Matea i Ivan Leš 2019. su na Trešnjevci otvorili Tattoo Rroom. Radi se o studiju za tetoviranje koji je danas toliko popularan da se termini za tetovažu bukiraju tri mjeseca unaprijed. Ideja za Tattoo Rroom rodila se kada su sudjelovali na jednoj tattoo konvenciji u Kanadi 2017. “Leš je radio za jedan studio, a ja sam došla podržati ga. Ekipa iz studija koja je trebala raditi na konvenciji se nije pojavila, došli smo samo nas dvoje i ja sam počela Lešu organizirati termine, dogovarati dizajnove s klijentima i naplaćivati dok je on tetovirao.” ispričala je Matea za MALI VELIKI.
I tada su shvatili da odlično funkcioniraju zajedno i dobro se nadopunjuju u poslu. Odmah je postalo jasno da je, kako kaže Matea, “odlična ideja da se vratimo u Zagreb i otvorimo svoj studio.”
Njihov Tattoo Rroom danas je jedan od najpopularnijih tattoo studija u Zagrebu. Ispričali su nam kako su ga postavili na noge, što im je bilo najizazovnije i što bi savjetovali nekome tko se odluči na isti korak.
Tko su Matea i Ivan Leš? Čime ste se bavili prije nego ste pokrenuli vlastiti biznis?
Mi smo jedan (mladi) bračni par koji ima puno toga zajedničkog, ali smo kao pojedinci dijametralno suprotni. Leš je social butterfly, zlatni retriver od osobe, vodenjak u horoskopu, dok sam ja (Matea) jedna introvertica koja jako voli provoditi vrijeme u tišini i toplini svoga doma iako ako ste me upoznali to možda ne bi rekli na prvu. Oboje obožavamo putovati, volimo to što radimo, a najviše od svega volimo da nam dan započne s dobrom turskom kavom.
Studirali smo krajobraznu arhitekturu. Leš je diplomirao, a ja sam iste godine završila prve tri godine studija. Diplomski nisam niti upisala jer smo već u tom trenutku odlučili otvoriti studio.
Što vas je inspiriralo da otvorite vlastiti tattoo studio?
Imali smo ideju o tome da napravimo jedan pristupačan i svijetao prostor koji nije uobičajen za tattoo studije generalno, ali posebno u Hrvatskoj. Oboje smo osobe koje bolje funkcioniraju u lijepim i estetski ugodnim prostorijama pa smo već od prije imali svijest o tome kako interijer odnosno prostor definira i obogaćuje boravak i iskustvo. Htjeli smo pružiti klijentima siguran prostor, prostor koji će ih opustiti i koji će na neki suptilan način pridonijeti intimi samog tetoviranja.
Koji su vam u početku bili najveći strahovi?
Unatoč ne baš velikoj podršci od strane obitelji i nekih iskusnih starijih ljudi koji su jasno izražavali svoje sumnje u nas, nismo se bojali zakoračiti u svijet poduzetništva. Imali smo jasnu viziju o tome što želimo postići, na koji način i zašto uopće to radimo. Vjerovali smo u sebe i nismo se dali pokolebati.
Kako izgleda podjela poslova među vama danas?
Leš crta dizajnove za tetovaže i tetovira ih, a ja vodim studio – organizacija i dogovor termina, komunikacija s klijentima, vođenje društvenih mreža i web stranice. Dizajnirala sam prostor i ujedno vodim brigu o knjigama i financijama.
Koliko je bilo teško naučiti vještinu tetoviranja? Koliko je trajao trening?
Leš tetovira 10 godina, a u početku se vježbao se na prijateljima, sebi, meni… To je vještina koja se stječe uz puno vremena i rada, a ujedno nikada nije savladana do kraja. Tehnologija napreduje, a s njom i razne mogućnosti stoga je svaki dan prilika za naučiti nešto novo i razviti svoj stil još jedan korak dalje.
A kako izgleda otvaranje poslovnog subjekta za takvu djelatnost? Koliko je to komplicirano u Hrvatskoj?
