„Rano nije prerano“, to je rečenica koja najbolje opisuje misiju i strast Jelene Veljače Žunko, magistre logopedije, edukatorice i autorice FAROL programa. Nakon godina rada u odgojno-obrazovnom sustavu i privatnim kabinetima, Jelena je odlučila svoje znanje prenijeti na roditelje. Zašto? Iz razloga kako bi oni, na vrijeme i s razumijevanjem, mogli podržati razvoj svoje djece kroz igru, prisutnost i ljubav. U inspirativnom razgovoru za MALI VELIKI, Jelena otkriva kako je nastao njezin “svjetionik” za roditelje, zašto vjeruje da moć leži u znanju i kako svaki roditelj može postati najbolji poticaj svom djetetu.
Za početak, predstavi nam se ukratko. Tko je Jelena Veljača Žunko i kako izgleda tvoj profesionalni i osobni put do danas?
“Ja sam Jelena, rođena u vrijeme penjanja po stablima, hodanja po sikama, kuhanja kolača od blata i mirisa od latica.” Ovako započinjem predstavljanje u knjizi koju pišem kao stručnu, ali obojenu vlastitim iskustvima iz djetinjstva.
Tako započinje i svako ono predstavljanje u kojem želim reći koliko je vrijeme u kojem sam odrastala i ljudi koji su me okruživali definirali ono što jesam sada.
Žena, senzitivka, kreativka, osoba kojoj su unutarnji pokretači empatija i znatiželja, pomicanje granica. Moj put je prožet morem izazova i blagoslova, uvijek vođen pouzdanjem u Boga. Smatram kako sam danas točno tamo gdje trebam biti i na tome sam iznad svega zahvalna.
Što te prvotno privuklo logopediji i radu s djecom? Jesi li oduvijek znala da će to biti tvoj poziv?
Znala sam da ću raditi s ljudima i da ću nešto stvarati. U jednom su se trenutku, na mom uvijek velikom papiru snova i želja, nalazile i psihologija i arhitektura i novinarstvo i gluma. Završila sam na logopediji jer su iskustva volontiranja ipak dala najviše doprinosa u biranju fakulteta.
I evo me danas, oblikujem male glinene posude zajedno s njihovim roditeljima, gradim čuda od legića i magneta. Pišem tekstove koji postaju pisma roditeljima, dio knjige i razvojnih kartica, glumim u predstavama koje spontano kreiramo u igrama, dajem glas lutkama i figuricama. Zapravo, živim sve što sam poželjela raditi u malo drugačijim formatima.
Nakon godina rada u sustavu i privatnim kabinetima, što je bio onaj trenutak kad si osjetila da želiš napraviti zaokret i pokrenuti nešto svoje?
Oduvijek sam imala svoju viziju logopedije, svoj cilj i granice preko kojih nisam puštala. Iskusila sam rad gotovo u svim sustavima, u različitim privatnim praksama i radila s različitim ljudima.
Dala sam otkaz nemali broj puta. Odbijala ono što sa mnom nije rezoniralo i sve što nije donosilo dobrobit dječjem razvoju.
Bilo je izazovno, ali me je obogatilo, osnažilo i dovelo do vlastitog načina rada iza kojeg stojim cijelim bićem. Tražila sam više, educirala se, proširivala to polje logopedije, vjerujući kako ću jednom moći isporučiti roditeljima i djetetu cjelovitu podršku, usmjerenu na odnos kao temelj razvoja, onu koja podržava individualne razlike i kapacitete roditelja i djeteta, onu koja ide dublje od površine samog govora. Danas mogu reći da sam postigla ono u što sam vjerovala.
Kako je nastala ideja za FAROL programe? Što si željela promijeniti ili unaprijediti u odnosu na dosadašnji način rada?
Svjesna sam kako se ne mogu klonirati i pomagati sve većem broju djece u individualnom, direktnom radu, ali mogu okupiti njihove roditelje na jednom mjestu, u jednom programu i dati im alate kojima će oni donositi promjenu u svojoj obitelji, svom djetetu.
Željela sam prije svega, pokazati roditeljima koliko je poticanje jednostavno i ne traži idealne okolnosti, ali traži prisutnost roditelja u njihovoj ulozi i razumijevanje razvojnih miljokaza. Kad osvijestiš što se razvojno događa, na kojoj je razini tvoje dijete i što su iduće razvojne stepenice, roditeljska uloga postaje lakša, a svakodnevica bogatija prilikama za osnaživanje dječjeg razvoja.
Naziv programa edukacije i supervizije roditelja “Gle, govori” inspiriran je starim filmom “Gle tko to govori” u kojem i beba u majčinoj utrobi “priča”, a nastao je i kao odgovor na, nažalost uobičajen prizor u zadnje vrijeme u kojem dvogodišnje dijete ne govori. Želim sve te “ne govori” zamijeniti s “gle govori”. Na dobrom sam putu.
Naziv “FAROL” znači svjetionik. Što on simbolizira u tvojoj misiji i svakodnevnom radu?
FAROL je port.svjetionik, a ideja je rođena u Portugalu na samom kraju Europe, prije više od 8 godina. Rasla je u meni, probijala zidove mog unutarnjeg kritičara perfekcionista i na kraju se rodila u trenutku kad sam i ja svoj život iz Zagreba preselila natrag u Kaštela. U međuvremenu sam još tri puta odlazila u Portugal i svaki put kad bih vidjela svjetionik, želja bi još jače zasjala. FAROL vidim baš tako, kao svjetlo brodovima na moru. Život nije bonaca, razvoj djeteta ima svojih izazova, a uloga roditelja je navigirati i preživjeti. Kad imaš svjetlo po kojem pratiš put, lakše je ići.
