VAŽNA NAPOMENA PRIJE ČITANJA:
Premda je tekst pisala pravnica. Isti je pisan jednostavnim, razgovornim jezikom. Pravna je terminologija namjerno izostavljena radi lakšeg razumijevanja, a određeni su pravni instituti vrlo pojednostavljeno opisani, iako je njihov smisao zadržan. Svi primjeri dani su u svrhu edukacije čitatelja i informiranja javnosti. Nijedan tekst ne sadrži individualizirani ni specifični pravni savjet. Za rješavanje konkretnih pravnih pitanja izričito se savjetuje konzultiranje s vašim odvjetnikom.
Ako imate tvrtku ili obrt vjerojatno na dnevnoj bazi ulazite u poslovne odnose s drugim tvrtkama i obrtima. Nažalost, iako se u poslovnoj praksi još uvijek vrlo često događa da se suradnja dogovara “na riječ” . Nije rijetkost da ovakvi usmeni dogovori funkcioniraju samo dok sve među stranama teče glatko.
Međutim, kad se pojave nesporazumi / problemi / nesuglasice / kašnjenja, a vaša su sredstva (novac) / reputacija / brand / poslovanje u pitanju, vrlo je nezahvalno ako nemate “nikakav papir” kojim biste “potvrdili” da ste s drugom stranom poslovno surađivali. Zato je zaključen ugovor o poslovnoj suradnji u mnogim poslovnim odnosima važan temelj i okvir cijele suradnje. U nastavku donosim i nekoliko osnovnih stvari koje je o istom dobro znati.
Naravno, tekst predstavlja opće informativne napomene o poslovnim ugovorima i ne može zamijeniti pravnu analizu konkretnog poslovnog odnosa.
Zašto je ugovor o poslovnoj suradnji temelj profesionalnog odnosa?
Premda je na internetu moguće pronaći vrlo bazične obrasce ugovora o poslovnoj suradnji, ispunjavanje gotovih formi vrlo je riskantna poslovna praksa. Naime, isti obrasci ostavljaju dojam da je “dovoljno” samo generalno definirati osnovne stvari. A stvarnost je upravo suprotna.
Naime, u praksi se pokazuje vrlo korisnim za vlastiti biznis (nebitno koliko je velik) imati razvijen vlastiti, vrlo detaljan i precizan, “obrazac” ugovora o poslovnoj suradnji. Taj “obrazac” poduzetnici onda u praksi prilagođavaju pojedinoj suradnji prema potrebama iste. Takav “vlastiti” ugovor šalje se drugoj strani na razmatranje i potpis kada prihvati ponudu.
Zašto se mnoge tvrtke odlučuju na slanje “vlastitog” ugovora?
Zato što je u pravilu jača pregovaračka pozicija onoga koji šalje svoje uvjete. Naime, jednostavnije je pregovarati o uvjetima koje ste sami unaprijed definirali. S druge strane, teže je pokušavati promijeniti ili dopuniti uvjete koje je poslala druga strana. Uostalom, svaki poduzetnik / obrtnik / direktor i najbolje poznaje svoje poslovanje. I moguće da se već nekoliko puta “opekao” na kašnjenja/neplaćanje ili nesporazume. Sada te životne lekcije može iskoristiti. Kako?
Odredbama “vlastitog” ugovora može unaprijed, u određenoj mjeri, unijeti osiguranja od neugodnih situacija. Odnosno moguće je odmah predvidjeti što se događa (ili kako će ugovorne strane postupati) ako do istih ponovno dođe. Ujedno, uz učinkovitiju “zaštitu”, prednost je ugovora koji je sastavljen uz odgovarajuću pravnu analizu da na određeni način odmah ostavlja dojam ozbiljnosti i profesionalnosti kod druge strane (što je na duge staze izvrsno i za razvoj brenda). Također, ugovor unosi i svojevrstan postupak “selekcije” suradnika jer u određenim slučajevima omogućava da se odmah prepoznaju i partneri/suradnici/klijenti čija očekivanja ili ciljevi nisu usklađeni s vašima.
Naime, izjave druge strane kao što su:
- “ne sviđa im se ideja da potpisuju ugovor”
- “zašto moramo tako službeno”,
- “mislili smo “na povjerenje”,
- “većinu odredbi bi izmijenili”
mogu biti indikator različitih očekivanja koja postoje u odnosu na poslovni odnos.
U svakom slučaju, predmetnu problematiku i stavove druge strane zahvaljujući zahtjevu da se potpiše ugovor uviđate gotovo odmah.
Kada je “standardni ugovor” zapravo crvena zastavica?
Ugovor može biti “standardan” za stranu koja ga šalje, ali je moguće da nije „standardan“ za obje. U takvim situacijama najveća crvena zastava nije opseg dokumenta, nego ugovorne klauzule koje drugu stranu guraju u obveze bez kontrole. Na primjer:
- automatska produljenja bez jasnog otkaza,
- mogućnosti jednostrane izmjene uvjeta,
- široko definirane ugovorne kazne
- ili obveza ispunjavanja internih Općih uvjeta i/ili politika koje niste prethodno vidjeli.
Zato je dobro imati na umu da ako kažu da se “ništa ne može mijenjati”, to je vrlo moguće pregovaračka taktika, ali nije nepromjenjiva činjenica. Naravno, ponekad, pogotovo kod velikih sustava i platformi, za izmjene i/ili dopune nema prostora. Ali tada vrijedi razmotriti jeste li spremni rizik nositi, ili je poslovno promišljenija odluka promijeniti partnera.
Koje sve (osnovne) odredbe u pravilu sadrži ugovor o poslovnoj suradnji i zašto?
