Prije devet godina Saša Španović još je bila studentica veterine. Uz studij je šetala pse i čuvala tuđe kućne ljubimce misleći da će se jednog dana zaposliti u veterinarskoj ambulanti. No, ubrzo je shvatila da je biznis za čuvanje i šetnju ljubimaca nešto što još ne postoji.
“Od malih nogu tj. od osnovne škole sam volontirala u udrugama i željela imati svog psa. S 15 godina, kad sam skupila dovoljno novaca sam kupila svog prvog psa i ušla u svijet vlasnika pasa”, ispričala je Saša za MALI VELIKI. Tako je od srednjoškolskih dana šetala kako vlastitog psa tako i one koji su pripadali susjedima, prijateljima i drugima. “I shvatila sam da se od toga može napraviti lijep posao.”
Ta je usluga postala sve traženija i Saša je imala sve više upita i tako je odmah nakon diplome osnovala Pets Only. Zanimljivo je da u tom trenutku u Hrvatskoj nije postojao nijedan biznis za čuvanje i šetnju ljubimaca. I tu je krenula Sašina borba s birokracijom, ali i put do jedinstvenog vlastitog biznisa.
Kako uopće izgleda otvaranje poslovnog subjekta koji se bavi brigom o životinjama?Jesu li potrebne posebne dozvole za takvu djelatnost?
Prije devet godina kada sam ja to otvarala su se svi smijali i slali me od vrata do vrata jer tada ta djelatnost nije postojala, registrirana sam kao ZOO. Otvaranje firme je trajalo oko godinu dana jer nitko nije znao koje mi dozvole trebaju budući da sam prva u Hrvatskoj otvorila firmu koja pse čuva u vlastitom prostoru bez kaveza, dakle u svom stanu. Isto tako šetanje pasa tada nije bilo legalizirano pa sam i među prvima legalizirala šetnje pasa u Hrvatskoj. Dakle samo otvaranje firme je bilo dosta stresno, pogotovo kad si student i imaš 25 godina i nitko ništa oko tebe ne zna.
Kako si došla do prvih klijenata? Koje si kanale za promociju pritom koristila?
Klijente sam već imala, sve je išlo preko preporuka. Dosta sam surađivala s uzgajivačima pasa i bila aktivna na psećim izložbama gdje sam već imala velik krug ljudi koji imaju pse. Najveći broj klijenata je došlo preko preporuka usmenim putem. Tada društvene mreže nisu toliko bile popularne tako da sam imala X (Twitter) i Facebook za promociju.
Baviš se čuvanjem ljubimaca, šetnjom, obilaziš ih u tuđim domovima. Kako ti izgleda jedan prosječan radni dan?
Moj prosječni dan počinje između 4 i 5 ujutro kada se budim i tada prvo prošetam sve pse koji su noćili kod mene, nahranim, dam terapije. I onda otvaram vrtić od 6 sati gdje dolaze psi koji su preko dana kod mene. Kada dođu kolege nakon jutarnjih šetnji u vrtić, ja idem dalje u šetnje i obilaske mačaka, rješavam administracije (koje ima zapravo dosta puno i dosta provodim vremena i za laptopom). I tako do nekih kasnih sati kada obavim sve zadnje šetnje, pokupim pse na čuvanjima, prošetam pse koji nisu kod mene i oko ponoći mogu leći. Tu i tamo ulovim neku pauzu za pojesti ili podružiti se s prijateljima (uglavnom su primorani šetati pse sa mnom). Iako većina ljudi misli da kad imaš svoj biznis ne radiš ništa, itekako moraš raditi. Naravno da imam i zaposlene u firmi koji također šeću pse, pomažu u vrtiću i obilaze mačke i ostale ljubimce kad su im vlasnici odsutni.
Koliko vas je danas u timu?
Imam u firmi 6 zaposlenih na puno radno vrijeme plus studenti i učenici koji uskaču kada nemaju previše obaveza na faksu, odnosno preko praznika u školi.
Čuvaš pse, mačke, glodavce, gmazove, papige… Koliko je izazovno posvetiti se tako širokom spektru životinjskih vrsta?
Čuvam apsolutno sve što ljudi imaju za ljubimce. Meni to nije izazovno jer sam sama u tome od malih nogu i sama imam egzotične životinje kao ljubimce. Ali isto tako je, ako nisi u tome, dosta rizično jer su to životinje koje zahtijevaju posebnu skrb, a i znanje oko brige.
A koliko je ulaganja potrebno za jedan takav biznis za čuvanje i šetnju ljubimaca što inicijalnih, a što na mjesečnoj ili tjednoj bazi?
Iskreno, nisam nikad stavljala na papir koliko sam uložila, ali uložila sam jako puno. Čak bih rekla da sam više živaca i svog vremena uložila nego novaca. Potrebno je i dosta vremena da se sve uhoda i da se bude na pozitivnoj nuli, a onda se može razmišljati o nekoj zaradi i životu od toga. Ne ide sve preko noći i dosta je tu odricanja. No kad voliš što radiš nije ništa teško. Kod nas je dosta davanja – državi, banci, renta, režije pa se tu već u startu dosta gubi.
Ne ide sve preko noći i dosta je tu odricanja. No kad voliš što radiš nije ništa teško.
Koji su najveći izazovi s kojima se susreće jedan biznis za čuvanje i šetnju ljubimaca?
Najveći izazov su klijenti. LJUDI. S vlasnicima je najteže raditi. Svima je njihova životinja na prvom mjestu. Ponekad zaborave koliko pasa dnevno imam na skrbi i da ne mogu visiti 0-24 na mobitelu i slati samo fotke njihovog ljubimca.
Planiraš li dodatno širiti svoje usluge ili prostor? Kakvi su ti općenito planovi za budućnost?
U prošlih par godina sam se dosta proširila i planiramo se još širiti. No za to treba i radne snage, vremena i novaca. Plan je ići u druge gradove, za sada pomalo to ide, no problem je naći kvalitetnu radnu snagu.
Koja je nepravedna prednost koju Pets Only ima?
Pa prednost je da sam među prvima legalizirala ovo sve i da sam i dalje legalna za razliku od hrpe koji se oglašavaju pod raznim imenima koja su zapravo lažna i nisu registrirana.
Koje greške najviše pamtiš i što si iz njih naučila?
Ma grešaka ima stalno i iz njih se najbolje uči, trudiš se da ih ima što manje, ali događaju se, ljudski je griješiti. Problem je kad ih kreneš ponavljati, ali to se još nije srećom dogodilo.
Grešaka ima stalno i iz njih se najbolje uči.
Što bi napravila drugačije da krećeš ispočetka?
Posvetila bih se možda više sebi i naučila nekad reći ne. Ljudi misle da si na raspolaganju 0-24 i da te mogu maltretirati non stop i kako se oni sjete. Ne shvaćaju da i ja imam svoj privatan život i želim nekad imati i slobodno vrijeme. I kada ga i imam onda dobivam pasivno agresivne poruke klijenata kako baš tad kad njima treba…
