Issa Bratinčević Zagrepčanka je s adresom u Samoboru gdje ujedno vodi i svoj biznis imena Issa Arts. Ondje sa životnim i poslovnim partnerom Markom, kreira čestitke, rokovnike, lončiće, majice i šalice. Te i razne druge proizvode krase njezine već nadaleko prepoznatljive ilustracije. Sve je počelo, kaže nam, 2011. kad je na nagovor tadašnjeg partnera pokrenula Facebook stranicu na kojoj je povremeno objavljivala svoje radove.
“To su bile male, jednostavne ilustracije iz svakodnevnog života s kojima su se ljudi mogli lako povezati. U to vrijeme nisam mogla ni zamisliti gdje će me jednog dana odvesti ti moji prvi crteži”, rekla je za MALI VELIKI. Issa Arts službeno je pokrenula nedugo nakon toga i to je “postao (i ostao) moj prvi posao”. Kako je sve krenulo i kako njezin biznis izgleda danas ispričala nam je u nastavku.
Studirala si, ako se ne varam, antropologiju i engleski jezik. Odakle onda ljubav i znanje o ilustraciji?
Završila sam antropologiju i engleski jezik na Filozofskom fakultetu. Iz umjetnosti i dizajna nemam nikakvo formalno obrazovanje, ali ljubav prema stvaranju postojala je oduvijek. Kao dijete sam sate i sate provodila crtajući, pišući, smišljajući razne časopise, priče, stripove… Iz tog dječjeg maštanja razvila se ljubav koja zapravo nikad nije ni prestala. Moj današnji stil crtanja jednostavno je evolucija mašte jedne znatiželjne djevojčice.
U kojem si trenutku shvatila da bi svoje crteže mogla pretvoriti u biznis? I koji je bio prvi korak nakon toga?
Teško mi je izdvojiti samo jedan trenutak jer se Issa Arts priča razvijala godinama nekim svojim tempom i bez puno velikih planova. Prijatelji, poznanici i prvi Facebook fanovi bili su prvi naručitelji mojih radova. Sjećam se kako sam bila uzbuđena kad bi se u inbox javio netko nepoznat i tražio personaliziranu ilustraciju. Još uvijek pamtim imena tih prvih klijenata i moram spomenuti da su neki od njih još i danas vjerni kupci, a neki čak i dragi prijatelji. U to vrijeme sam još uvijek studirala pa je u toj fazi Issa Arts ipak još uvijek ipak bio samo hobi, a ne pravi biznis. Nisam čak imala ni definirane cijene. Poslala bih rad i ostavila osobi koja ga je naručila na izbor da uplati koliko želi ili može.
S vremenom, broj pratitelja je sve više rastao, upiti za personalizirane narudžbe počeli su stizati sve češće. Počela sam dobivati pozive za suradnje, pozive na sajmove, pozive za intervjue… Marko mi je sve češće morao pomagati, a počeli smo imati i neke zajedničke ideje za budućnost Issa Artsa. U tom trenutku sam se napokon osjećala spremnom za pokretanje biznisa. Dobila sam potporu za samozapošljavanje i otvorila obrt. To je bio veliki korak naprijed koji je otvorio razne mogućnosti. Osmislili smo seriju proizvoda, počeli sudjelovati na sajmovima, upoznavati nove ljude, skupljati korisne kontakte, ostvarivati suradnje s dućanima i suvenirnicama, razvijati brend.
Danas tvoje ilustracije krase čestitke, rokovnike, lončiće, majice i šalice. Gdje ih sve prodaješ?
Svi proizvodi mogu se naći na našem web shopu. Dio asortimana (proizvodi vezani uz prirodu i planinarenje) u prodaji su u poslovnicama Iglu Športa. Jedna od naših najdražih suradnica je gospođa Dubravka iz suvenirnice Šarena duga u Samoboru koja neke od naših proizvoda prodaje bolje nego mi. Ponosni smo i na dugogodišnje suradnje sa suvenirnicama u Splitu i Rovinju, a od prošlog ljeta naši lončići se mogu kupiti i na otocima – na otoku Rabu i na Obonjanu.
Jako volimo ići i na sajmove. Posebno nas veseli uživo prezentirati proizvode, vidjeti reakcije posjetitelja i upoznati dugogodišnje drage kupce.
A kako uopće izgleda aplikacija tvojih ilustracija na spomenute proizvode? Radiš li to sama ili se time bave tvoji suradnici i kooperanti?
