Josipa Bosak Miklenić stručnjakinja je za neurofeedback i vlasnica kompanije Brainwork. Radi se o biznisu kroz koji uz biofeedback, s naglaskom upravo na neurofeedback, pomaže djeci i odraslima prebroditi niz problema. S neurofeedbackom upoznala se tijekom studija psihologije i čitavu se karijeru bavi samo njime. “Na zadnjoj godini studija počela sam se educirati i volontirati u firmi koja je tada jedina primjenjivala ovu metodu, a odmah nakon studija su me i zaposlili”, ispričala je za MALI VELIKI.
Nakon toga je završila u jednom start-upu gdje je primjenjivala neurofeedback i radila na razvoju hardvera i softvera za tu metodu. I tri godine kasnije došlo je vrijeme da se i sama okuša u poduzetničkim vodama pa je pokrenula Brainwork. “Najbolje od svega je što je to bilo u jeku korone, točnije počela sam raditi 1. 3. 2020., a već za dva tjedna je sve bilo zatvoreno pa tako i moj posao.” Iako, kaže nam, taj početak nije izgledao obećavajuće, nije odustala. Što joj je to donijelo i kako izgleda Brainwork pet godina kasnije, ispričala nam je u nastavku.
Kada si i kako si došla na ideju da pokreneš Brainwork? Koliko dugo si se pripremala na taj korak?
Brainwork sam zapravo inicijalno otvorila jer me bivši poslodavac to tražio i nisam u tom trenutku imala želju niti ambiciju biti poduzetnica. No, nezadovoljstvo na tom poslu i činjenica da već imam otvoren obrt ponukali su me da ipak krenem. Imala sam sreću da je u istoj situaciji bila i moja draga prijateljica, koja je radila sa mnom pa smo zapravo zajednički odlučile napraviti taj iskorak, a planiranje je trajalo možda 3 tjedna.
Dale smo otkaz, odradile poduži otkazni rok, kupile opremu (čitaj potrošile sve ušteđevine i zadužile se), pronašle prostor po pristupačnoj cijeni i krenule. Srećom smo imale već neke zadovoljne klijente koji su htjeli nastaviti raditi s nama pa je početak utoliko bio mrvicu lakši. Ulagale smo u oglase i danas mogu reći da imam zaista velik pool klijenata s kojima sam radila, a koji mi se uvijek vraćaju i kada god im je potrebna pomoć, znaju da mi se mogu obratiti.
Što je uopće neurofeedback, a što biofeedback i koje sve probleme pomažu riješiti?
Biofeedback je zapravo ovdje nadređeni pojam jer obuhvaća sve metode koje daju povratnu informaciju o nekoj fiziološkoj funkciji. Zapravo svaki put kada izmjerimo temperaturu koristili smo biofeedback. U mom poslu ono obuhvaća biofeedback disanja, mišićni biofeedback, biofeedback varijabiliteta srčanog ritma, biofeedback provodljivosti kože, temperaturni biofeedback, biofeedback vazokonstrikcije i vazodilatacije i neurofeedback. Dakle, riječ je samo o tome da se ovisno o tome o čemu se daje povratna informacija razlikuju vrste biofeedbacka. Neurofeedback je vrsta biofeedback metoda u kojoj je ta povratna informacija električna aktivnost mozga, odnosno EEG. Kroz treninge klijentima prezentiram kako im mozak radi u tom određenom trenutku, a oni uče mijenjati te obrasce moždanog rada na način koji njima donosi bolji fokus, smirenje, dulju pažnju i sve ono drugo što definiramo kao cilj procesa.
Ono što je kod neurofeedbacka zanimljivo je da se ta povratna informacija klijentima prezentira u obliku video igrice ili audiovizualnog sadržaja. Primjena je zaista vrlo široka, gotovo sve što je u mozgu, a u mozgu je sve. No, ono gdje se najviše koristi je za poboljšanje pažnje i fokusa, općenito izvršnih funkcija kao što su planiranje, rješavanje problema, motivacija i regulacija ponašanja, zatim i anksioznost, depresija, emocionalna regulacija (ispadi ljutnje i agresija), disleksija, poremećaj iz spektra autizma, poremećaji spavanja, glavobolje, panični napadi, tikovi, mucanje, epilepsija, PTSP, traumatske ozljede mozga, epilepsija i tinitus. Iako se često koristi kod poteškoća i problema, zapravo se uvelike primjenjuje i kao trening vrhunske izvedbe kod sportaša, menadžera i svih onih željnih vrhunskih rezultata uz manje napora.
