki korak.
Što bi napravila drugačije da krećeš ispočetka?
Svakako bih odmah na početku upisala Naobrazbu od Čazima Čaze Mehmetija, jer mislim da bi svatko tko se ozbiljnije misli baviti keramikom trebao proći takvu jednu cjelovitu edukaciju. Čovjek ima ogromno znanje koje fenomenalno zna prenijeti, i svakako bih se posavjetovala s njime prije npr. kupnje peći, materijala i sl. Kada sam 2019. opremala studio nije bilo toliko informacija kao što je danas, i svakako bi mi bilo lakše da je tada bilo te Naobrazbe. No opet, zadovoljna sam tu sam gdje jesam i da je bilo drugačije, ne bih bila tu gdje sam sada.