Marko je već 6 godina moj poslovni partner i vrlo važna karika u Issa Artsu. Uvijek se šalimo da se on “bavi svim onim dosadnim stvarima” kako bi meni ostalo što više vremena za kreativni dio i osmišljavanje novih ilustracija i proizvoda. Ponekad se čini da je zaista tako. Ali zapravo – nas dvoje jako dobro surađujemo u svim segmentima poslovanja. Iako i živimo i radimo zajedno, našli smo neki naš modus operandi koji nam odgovara. U kojem smo sretni i koji je za nas uspješan.
Trudimo se što više proizvoda proizvoditi sami zbog efikasnijih marži i same kontrole kvalitete proizvoda. U blagdansko vrijeme ili prije ljetne sezone naš radni prostor izgleda kao tvornica Djeda Božićnjaka. Printamo i pakiramo velike količine čestitki, lijepimo i pečemo na stotine lončića i šalica. Imamo jasno definirane zadatke i već dobro uhodani sistem. Rokovnike i bilježnice oslikavam ručno, komad po komad, a tako crtam i sve personalizirane narudžbe. Za neke kompleksnije proizvode su nam, naravno, ipak bili potrebni vanjski suradnici, poput tiskare Printere koja nam je izradila Ilustrirani planinarski dnevnik.
Trudimo se što više proizvoda proizvoditi sami zbog efikasnijih marži i same kontrole kvalitete proizvoda.
Koliko je teško bilo pronaći proizvođače proizvoda na koje apliciraš svoje ilustracije? Što je u tom procesu bilo najizazovnije?
Počeci su bili malo klimavi, ponekad čak i frustrirajući. Bilo je puno pokušaja i promašaja, neuzvraćenih mailova, nezainteresiranosti za suradnju. U takvim trenucima mi je puno značilo što sam imala Markovu pomoć. On je istraživao, slao mailove, dogovarao sastanke, uspoređivao cijene, razgovarao s drugim kreativcima…
Najizazovnije je bilo što smo u početku teško pronalazili suradnike koji su bili voljni odvojiti vrijeme na jedan mali i nepoznati brend. No jednom kad smo pronašli osobe s kojima smo mogli naći zajednički jezik, postalo nam je jako bitno da ih zadržimo. I da razvijamo s njima kvalitetan poslovni, ali i prije svega – ljudski odnos.
Počeci su bili malo klimavi, ponekad čak i frustrirajući. Bilo je puno pokušaja i promašaja, neuzvraćenih mailova, nezainteresiranosti za suradnju.
Kako si privukla prve kupce? Što im je od tvojih proizvoda i usluga bilo najprivlačnije u prvim danima, a što danas?
Vjerujem da sam prve kupce privukla jednostavnošću i toplinom svojih crteža. Nekoliko linija, malo boje i simpatična poruka s kojom su se ljudi sa sličnim interesima mogli poistovjetiti. Ljudi su nekako vrlo brzo zavoljeli gospođicu I., malu curicu s punđicom koju sam često crtala i koja je zapravo predstavljala mene i moj pogled na svijet. Uskoro su počeli stizati upiti i za personaliziranim narudžbama. Kupci su htjeli da i njih i njihove obitelji, partnere, kućne ljubimce i prijatelje crtam na isti način – u nekoliko jednostavnih, ali simpatičnih i lako prepoznatljivih linija.
Moj stil crtanja se do danas zapravo i nije puno promijenio, ali kroz odrastanje i sazrijevanje često su se mijenjale teme i motivi ilustracija. Nakon selidbe iz Zagreba u Samobor počela sam puno više vremena provoditi u prirodi koja mi je neiscrpan izvor inspiracije pa sam tako zadnjih godina svojim ilustracijama privukla puno kupaca koji vole šumu i planine, avanture i putovanja.
Slijedi nam blagdansko doba. Čeka li te velika gužva odnosno jesu li tvoji kupci najaktivniji u tom periodu i kako se pripremaš za njega?
Kupci su definitivno najaktivniji u blagdansko doba. Negdje sredinom studenog krene predblagdanski kaos koji bez prestanka traje sve do Božića. U tom periodu proizvodnja i pakiranje traju od buđenja do spavanja. Svake godine se pokušavamo bolje pripremiti za taj dio godine kako bismo bolje sačuvali zdravlje i dočekali Božić umorni i sretni, a ne nezadovoljni i iscrpljeni.