A tko su Brainwork klijenti? Kome sve i kakve usluge nudiš?
Brainwork klijenti su svi u dobi od 4 do 75 godina. Zapravo sam imala prilike raditi upravo s ovim rasponom populacije, no trenutno su to više djeca i adolescenti, ali uvijek ima i nekih odraslih koji su čuli za ovu metodu. Najčešće radimo s djecom s ADHD-om ili problemima pažnje, djecom s poremećajem iz spektra autizma, te poteškoćama samoregulacije ili disleksijom. Odrasli se najčešće javljaju zbog poteškoća s fokusom i pažnjom, anksioznosti, poremećajima spavanja i glavoboljama. U radu primjenjujemo sve vrste biofeedbacka, dakle i neurofeedback i sve one druge koje sam nabrojala. Radim još i psihološka testiranja za djecu, te savjetovanje roditelja.
Kako izgleda proces rada s klijentima – od prvog kontakta do rezultata?
Nakon prvog kontakta dogovaramo termin za inicijalnu procjenu, ona nam je prvi korak u kreiranju treninga. Na procjeni definiramo koje su “slabe točke” odnosno gdje su dobivena odstupanja u načinu na koji mozak klijenta radi u odnosu na ono što se očekuje s obzirom na njegovu dob. Procjena se sastoji od inicijalnog razgovora, stres testa, te bazičnog snimanja EEG-a. Nakon snimanja prolazimo rezultate i zajednički definiramo što možemo napraviti i koji su nam ciljevi treninga, a isto tako i dinamiku dolazaka i okvirno vrijeme trajanja. Nakon toga kreće rad, u pravilu je potrebno odraditi 20 treninga kako bi mozak uspio formirati nove neuralne puteve. A često je potrebno i više kako bi se oni učvrstili i postali novi obrazac rada. Ovaj dio ovisi od klijenta do klijenta, no 20 je svakako minimalan za svakoga. A cilj je da klijent na svjesnoj razini nauči prepoznati i upravljati ovim mentalnim stanjima.
Treninzi izgledaju tako da se najprije radi biofeedback disanja ili varijabiliteta srčanog ritma. A potom se radi 20-25 minuta neurofeedback treninga, odnosno igrica ili nekog audiovizualnog sadržaja. Tijekom treninga razgovaramo s klijentima, podučavamo ih kako postići i prepoznati željeno mentalno stanje. A potom i određenim tehnikama, kako primijeniti ono što nauče u treningu na svoje svakodnevne situacije. Razgovaramo puno i o tome kako naš mozak radi, podučavamo o neuroznanosti. Kao i što je potrebno našem mozgu da radi na najbolji mogući način. Nakon 20 treninga radimo evaluaciju, ponavljamo bazično snimanje kako bismo procijenili što je u tom razdoblju napravljeno, te postoji li potreba za nastavkom. Cilj treninga je postići vidljive i željene promjene u ponašanju, te koliko je to moguće, svjesno upravljanje mentalnim stanjima.
A kako se kreću cijene usluga? Na temelju čega ih formiraš?
Cijene su u pravilu u skladu s tržištem, odnosno kako se kreću cijene istih odnosno sličnih usluga kao što je primjerice psihoterapija. Postoji mogućnost plaćanja po pojedinom dolasku što je najskuplja opcija, a ako se osoba odluči za paket (imamo paket od 10 i od 20 treninga) dobiva popust na ovu inicijalnu cijenu. Također, za djecu su treninzi povoljniji. Kod inicijalne procjene imamo dvije varijante. Jednu bazičnu koja je jeftinija i onu složenu koja uključuje i biofeedback procjenu i višekanalnu kvantitativnu analizu EEG-a.
Izazova uvijek ima, sama činjenica da treba privući klijente je izazovna.
Koje su najveće predrasude koje ljudi imaju vezano uz neurofeedback?
Ono s čime se najviše susrećem (i borim) je tvrdnja da metoda nema dovoljno znanstvene osnove. Često osobe koje nisu educirane u ovoj metodi to navode kao razlog kada ih zainteresirani klijenti pitaju za mišljenje, pa to često bude razlog zašto inicijalno ne krenu. No, do sada svi koji su prvotno odustali od metode iz razloga što im je netko od stručnjaka to rekao, kada su ipak došli su mi na kraju rekli da im je žao što su poslušali i nisu odmah počeli. Ponekada postoji strah da induciramo struju u mozak, što vrlo brzo uspijemo riješiti. A onda i da nije preporučljivo ići na neurofeedback ako osoba ima epilepsiju. Ima ih još nekoliko, no ove su najčešće zastupljene.