Prilikom otvaranja obrta odlučili smo tražiti poticaje i na kraju smo ih uspjeli dobiti. Najveća briga nam je bila složiti dobar poslovni plan i povezati tetoviranje s fakultetom koji smo studirali. U Hrvatskoj ne postoji škola tetoviranja, tečaj tetoviranja ili neki program kojim možete dobiti potvrdu o stjecanju zanata, stoga nam je jedina referenca bio radni odnos koji je Leš imao kao tattoo majstor u jednom studiju u Zagrebu i u Kanadi. Kada smo dobili potvrdu da ostvarujemo pravo na poticaje, samo otvaranje obrta nije bilo komplicirano.
Koja je najveća predrasuda o tetoviranju i tattoo umjetnicima koju često susrećete?
Uh, rekla bih da se tetoviranje ne doživljava kao pravi posao u smislu koliko vremena tetoviranje iziskuje. Ponekad nas klijenti znaju pitati čime se još bavimo uz ovaj posao što nam govori da se doživljava usputno ili kao hobi. No, ovo je zaista jedan iscrpan posao i voljeli bismo da nam dan traje 48h da stignemo sve što želimo. 🙂
Kako se promovirate i dolazite do novih klijenata? Jesu li društvene mreže u vašem slučaju ključne?
Putem društvenih mreža i web stranice, no najveći broj klijenata nam dolazi preko preporuke klijenata koji su bili na tetoviranju. Do sada nismo koristili usluge marketinga i nismo nikada platili negdje reklamu na čemu smo vrlo, vrlo zahvalni. Klijenti nas pronalaze sami i to nas čini presretnima.
Znate li koliko tetovaža godišnje napravite?
Teško pitanje, ali rekli bismo u prosjeku negdje 700-900.
Koliko unaprijed se klijenti uopće moraju javiti?
Prijave otvaramo svaka tri mjeseca i tada popunjavamo naredna tri mjeseca. Npr. 15.6. otvorene se prijave za srpanj, kolovoz i rujan, a preko prijava u rujnu popunjavat ćemo 10., 11. i 12. mjesec.
Koje su prednosti, a koji nedostatci toga što kao bračni par radite zajedno?
S obzirom na naš odnos koji je u potpunosti yin-yangovski odgovara nam da smo cijeli dan zajedno, i na poslu i nakon posla. Ne miješamo se jedan drugom u posao, a istovremeno smo upućeni u sve što druga osoba radi. Za nas konkretno taj odnos funkcionira, iako često dobivamo pitanja na tu temu. Moram priznati da se još nismo pošteno posvađali oko posla u ovih 7 godina, imamo veliko poštovanje jedan prema drugome. 🙂
Komunikacija je ključna i problem od danas je potrebno riješiti isti taj dan.
A što bi biste poručili nekome tko razmišlja o upuštanju u posao s privatnim partnerom?
Komunikacija je ključna i problem od danas je potrebno riješiti isti taj dan. Bez istinskog poštovanja i povjerenja vrlo je teško upustiti se u tako intenzivan odnos.
Koja je nepravedna prednost koju Tattoo Rroom ima?
Iz ove perspektive nam se čini da smo otvorili studio u pravom trenutku u vremenu kada se pojavila potreba za ovakvim tipom tetovaža i dok su društvene mreže još funkcionirale na drugačiji način. Imali smo sreće s tajmingom.
Koje greške najviše pamtite i što ste iz njih naučili?
Na početku smo pretjerali s brojem termina i tetovaža koje smo dogovorili s klijentima. Nismo uzeli u obzir da će nam trebati puno vremena za pripremiti sve te skice, napraviti željene izmjene i nismo uračunali vrijeme za sebe. Naravno, kada radiš za sebe tog je vremena i općenito vrlo malo. No, naš početak poslovanja je bio vrlo intenzivan i bez predaha. Sada puno pametnije baratamo s vremenom, smanjili smo količinu termina u tjednu, iako i dalje smatramo da radimo puno više tetovaža tjedno nego što je to u ovom poslu uobičajeno. Naučili smo paziti gdje je granica pred burnout i naučili smo cijeniti slobodno vrijeme i to da nismo robovi svog posla, već da uživamo u onom što radimo.
Što biste savjetovali nekome tko želi pokrenuti vlastiti tattoo studio?
Ono što smo kroz posao naučili jest da klijenti cijene cjelokupno iskustvo više od same tetovaže. Naš najveći savjet jest da se klijentima pristupa s poštovanjem, razumijevanjem, transparentnošću. I naravno s vrlo jasno postavljenim granicama.
