Ines Lončar grafička je dizajnerica iz Osijeka koja danas stoji iza brenda Nit. Radi se o brendu ručno izvezenih tekstilnih detalja za dom i tekstilne umjetnosti. Nit počiva na onome što je Ines začela još 2017. sa svojim brendom Fcbkl. Radilo se o modnom brendu koji je krasio upravo ručni vez. I bio je velika škola za mladu dizajnericu.
“Naučila sam kako voditi brend, raditi s kupcima, komunicirati i rasti”, ispričala je Ines za MALI VELIKI. No, s vremenom Fcbkl je evoluirao izvan granica onoga što je osnivačica za njega prvotno zamislila i bilo je vrijeme za novi projekt. Budući da je Ines po struci grafička dizajnerica, a posljednjih godina i učiteljica yoge za lice, to je, kaže nam “dodatno oblikovalo moj odnos prema estetici, detalju i svjesnom pristupu tijelu i životu”. I bilo je stoga logično da će nastaviti graditi svoju karijeru u kreativnom poduzetništvu u sličnom smjeru.
I tako je nastao brend Nit. “To je intimniji projekt, nastao iz potrebe da se vratim rukama, dodiru i stvaranju koje ostaje. Nit je moj prostor tišine, proces koji mi dopušta da budem prisutna i povezana sa sobom.” Kako je brend nastao i kakve savjete Ines ima za nove poduzetnike, pročitajte u nastavku.
Što te privuklo izradi detalja za dom i u kojem si trenutku znala da trebaš pokrenuti Nit?
Dom je za mene mjesto sigurnosti i mira, a detalji čine da taj prostor zaista postane naš. Nakon iskustva s Fckbl-om, shvatila sam da me najviše ispunjava stvaranje predmeta koji nisu prolazni, već trajni i intimni.
Kada sam počela izrađivati prve stolnjake i podmetače, osjetila sam da ti komadi imaju posebnu energiju. Nisu samo ukras, već nose tišinu, pažnju i toplinu. To je bio trenutak kada sam shvatila da Nit mora postati brend.
Koje sve proizvode trenutačno imaš u ponudi?
Trenutno nudim ručno vezene podmetače i stolnjake od portugalskog lana, pamučne salvete te tekstilne art slike za zid izrađene na lanenom platnu s motivima od talijanske reciklirane vune.
Posebno mjesto zauzimaju komadi izrađeni na starinskom platnu koje sam naslijedila od bake – platnu starom 30 i više godina, koje se više ne može nabaviti. Ti komadi su neponovljivi i vjerujem da nikada više neće postojati u istom obliku.
Svi proizvodi dolaze u malim serijama ili kao jedinstveni radovi. Moj cilj nije količina, već vrijednost, trajnost i osjećaj da moji radovi mogu postati nasljedni komadi u obitelji.
Kako izgleda izrada pojedinih komada i što je najizazovnije u tom procesu?
Sve kod mene počinje dodirom. Moram osjetiti tkaninu – njenu teksturu, mekoću, gustoću. Radim s portugalskim lanom i pamukom visoke kvalitete, vezem isključivo pamučnim koncem, a za tekstilne slike koristim recikliranu vunu iz Italije, nijansiranu i neponovljivu.
Često biram materijale koji nisu “predviđeni” za ono što radim. Volim eksperimentirati – koristiti nešto “krivo” na pravi način. Nekad uspije, nekad ne, ali to je proces u kojem učim kako otpustiti perfekcionizam i dopustiti da stvaranje bude živo.
Trenutno istražujem mogućnosti rada na markizetu – vrlo delikatnom materijalu koji uopće nije namijenjen za zatezanje na okvir. U mojoj glavi to je izgledalo genijalno i sada provjeravam može li ideja postati stvarnost.
Vez je bio odrednica i pojedinih komada u tvom prethodnom brendu Fckbl. Kad si se prvi put susrela s njim i koliko ga je bilo teško izučiti na samom početku?
S vezom sam se susrela još u djetinjstvu, kroz baku, a kasnije me učila i moja mama. Ona je zapravo izvezla prve dvije majice za Fckbl, samo da bismo provjerile funkcionira li moja ideja. Taj trenutak mi je ostao kao simboličan početak mog kreativnog puta.