A što ti je bilo najizazovnije u postavljanju kompanije Brainwork – regulatorno, tehnološki, ljudski?
S regulatornim dijelom kompanije se trenutno najviše borim, jer sam dobila saznanja da mogu potpuno drukčije postaviti temelje firme na zapravo meni lakši i bolji način. No, za to još čekam potvrdu knjigovotkinje da je izvedivo. Definitivno najveći izazov je krenuo kada sam prije sada već tri godine ušla u sustav PDV-a. A u ovom trenutku pokrećem novu nišu, odnosno ciljam novu populaciju klijenata koja mi je osobno pomalo nepoznata i teško dohvatljiva. Tako da izazova uvijek ima, sama činjenica da treba privući klijente je izazovna. No ja sam tip osobe koja puno brine i jako “puše na hladno” pa se nekako uvijek uspijem izvući iz svake situacije.
Koji dio tvog posla ti pruža najveće zadovoljstvo?
Najveće zadovoljstvo mi je definitivno rad s klijentima. Ponekada je to vrlo izazovno, osobito s djecom s većim teškoćama, ali u konačnici kada se vidi napredak je tim veće zadovoljstvo. Volim kada ih mogu usmjeriti da postignu neki cilj i onda kada stvarno u tome uspiju i izreguliraju svoje ponašanje je tolika sreća da je to teško opisati riječima. No, s obzirom na to da sam po definiciji štreber, volim i onaj operativni dio posla, slaganja rasporeda, provjera financija, plaćanja računa i slično.
Koliki tim danas čini Brainwork?
Brainwork tim danas čine 3 osobe, sve smo psihologinje i educirane neurofeedback trenerice. Tu je i naš terapijski pas Isha koja jako razveseli klijente svih uzrasta, a pokazala se i kao jako dobar pomagač za uspjeh u treningu.
Cilj nam je uvijek pružiti najbolju moguću uslugu i to svi naši klijenti znaju i zato nam se uvijek vraćaju.
Koja je nepravedna prednost koju Brainwork ima?
Ja bih rekla da je to činjenica da se isključivo bavimo neurofeedbackom, odnosno da je naš fokus upravo ova metoda. Jer to znači da se kontinuirano educiramo i superviziramo kod najvećih stručnjaka u području, maksimalno radimo na tome da naši klijenti profitiraju od svojih treninga i nauče kako koristiti naučeno u svakodnevnim situacijama. Kako bi se reklo “we live and breath” neurofeedback. Cilj nam je uvijek pružiti najbolju moguću uslugu i to svi naši klijenti znaju i zato nam se uvijek vraćaju.
Koje greške na svom poslovnom putu najviše pamtiš i što si iz njih naučila?
Najviše pamtim suradnje s vanjskim dobavljačima koje nisu bile u skladu s prvotnim dogovorima. Prvenstveno mislim na firme koje su mi radile primjerice web stranicu ili oglašavanje, a s čijim konačnim rezultatom nisam bila u potpunosti zadovoljna, no ništa nisam rekla. Isto tako kada bih za klijente (najčešće kojima držim edukaciju i superviziju) odradila posao, a oni mi ne bi platili. Ono što sam iz toga naučila je da za svaku suradnju kreiram ugovor u kojem vrlo jasno navodim prava i obveze obiju strana. Pa u najgorem slučaju imam pokriveno pismeno kako je suradnja dogovorena. Nažalost, ovakve stvari su mi se do sada dogodile više puta, kažu mi da sam previše naivna i previše vjerujem ljudima. Tako da vjerujem da će biti još takvih grešaka iz kojih ću morati učiti.
Što bi savjetovala nekome tko se želi profesionalno baviti neurofeedbackom?
Prvi savjet je svakako dobra edukacija i barem 10 sati hospitacija i supervizije prije početka rada. Mislim da je ovo vrlo ozbiljan posao i da ga kao takvog treba doživljavati. Osobito ako se planira raditi s djecom jer uvelike oblikujemo njihove živote. Dakle, uložiti u stručnost, a onda i u dobar aparat i sve drugo potrebno za rada. Također smatram jako važnim imati stalnu podršku. Osobno sam kontinuirano u dvije supervizije, jednoj stručnoj iz neurofeedbacka, a i jednoj terapijskoj. Jer klijenti razne stvari donesu pa nije baš lako uvijek nositi se s time. Također redovito superviziram svoje zaposlenice, kao i druge kolege i vidim koliko dobrobiti takva suradnja njima donosi.
