Ksenija Koščak, Vanja Begović i Darija Vrtarić Jakoplić tri su prijateljice koje su, shvativši da je ta niša još uvijek neiskorištena, 2019. pokrenule biznis za umjetničku restauraciju namještaja. U tom su trenutku bile tek entuzijastične amaterke koje rade kao odgajateljice u jednom vrtiću. No, kažu nam, “došao je trenutak kada smo sve tri odlučile napraviti novi korak i zaokret u karijeri.”
Uz puno istraživanja, raspitivanja i, na kraju, prakse, stekle su dovoljno znanja, dale otkaz na poslu i pokrenule Da bar. Danas se bave umjetničkom restauracijom namještaja, a sve što su same naučile prenose i drugima kroz svoje radionice.
Ispričale su nam koje su sve vještine trebale svladati prije nego su pokrenule Da bar, kako im izgledaju radionice i što bi napravile ranije da kreću iznova.
Kako biste predstavile Da bar nekome tko za njega nikad nije čuo?
Da bar radi umjetničku restauraciju namještaja. Starom ili novijem namještaju dajemo novi dizajn, potpuno preuređenje vrhunske kvalitete.
Kada ste shvatile da je restauracija namještaja nešto čime biste se mogle profesionalno baviti?
Odmah na početku pokušale smo pronaći uslugu koja nedostaje na tržištu, a u isto vrijeme onu koja odgovara našim interesima.
Kako su izgledali prvi koraci na putu prema otvaranju poslovnog subjekta? Kako ste se financirale u tim prvim danima i koliko je to bilo izazovno?
Budući da ovaj posao zahtijeva puno sati rada, odmah smo krenule vrlo ozbiljno što je podrazumijevalo i davanje otkaza na poslu. U prvo vrijeme morale smo se same educirati budući da nije postojala prekvalifikacija za ono čime smo se odlučile baviti. S uslugom smo izašle van na tržište tek onda kad smo same bila zadovoljne kvalitetom, dizajnom i bojama koje smo htjele ponuditi.
Izdvojile smo puno vremena, kako za stvaranje nivoa same usluge, tako i za sve ostale stvari koje smo morale učiti, a koje su bile potpuno različite od onoga što smo do tada radile: knjigovodstvo, marketing na društvenim mrežama, fotografija… Morale smo uložiti sredstva već u prvim danima i dok nismo pokrenule posao. Puno je stvari koje smo morale isprobavati i dovesti na nivo usluge koji smo htjele, a kasnije smo ulagale i u alate koji su bili nužni za kvalitetno preuređenje. Bilo je vrlo izazovno, radile smo po cijele dane, ali uživale smo jer smo shvatile da možemo i da smo spremne napraviti vrhunske stvari i stvarno dobar posao.
A kako ste privukle prve klijente?
Budući da živimo u manjem gradu dio ljudi je znao što spremamo i već su nam se javljali i prije otvaranja samog posla da žele da im preuredimo namještaj. Kada smo pokrenule posao, dio klijenata nas je već čekao, a nakon završenih tih prvih komada dalje su slijedile narudžbe, koje su se dalje širile, a danas su one za područje cijele Hrvatske.
Koliko je ulaganja u znanje i vještine bilo potrebno i kako ste uopće do njih došle? Je li to bila metoda pokušaja i pogreške, učenje od drugih ili nešto treće?
Bilo je potrebno puno znanja i vještina jer do tada smo se bavile potpuno drugim poslom, naše zanimanje nije bilo vezano uz uslugu koju danas nudimo. Ono što povezuje naš prijašnji posao i sadašnji je kreativnost, a nje nam ne nedostaje. Do znanja smo dolazile na razne načine, preko interneta, stolara, trgovaca bojama, lakirera… Nakon prikupljenih teoretskih znanja, sve smo to još mjesecima morale isprobavati najviše, metodama pokušaja i pogrešaka.
U kakvom ste prostoru radile tih prvih dana? A gdje radite danas?
Prvih dana radila smo u vlastitoj maloj garaži. Tamo smo učile, isprobavale, radile… Vrlo brzo pokazala se potreba za većim prostorom, on je bio nužan kako bismo mogle preuzeti više narudžbi i raditi na više komada paralelno. Danas radimo u prekrasnom prostoru Drvno-tehnološkog poduzetničkog inkubatora u Ivanić Gradu.