Ozbiljnije sam se vezenju posvetila upravo kroz Fckbl. Učenje je bilo izazovno jer vez traži strpljenje i mir, ali me naučio najvažnijoj lekciji: svaka greška je proces učenja. Danas mi je vez i meditacija i alat – prostor u kojem stvaram, ali i u kojem pronalazim sebe.
Svaka greška je proces učenja.
Tko su tvoji klijenti i kojim metodama dolaziš do novih?
Moji klijenti su ljudi koji cijene tišinu i detalje. Oni koji traže teksturu, toplinu i predmete koji nisu generički proizvodi. Najčešće su to ljudi koji žive sporije, svjesnije i žele da njihovi prostori imaju dušu.
Netko je jednom za moj rad rekao da podsjeća na “koktel zabavu izgubljenih duša” – iskustvo koje nije uobičajeno, već budi znatiželju i osjećaj. Upravo takvu vrijednost moji klijenti traže.
Do njih dolazim kroz društvene mreže, preporuke i povremene suradnje. Najbolji marketing mi je uvijek bila iskrena komunikacija i pokazivanje procesa iza rada.
Osim online, mogu li Nit komadi negdje razgledati i uživo? Imaš li u planu tako nešto uskoro?
Za sada su moji radovi dostupni online, putem web stranice. No u planu su povremeni showroom događaji i suradnje s galerijama i konceptualnim prostorima.
Vjerujem da je uživo iskustvo nezamjenjivo – ljudi tada mogu dotaknuti komad, vidjeti detalje i osjetiti teksturu. To stvara puno dublju povezanost između čovjeka i predmeta.
Planiraš li proširenje ponude brenda Nit?
Da, ali bez žurbe. Već radim na manjim serijama tekstilnih radova za interijere – komadima koji nisu samo ukras, nego i kontemplativni, gotovo meditativni.
Želja mi je proširiti priču kroz izložbe i suradnje s konceptualnim prostorima koji prepoznaju vrijednost ručnog rada. Također, voljela bih surađivati s produkt dizajnerima i jednoga dana stvoriti poseban komad namještaja koji bi zaokružio vizualni i osjetilni svijet Niti.
Koja je nepravedna prednost koju Nit ima?
Nit je nastao iz strasti, a ne iz Excel tablice. Ljudi to osjete. To je prednost svakog mikro brenda – osobni pečat, fleksibilnost i autentičnost koje velike industrije ne mogu kopirati.
Moja dodatna prednost je i iskustvo iz Fckbl-a. Već sam prošla izazove i greške, pa znam prepoznati kada trebam stati, kada se prilagoditi i kako ostati dosljedna sebi.
Najdragocjenija lekcija – nikada ne žrtvovati autentičnost.
Koje greške sa svog poduzetničkog puta najviše pamtiš i što si iz njih naučila?
U Fckbl-u sam u jednom trenutku počela previše udovoljavati vanjskom svijetu i gubiti vlastitu autentičnost. Htjela sam se svidjeti svima, a to me odvelo daleko od onoga što sam zapravo željela stvarati. To je bila moja najdragocjenija lekcija – nikada ne žrtvovati autentičnost.
Druga greška bila je brzina. Htjela sam previše odjednom – i u proizvodnji i u komunikaciji – i to me iscrpilo. Danas, kroz Nit, biram drugačiji pristup: polako, fokusirano, s vjerom da pravi ljudi uvijek pronađu ono što je iskreno.
Što bi savjetovala nekome tko želi pokrenuti vlastiti brend detalja za dom?
Prvo – krenite iz iskrene potrebe i strasti. Ako stvarate samo da “prodate”, ljudi to osjete. Ali ako radite iz autentičnog mjesta, tada se oko brenda stvara zajednica.
Drugo – ne žurite. Mali brendovi rastu sporo, ali to je njihova snaga. Na taj način grade stabilne temelje i održivu priču.
Treće – uvijek slušajte sebe. I kada narastete i postignete ciljeve, ostanite vjerni svom izrazu. Ne udovoljavajte publici koja nije vaša ciljna skupina – jer upravo vas vaša posebnost čini vrijednima.
