Kad se u srednjoj školi počela igrati sa svojom šivaćom mašinom, uništavajući, parajući pa opet krpajući odjevne kombinacije za idući rejv party, Patricia Sladić nije pomišljala da bi se jednog dana mogla zvati modnom dizajnericom. Upisala je studij turističkog menadžmenta i zaposlila se u tvrtki koja se bavila headhuntingom i ljudskim resursima. Ne znajući da će je put uskoro ipak odvesti u smjeru mode.
Zadnje četiri godine svog pretpoduzetničkog života, provela je radeći kao asistentica u jednom modnom ateljeu. Tu je, kaže, “i sama sebi osvijestila da se želim ovim baviti i da će nešto što je do sada bio hobi, prerasti u posao.” Ohrabrena pozitivnim komentarima okoline na komade koje je stvarala iz hobija i podrškom partnera, 2016. godine otvorila je obrt imena Fasada.
Sve je krenulo polako, iz sobe u vlastitom stanu koju je pretvorila u krojački atelje, ali su se stvari brzo počele razvijati u pozitivnom smjeru. Pritom, Patricia nije slijedila konvencionalni put. Do klijentele nije došla tako što su se poznate osobe fotografirale u njezinim haljinama na crvenom tepihu. Niti zahvaljujući elaboriranim priopćenjima za medije. Dapače, o svojim kolekcijama medije ni ne obavještava, ali do publike je ipak došla.
Danas ima showroom u samom centru Zagreba. Na adresi Masarykova 23 gdje klijenti ju mogu posjetiti svakim radnim danom od 9 do 17 sati uz prethodnu najavu, a po dogovoru i subotom. Kako je tekao put od dizajnerskog ateljea u sobi do prostora u centru Zagreba i inozemne klijentele koja do nje uglavnom dolazi zahvaljujući Etsyju, ispričala je nam je u intervjuu.
Kakav brend je Fasada?
Brend Fasada ima ideju napraviti odjeću koja je nosiva duži period, nije previše podložna trendovima, jednostavnih je krojeva, izrađena u kvalitetnim materijalima (stopostotna vuna, svila, pamuk i lan). Komadi su upotpunjeni detaljima koji čine svaki odjevni komad drugačijim i zanimljivim. Kolekcije se izrađuju in-house. Svaki komad šiva se ručno i novi modeli dolaze u malim serijama te raznim varijacijama, s prepoznatljivom Fasada bazom. Žene koje nas prate i vole preferiraju biti malo drugačije od ostalih te se vole istaknuti barem jednim komadom u svojoj odjevnoj kombinaciji i hrabro pristupaju svom osobnom stilu.
Što je sve bilo potrebno prije nego si otvorila obrt? Koliko si morala učiti i pripremati se prije nego si se odvažila na taj korak?
Prije svega potrebno je da ti u glavi sazre ta ideja i da se osjetiš spreman na takav korak. Važno je pustiti se pa dalje plivaš. Nekad niz struju, nekad protiv nje, ali plivaš. Učiš po putu jer rijetko kada si dovoljno spreman i “naučen”.
Što ti je u tom procesu pokretanja biznisa bilo najizazovnije?
Pa moram priznati da nisam u samom pokretanju imala previše izazova, papirologija i ostalo se doslovno u dan odradi. Ono što je izazovno cijelo vrijeme kod ovakvih mikro poslova je to što većinu posla obavlja jedna osoba. Prevedeno u moj slučaj, to bi značilo da sam biraš tkanine, krojiš, šivaš, organiziraš, prodaješ, čistiš i sve što je u određenom trenu potrebno.
Koliko inicijalnog ulaganja zahtijeva pokretanje modnog brenda odnosno što ono sve uključuje? Pretpostavljam da kad si krenula nisi odmah imala prostor u centru grada i zaposlenike. Kako je to sve teklo?
Krenulo je iz sobe “viška” u stanu, naravno da si u startu nisam mogla priuštiti najam prostora. Svaka godina je bila bolja od prethodne pa se nekako odvažiš na sljedeći korak, poput većeg prostora, zaposlenika itd. Za samo pokretanje obrta nije potreban neki kapital. U mom slučaju je to izgledalo tako da sam imala osnovne strojeve za rad, materijale i nekakav vizualni identitet s kojim sam se mogla predstavljati i komunicirati prema van i prema klijentima.