Najpopularnije proizvode pokušavamo pripremiti u što većim količinama što ranije, velike i bitne poslove uvijek pokušavamo dovršiti do početka prosinca da izbjegnemo stres i nepotrebnu nervozu. Kako mi je prehrana bitan faktor – zadnjih godina se trudim i pripremiti smrznuta jela unaprijed za taj najintenzivniji dio godine i smisliti dovoljno brzih i jednostavnih zdravih zimskih ručkova.
Jako me mučilo što smo se u prvim godinama poslovanja, zbog loše organizacije i previše paketa koje je trebalo poslati u danu, loše hranili. To nam se onda, u kombinaciji s iscrpljenošću i manjkom sna, negativno odražavalo na zdravlje i na razine energije, pa posljedično i na produktivnost i efikasnost u poslu.
A kako ti izgleda jedan običan radni dan?
Probala sam u više navrata oblikovati klasični radni dan s glavom i repom, ali na kraju sam shvatila da taj sistem rada ipak nije za mene. Imamo ogromnu sreću da sami određujemo izgled i trajanje radnog dana. Kad nemamo jako puno obaveza kod nas zapravo i nema pravila. Bitne obaveze odrađujemo odgovorno i na vrijeme, ali sam izgled radnog dana ovisi o periodu godine, o godišnjem dobu, količini posla, o tome kako smo taj dan raspoloženi, sja li vani sunce…
Kako Marko i ja i živimo i radimo zajedno ponekad nam je teško naći granicu između privatnog i poslovnog. Ima dana kada neplanirano počnemo “raditi” dok planinarimo ili sjedimo na kavi (npr. smislimo neki novi proizvod). A ponekad posao koji trebamo obaviti namjerno ostavimo za popodne i navečer, a sunčano jutro iskoristimo za šetnju šumom ili odlazak na plac. Takav stil rada vjerojatno nije najbolji izbor za sam biznis. Ali nama odgovara i jako puno doprinosi mentalnom zdravlju, našoj vezi, odnosu i općem dobrom stanju duha. Smatram da je, dugoročno, to ipak najbitniji aspekt.
Što bi bila prva stvar koju bi poručila nekome tko se želi upustiti u sličan biznis?
Educirajte se, istražite tržište i konkurenciju, potražite korisne kontakte i savjete kod nekog tko već ima znanje i praktično iskustvo u toj branši. Vrlo je važno dobro se pripremiti unaprijed i ne naći se u situaciji u kojoj ćete možda, zbog raznoraznih logističkih i financijskih problema, na kraju izgubiti motivaciju i ljubav za stvaranjem i zaboraviti zašto ste uopće poželjeli pokrenuti biznis.
Također, korisno je istražiti i iskoristiti sve poticaje i prednosti koje se nude poduzetnicima početnicima. I za kraj – probajte razviti neki svoj stil po kojem ćete biti prepoznatljivi i na kojem ćete graditi brend. Pokažite svijetu da volite to što radite i pronaći ćete svoje kupce.
Pokažite svijetu da volite to što radite i pronaći ćete svoje kupce.
Koja je nepravedna prednost koju Issa Arts ima?
Unikatan stil koji sam razvijala još od djetinjstva, ni ne znajući gdje će me odvesti. I partner koji me poznaje, razumije, ima razumijevanja za sve moje ideje i koji je istovremeno i suradnik i podrška i vjetar u leđa. Obje prednosti su se u mom životu pojavile pukom srećom i spletom okolnosti na koje nisam imala puno utjecaja, ali sam nekako pronašla hrabrosti da ih povežem u jedan, za nas, predivan život.
Koje greške najviše pamtiš i što si iz njih naučila?
Tijekom stvaranja Ilustriranog planinarskog dnevnika naučila sam da se ne mogu uvijek oslanjati na talent i vjerovati da će on riješiti sve izazove na putu. Za izradu dnevnika morala sam usvojiti digitalno crtanje i izraditi Issa Arts font. To je za mene bilo nešto potpuno novo, a uletjela sam u cijeli projekt kao da već sve o tome znam i zbog tog se izrada dnevnika na kraju jako odužila. Naučila sam, na teži način, da prije upuštanja u neki veliki projekt treba dobro procijeniti svoje sposobnosti. I, još bitnije, procijeniti svoju spremnost na učenje, prilagođavanje i rješavanje izazova na putu do finalnog cilja.
Naučila sam da se ne mogu uvijek oslanjati na talent i vjerovati da će on riješiti sve izazove na putu.
Što bi napravila drugačije da krećeš ispočetka?
Baš ništa. Volim Issa Arts priču koja se dosad ispisala, obožavam život koji nam je omogućila i veseli me vidjeti gdje će nas još odvesti.