PRVA STVAR:
Odredbu (predmet ugovora) kojom se detaljno definira svrha/cilj suradnje (npr. suradnja u svezi distribucije, marketinga i prodaje prepeličjih jaja)
DRUGA STVAR:
Vrlo detaljne odredbe kojima se opisuje na koji način i koje aktivnosti, odnosno koje sve radnje podrazumijeva postizanje ovog cilja za jednu i drugu stranu. Ove odredbe kod kompleksnijih suradnji znaju biti napisane i na više stranica.
U svakom slučaju, strana koja pruža uslugu, pokušat će uključiti (ili isključiti) sve što može zamisliti da bi druga strana u vezi s istom mogla tražiti. S druge strane, ako jedna od strana očekuje nešto od druge strane, u pravilu je preporučljivo opisno odrediti i sve što se očekuje (i što se ne očekuje).
Također, u praksi se u podjelu prava i odgovornosti uključuju i rokovi za pojedine radnje. Odredbe o rokovima su moguće i najvažniji dio ove vrste ugovora pa je preporuka posvetiti im vremena i nadopunjavati iste iskustvom.
TREĆA STVAR:
Kada se odredi što i kako, trebalo bi se odrediti i tko, što, kada i na koji način plaća. Tu je u pravilu od iznimne važnosti navesti određene rokove u kojima se vrše plaćanja. Tako da se kasnijim odredbama odmah može predvidjeti “izlaz” iz ugovora ako se iste krše.
U ovu odredbu često se uključuje i pokrivanje troškova (definira se koji su očekivani, što ako nadmaše očekivanja, tko će to platiti, u kojim rokovima itd.)
ČETVRTA STVAR:
Osim tih osnovnih odredbi, ugovor o poslovnoj suradnji bi svakako trebao urediti:
- rok trajanja ugovora,
- postoje li mogućnosti otkaza, za koju stranu i u kojim okolnostima,
- postoje li mogućnosti raskida,
- što u slučaju promijenjenih okolnosti,
- koje će pravo biti mjerodavno,
- kako će se rješavati sporovi,
- postoje li poslovne tajne i koje su,
- što u slučaju kršenja poslovnih tajni,
- kada će se izdavati računi itd.
U bitnom, sve će ovisiti o poslu koji se radi/očekuje, jer će se ovi ugovori vrlo sadržajno razlikovati prema djelatnosti.
Razmišljate o ovrsi? Evo kako potpisan ugovor o poslovnoj suradnji može pomoći
U praksi, kada obavite neku uslugu – izdate račun. Ako vam druga strana ne plati račun, u određenim, zakonom predviđenim situacijama možete na temelju neplaćenog računa kao vjerodostojne isprave pokrenuti ovrhu pred javnim bilježnikom.
Ako pokrenete ovrhu i druga strana izjavi prigovor na rješenje o ovrsi koje je za vas donio javni bilježnik. Javni bilježnik će vas u pravilu uputiti u sudski spor. Izvjesno je da će u sudskom sporu strana koja tvrdi da potraživanje postoji morati i dokazati osnovanost svoga potraživanja. U istom trenutku, činjenica postojanja ili nepostojanja ugovora o poslovnoj suradnji može znatno olakšati ili otežati dokazivanje. Zašto?
Evo maksimalno pojednostavljenog primjera:
Ana tvrdi da Karla nije platila račun, ali nema pisani ugovor koji bi joj olakšao dokazivanje osnove i sadržaja suradnje s Karlom.
Ili, Ana tvrdi da Karla nije platila, a ima ugovor o poslovnoj suradnji kojim je detaljno opisano što Ana radi, u kojim rokovima, zašto, što ne radi, kada joj se treba što platiti i slično.
U drugoj je situaciji dokazivanje u pravilu znatno jednostavnije.
Kako ispravno razmišljati prije potpisa ugovora?
Ne trebate postati pravnik da biste smanjili rizik. Naime, u puno se slučajeva dovoljnim pokaže da prije potpisa prevedete ugovor u tri vrlo konkretna pitanja:
- Tko što mora napraviti i kada?
Dakle, ne općenito, nego kroz situacije koje se stvarno događaju. Npr. tko daje naloge, tko potvrđuje faze, tko ima zadnju riječ kod promjene zahtjeva i slično… - Što se događa kad se stvari razvijaju u krivom smjeru?
Kašnjenje, spor oko kvalitete, povreda odredbi o povjerljivosti, nemogućnost isporuke zbog treće strane i slično. - Koji je maksimalni financijski i reputacijski rizik?
Jer ako jedna klauzula može generirati štetu veću od očekivane dobiti projekta, onda to nisu “sitna slova” – to je svojevrsna poslovna odluka.
Da zaključimo …
Kad sljedeći put dobijete “standardni” ugovor koji je potrebno “hitno” potpisati dajte si (i inzistirajte) na prostoru (i vremenu) za mirnu provjeru. Može li vaš tim stvarno isporučiti očekivano i znate li unaprijed što se događa ako stvarnost bude neuredna, jer često bude?
Primjer ugovora o poslovnoj suradnji možete skinuti ovdje.
Ovaj primjerak ugovora o poslovnoj suradnji izrađen je isključivo u informativne i edukativne svrhe te ne predstavlja pravni savjet niti zamjenjuje individualno pravno savjetovanje. Za konkretne slučajeve preporučuje se konzultacija s odvjetnikom. Autorica ne preuzima odgovornost za bilo kakvu štetu ili posljedice nastale korištenjem ovog predloška bez prethodnog stručnog pravnog savjetovanja.