Učiš po putu jer rijetko kada si dovoljno spreman i “naučen”.
Kakve sve usluge danas uopće nudiš? Je li to samo izrada i prodaja komada koje si kreirala za pojedinu kolekciju ili klijenti mogu naručiti i nešto po mjeri prema vlastitim željama?
Izrada i prodaja komada koje sam sama osmislila u vidu nove kolekcije i van nje. Dosta radim kastomizaciju svojih komada i prilagođavam ih samom klijentu. Iskreno, izbjegavam raditi komade prema tuđim željama jer to iziskuje nešto više vremena kojeg mi uvijek fali.
Hrvatska nema vlastitu proizvodnju tekstila, a male lokalne trgovine s tkaninama obično su namijenjene krojačkim obrtima koji šivaju male količine po mjeri i nisu isplative za brendove. Kako ti rješavaš taj problem nabavke materijala?
Od samog početka ja svoje tkanine nabavljam u Italiji, u veleprodajama. Kroz godine sam ih obišla dosta i sad su se nekako isfiltrirale one koje posjećujem dva do tri puta godišnje. Kupujem deadstock tkanine koje su uglavnom ostale neiskorištene od strane velikih modnih kuća tako da za fer cijenu možete dobiti vrhunske tkanine talijanske proizvodnje poput Burberryja, YSL-a, Bottege Venete i hrpe drugih.
Jedna si od rijetkih koja nema “razvikan” brend odnosno ne poklanjaš odjeću influencerima i poznatima, intervjue ne daješ često niti objavljuješ puno sadržaja na društvenim mrežama. Kako si se odlučila na takav pristup i kako si došla do klijenata?
To svakako ima veze s onim kakva sam ja osobno. Poprilični sam introvert koji se ne snalazi baš pred fotićima i izbjegavam u širokom luku ikakvu pozornost pa se to nekako prenijelo i na sami brend. Znam da je to loše za posao, ali si ne mogu pomoći. Robu sam poklanjala poznatima i influencerima, ali u većini slučajeva to nisam objavljivala. Klijenti me uglavnom nađu na Instagramu, u design storeovima gdje prodajem ili preko preporuka.
Gdje se danas sve tvoja odjeća može kupiti?
Može se kupiti direktno kod nas u Masarykovoj 23, design storeovima Sole Luna (Poreč), Prostor u hotelu Lone (Rovinj), Croatia in a box (Rijeka) i jedan manji dio u Krugu (Split) i Kawi (Dubrovnik). Imam također i Etsy shop, a u planu je i web shop u skorije vrijeme za domaće tržište.
Smatram da nije nužno imati trgovinu za ovako male brendove, sve se može i virtualno.
Razmišljaš li o vlastitoj trgovini i je li to uopće nužno za jedan modni brend u 21. stoljeću?
Razmišljam, da, i voljela bih imati malu trgovinu jednog dana u Zagrebu. Voljela bih i fizički odvojiti prodajni dio od ovog proizvodnog koliko god je to klijentima fora da je sve na jednom mjestu. Smatram da nije nužno imati trgovinu za ovako male brendove, može se sve uspješno obaviti i virtualno.
Koja je nepravedna prednost koju Fasada ima?
Hmmm, dalo bi se o ovome malo podrobnije razmisliti, ali ovako na prvu bih rekla da smo jako responzivni na promjene gdje od danas do sutra možemo odgovoriti na potrebe klijenata. Radimo sve sami i ne ovisimo o vanjskim suradnicima pa smo samim tim brži i djelotvorniji.
Koje greške najviše pamtiš i što si iz njih naučila?
Pamtim to što nisam vjerovala sama sebi po pitanju nekih suradnji koje su ispale loše i iz kojih sam izvukla deblji kraj… Znakovi da će nešto poći po zlu su bili tu, ali sam ih ignorirala i uporno davala novu priliku. Lekcija “više vjeruj sebi” je savladana.
Što bi napravila drugačije da krećeš ispočetka?
Više pozornosti bih posvetila nekim detaljima koje do danas vučem i nikako im se ne stignem posvetiti. Vjerojatno bih isto tako odmah startala s web shopom i generalno više vjerovala da će sve biti u redu na kraju. Puno puta sam bezveze brinula oko nepotrebnih sitnica, ali se na kraju sve posložilo manje više točno kako treba.