Na sličan način sam osmislila i priču za Ću-ću razvojne kartice koje prate dijete na njegovom putovanju do prvog rođendana.
One podržavaju roditelje na tom putu i osiguravaju djetetu dom koji će razumjeti, prepoznati i podržati rane razvojne miljokaze koji su preduvjet za razvoj govora. Lakše mi je govoriti kroz metaforu i sliku, slika je uvijek više od riječi. Tako su i moja predavanja, naslovi, nazivi programa i proizvoda, uvijek u slikama. Čini mi se kako tako lakše donosim ključne teme roditeljima.
Koje su bile prve prepreke i izazovi kad si krenula u poduzetničku priču i kako si ih rješavala?
Najveća prepreka onda i sada je perfekcionizam. Napredujem u tom smislu, ohrabrujem se, riskiram i izlazim izvan okvira sve češće. Prihvaćam nesavršenost i osvještavam važnost svoje misije u ovom obliku u kojem je, ali je i dalje obogaćujem i razvijam. Od samog početka poslovanja ulažem u osobni razvoj i razvoj brenda. Za mene je jednako značajan bio i rad sa psihoterapeuticom i biznis mentoricama.
Poduzetništvo je dodatan put sazrijevanja, uživam u tom procesu i divno mi je okrenuti se, vidjeti gdje sam bila i što sam sve postigla.
Ovu vještinu i dalje usavršavam. Žene u poduzetništvu imaju jednu zajedničku manu, fokusirane smo na buduće akcije i ciljeve, a da nismo zastale i proslavile ono što smo ostvarile.
Tvoj rad je usmjeren na edukaciju i podršku roditeljima. Kako reagiraju kad shvate da i oni imaju moć poticati razvoj svog djeteta kroz igru i svakodnevne situacije?
Trenutak u kojem vidim na licu roditelja taj switch je za mene pobjeda. Događa se nakon što osvijeste moć uloge roditelja u procesu razvoja, osjete alate za poticanje u svojim rukama, vrate vlastitu intuiciju i zanemare komentare iz okoline, počnu istraživati interese svog djeteta i svoje preference u igrama. Proces u kojem osvještavaju koliko su zapravo kreativni, koliko se ne moraju oslanjati na ekrane i koliko se njihovo dijete mijenja, nerijetko je praćen suzama, uzdasima olakšanja i komentarom “sve se mijenja”
Imaš li neki trenutak iz prakse koji ti je posebno ostao u srcu, onaj kad si osjetila da tvoji programi doista mijenjaju stvari?
Zapisala sam nekoliko izjava baš zadnje vrijeme, a posebno mi se ucrtalo “Nisam mislila da ćemo s logopedom raditi sve ovo na ovaj način.” Roditelji koji ulaze u suradnju sa mnom znaju da je dublje, više i šire, ali ne očekuju toliko cjelovit pristup i ne očekuju više rada na sebi, od rada na djetetu.
Ono što se često ponavlja u anketama i osvrtima po završetku programa je promjena perspektive, u startu ulaze zbog brige što dijete ne govori ili ima manji broj riječi, a izlaze s potpuno novim fokusom – igrati se i u igri poticati. Zato sam nedavno izbacila rečenicu koja kaže: Otpusti brigu i prihvati igru. Na taj način želim približiti roditeljima proces koji se ovdje događa.
Poduzetništvo u području edukacije i terapije sigurno traži stalno učenje. Kako sama radiš na svom profesionalnom rastu i osobnom razvoju?
Kad prestanem učiti i tražiti novo, prestat ću živjeti. Učenje i napredovanje, promatranje i istraživanje su moja hrana.
Stajati na mjestu je gubitak vremena, a život je prepun prilika koje možemo iskoristiti ili propustiti.
Neuroznanost, prenatalni i postnatalni razvoj, socioemocionalni razvoj, senzorna integracija i regulacija, roditeljstvo i privrženost, sve su to teme koje su često na mom stolu i u mojim mislima.
S druge strane, vrijeme i novac koji ulažem u osobni i poslovni rast i razvoj brenda je za mene ulaganje u budućnost. Mentorstvo u svakom procesu učenja i razvoja je važno. Biram ih uvijek prema svojoj intuiciji, fazi u kojoj se u tom trenutku nalazim i onome što vidim kao iduću stepenicu.
Što bi voljela da FAROL postane u godinama koje dolaze i što te najviše motivira da nastaviš dalje?
Voljela bih da se sačuva, da ostane čist i vjeran svojim temeljima. Želim da svojim svjetlom dotakne što više malih života, osvijetli neke zakutke i povede na putovanja obitelji kojima će uljepšati i olakšati život.
Želim mu prepoznatljivost i postojanost. Vjerujem da je to moguće jer ovo čemu svjedočim zadnjih godina dokaz je pravog smjera kretanja. Moja su motivacija sva djeca s kojom sam ikad radila, svi roditelji kojima sam pomogla i svi oni koji tek čekaju da se promjena dogodi.
I za kraj, koja bi bila tvoja poruka roditeljima koji se boje da nešto „propuštaju“ u ranom razvoju svog djeteta?
Lakše je sve kad upoznaš, razumiješ i dobiješ alate za poticanje koje je naposljetku čista igra i uživanje. Poslušaj svoj unutarnji glas, potraži mjesto nakojem možeš dobiti informaciju s kojom znaš što činiti, podršku za sebe i svoje dijete, samo nemoj čekati. Rekla sam mnogo puta i ponovit ću opet: rano nije prerano!