Kako izgleda proces restauracije namještaja od klijentovog zahtjeva do finalnog proizvoda?
Nakon što klijenti pošalju fotografije i dimenzije komada namještaja dajemo im okvirnu ponudu. Klijenti sami dovoze namještaj do nas ili putem privatnih prijevoznika. Svakom komadu pristupa se drugačije ovisi o vrsti materijala od kojeg je rađen. Furnir zahtijeva jednu vrstu obrade (posebno ako je oštećen), drvo drugu, ali uglavnom na svim komadima namještaja skida se postojeća boja ili lak u potpunosti, zaglađuju se sve površine, popunjavaju mehanička oštećenja, a zatim se nanosi nova boja. Prvo se nanosi temeljna boja, a zatim dva sloja boje. Prije samog bojanja cijeli namještaj se rastavlja pa ga je nakon bojanja potrebno i sastaviti. Ponekad se izrađuju novi zamjenski dijelovi ili se radi novi dizajn.
S obzirom na sve to, kako formirate cijene?
Cijena ovisi o dimenzijama samog komada, o početnom stanju, kao i o vrsti materijala od koje je predmet napravljen. Također, finalna ideja ili želja klijenta može varirati u cijeni. Pokrivene boje, poliuretani, bajcevi, lakovi, dvobojno, jednobojno – sve utječe na finalnu cijenu.
Osim restauracija prema narudžbi, nudite li i gotove proizvode koje same restaurirate i ako ne, imate li tako nešto u planu?
U početku smo nudile i takvu uslugu, trenutno to ne stižemo jer su nam radione pune namještaja klijenata i uvijek jedan dio klijenata čeka da nam dostavi namještaj. Sretne smo zbog toga jer bi čekanje za prodaju određenog komada trajalo vjerojatno puno duže.
Organizirate i radionice. Kako su one koncipirane?
Ove godine počele smo organizirati radionice za preuređenje namještaja. One su osmišljene kao edukacija kroz dva dana u sveukupnom trajanju od 8 sati, prolazimo teorijski i praktični dio. Polaznici sami donose svoj manji komad namještaja i preuređenog odnose kući. Za cijenu preuređenog komada na taj način dobiju edukaciju, znanje, a preuređeni komad odnose kući.
Ova priča daleko je jeftinija od samostalnog pokušaja preuređenja namještaja jer polaznike točno upućujemo u boje materijale i alate s kojima mogu postići odlične rezultate. Važan je svaki dio procesa i svaki korak da bi krajnji rezultat bio odličan. Mi smo to kroz godine isprobavale i ulagale u sve takve pokušaje. Radionice se održavaju u našem poslovnom prostoru pa smo u mogućnosti primiti i manji i veći broj ljudi čime smo otvorile i prostor za teambuildinge.
Koliko često se događaju, koja im je cijena i kakav je interes publike?
Radionice se održavaju nekoliko puta mjesečno uglavnom vikendom. Cijena radionice je 140 € po osobi, a interes za tako nešto već dugo postoji.
Koja je nepravedna prednost koju Da bar ima?
Za sada nemamo konkurencije na tržištu budući da nismo ni klasična restauracija, a ne radimo ni mineralnim bojama i kistovima. Radimo temeljitu pripremu samog komada namještaja u potpunosti, popunjavajući sva mehanička oštećenja, skidamo sve postojeće nanose, a završno bojanje nanosimo špricanjem. Također klijentima nudimo uslugu završnog dizajna prema njihovom postojećem interijeru i stilu koji vole.
Koje greške najviše pamtite i što ste iz njih naučile?
Budući da uglavnom radimo sa starim komadima namještaja, vrlo često se u tijeku procesa otkrivaju oštećenja koja nisu bila vidljiva jer ih je prikrio lak ili boja pa često odlazi puno više radnih sati od predviđenih. Ono što nam se s vremenom pokazalo jako važno je i uzimanje avansa pri samom dolasku komada namještaja.
Što biste napravile drugačije da krećete ispočetka?
Za sada ne vidimo što smo mogle drugačije, sve je išlo nekim svojim tijekom baš kako treba. Upita za radionice bilo je i ranije i, eto, to je nešto što smo definitivno trebale ranije pokrenuti.
