Petra Pavičić vlasnica je brenda Forget Me Not. Radi se o brendu nakita koji možete potpuno personalizirati. Do te mjere da na njega otisnete otisak prsta drage osobe. Ili pak šapicu vašeg kućnog ljubimca. Forget Me Not je u kratkom roku stekao veliku popularnost pa je Petra prošle godine ostavila svoj stalni posao i sasvim se posvetila gradnji brenda.
“Dala sam otkaz na stalnom poslu i posvetila se isključivo ovome i voljela bih kad bi nekoga, kome nedostaje još onaj mali gram hrabrosti, inspirirala i motivirala”, rekla je za MALI VELIKI. “I sama sam prolazila kroz strahove i brojna pitanja i s guštom sam čitala tuđe tekstove ljudi koji su se usudili. A sada… sada se samo pitam zašto se nisam usudila i ranije.” Kako je nastao Forget Me Not, pročitajte u nastavku.
Kako je nastala ideja za Forget Me Not nakit i kada si je napokon realizirala?
Ideja je nastala, kako to obično biva, slučajno, iako ja ne vjerujem u slučajnosti. Vrijeme (pre)brzo prolazi i željela sam na neki način sačuvati uspomenu na meni drage ljude, ali i četveronožne članove obitelji. I tako mi je jedne zimske večeri, dok sam se izležavala na kauču u zagrebačkom Maksimiru sletjela prva misao u glavu o gravuri otisaka prstiju, vlastoručno pisanih poruka i njuškica i šapica. Ista ta misao stanovala je u mojoj glavi mjesecima, no krenuli su uobičajeni strahovi poput “je li to uopće zanimljivo”. Dok na Instagramu nisam vidjela story školske kolegice s upitom radi li netko baš takav nakit. Je li to znak s neba? Ja mislim da je, rekla sam već da ne vjerujem u slučajnosti. Od te prve misli do konačne realizacije prošlo je godinu dana. Čak i malo više, ali ovako bolje zvuči.
Čime si se do tada bavila?
Radim od srednjoškolskih dana i bilo je tu svega, od konobarenja i sezona, rada u trgovinama do zadnjeg posla u struci kao social media manager. S 20 mi možda nije bilo jasno što radim iza šanka, ali sada znam da je sve baš onako kako je trebalo biti. Apsolutno svaki posao me u neku ruku pripremao na poduzetništvo i svaki me oblikovao i nečemu naučio. I to ne samo kako napraviti najfiniju kavu. Naravno, moja struka i sve iskustvo rada u marketingu mi je uvelike pomoglo oko ovog mog malog brenda. Tako da, iako često hektično i stresno, sve to jako, jako cijenim.
Svaki posao me u neku ruku pripremao na poduzetništvo i svaki me oblikovao i nečemu naučio.
Kako točno funkcionira proces izrade tvog nakita?
Proces je, u najmanju ruku, zabavan. Nakit naručujem gotov, iako bih rado izrađivala samostalno. No za to bi mi dan ipak trebao trajati barem 72 sata i trebala bih još jedno 6 ruku. No, sve ostalo radim sama i jako sam ponosna što u mom poslu nema digitalizacije. Odnosno, svaki otisak, svaki crtež, njuškicu, šapicu i svaku vlastoručno napisanu poruku crtam sama i potom graviram, pakiram, šaljem. Uz to stalno smišljam što bih još od nakita mogla uvrstiti u ponudu, smišljam nove ideje za gravure, organiziram fotkanja i sav kreativni rad koji možda na prvu nije vidljiv. Jesam rekla da je zabavno?
Koliko je bilo teško naučiti cijeli taj proces izrade? A nabaviti materijal?
Ajme! Užasno. Evo, iskreno i bez uljepšavanja. Baš teško. Pronaći programe u kojima bih mogla crtati, pa zatim učenje crtanja u njima… Pa potom isprobavanje gravura kako bi otisak, njuškica i šapica izgledali kao uživo, bez tamnih i crnih mrlja… Taj period baš pamtim kao stresan. Ali zahvaljujem Bogu što me okružuju moji najdraži prijatelji i obitelj koji su mi bili od velike pomoći. Svi su podijelili sa mnom znanja koja su imali i danas zato imamo Forget me Not. Na tome ću im zauvijek biti zahvalna. Što se nakita pak tiče, ni tu nije bilo ništa jednostavnije. Jako perfekcionistički prilazim svemu ovome i ne bih si mogla oprostiti da se uz moje ime jednog dana veže nešto što je nekvalitetno. A vrlo je teško procijeniti kvalitetu putem interneta. Zato je bilo isprobavanja. Puno isprobavanja. No, našla sam kvalitetan nakit koji sam potom testirala i koji je zadovoljio sve moje kriterije.
Ne bih si mogla oprostiti da se uz moje ime jednog dana veže nešto što je nekvalitetno.
Od kojeg materijala je Forget Me Not nakit i u kojim sve bojama dolazi?
Sav nakit je od nehrđajućeg čelika i dolazi u zlatnim, srebrnim i rose gold varijantama. Ponosna sam što se baš svaki komad nakita testirao po nekoliko mjeseci i to u različitim uvjetima. Od svakodnevnih situacija do odlazaka (i boravka) na moru koji nosi svoje izazove; razne kreme i ulja za sunčanja, morska voda, klor, znoj, sunce… Naravno da iz tog razloga nisam u mogućnosti širiti ponudu nakita brzinom kojom bih voljela. Ali draže mi je da ide sporije, a da se zadrži kvaliteta, nego da je obrnuto. Naravno, bilo je i toga da neki komadi nisu prošli testove. No njih nikada nitko neće vidjeti jer su završili u smeću. Ali i to je sve dio procesa.
A kako formiraš cijene? Ovisi li to o boji koju klijent odabere, motivu ili nečem trećem?
Cijene su zapravo podijeljene u dvije odnosno četiri kategorije. Ovise o tome hoće li u gravuru biti uključen otisak prsta ili ne i o tome radi li se o ogrlici ili o narukvici/manžetama.
Gdje sve prodaješ Forget Me Not nakit?
Trenutno samo putem društvenih mreža, ali u planu je i webshop kao i odlasci na sajmove. Samo da se kloniram.
Koliko je izazovno bilo doći do prvih klijenata i koje si metode pritom koristila?
Moram biti iskrena i reći da je bilo manje izazovno nego što sam očekivala. Naravno, prve komade nakita kupili su prijatelji (i na tome im beskrajno hvala). I onda je jednostavno word-of-mouth učinio svoje. Još nisam koristila nikakva oglašavanja i slično, odlučila sam se za ovaj sporiji, ali kvalitetniji pristup. Naravno, nemam ništa protiv oglašavanja i sigurno ću ih koristiti za veći doseg. Ali u ovom periodu mi gotovo svaki kupac donese 2-3 nova i to mi je dovoljno.
Koja je najneobičnija narudžba koju si do sada dobila?
Meni su sve narudžbe neobične odnosno posebne. Bilo je tu otisaka prstiju od tek rođenih beba, do crteža koji je nacrtala baka koja boluje od Alzheimera, do gravure fotografija koje nose najljepše uspomene pa sve do njuškica i šapica peseka i maca koji su kao članovi obitelji. Ipak, najemotivnija bila mi je poruka koju smo stvorili iz pisma pokojnika. Uzeli smo slova po želji i u autentičnom rukopisu stvorili riječ koja je od velikog značaja i na taj način makar simbolično oživjeli uspomenu.
A jesi li ikada dobila neku koju iz nekog razloga nisi mogla ispuniti?
Jesam, i to dvaput. Prva je bila jedna narudžba gravure otiska prsta – ali bez samog otiska. Gospođa je željela da lažiram otiske njenih unuka jer nije mogla do njih, a silno je željela imati takvu ogrlicu. Na stranu što nisam vidjela smisao u nošenju “lažnih i nepostojećih” otisaka, to mi nije bilo moralno i odbila sam izradu. Druga narudžba bila je želja da se gravura odradi s crnom, laserskom gravurom koju ja ne koristim. No, proslijedila sam upit kolegama pa eto, bar je nekome svanulo.
Planiraš li širiti asortiman?
Ma naravno da planiram! Ja imam 101 želju koje stanuju u mojoj glavi, ali dan ima samo 24 sata, a ja sve što radim, radim sama. Zato se vodim s “pomalo” – planiram ovo raditi još dugo, dugo, duuugo, tako da stvarno nigdje ne žurim. Ovo je maraton na duge staze.
Ovo je maraton na duge staze.
Koja je nepravedna prednost koji ima Forget Me Not nakit?
Skromno ću reći da sam to JA. Na stranu kvaliteta nakita i stvarno posebna gravura, ali i da postoji identičan proizvod, on neće imati identičnog vlasnika – neće imati moj pristup, moju komunikaciju i moju posvećenost detaljima. Neće imati ni moje poštivanje rokova za isporuku, ni moju uslužnost, a nekada ni moj humor. Imat će svoj, i u tome i je ljepota i različitost.
Koje greške sa svog poduzetničkog puta najviše pamtiš i što si iz njih naučila?
Sve ih pamtim, ne mogu ih zaboraviti ni da želim! Mislim da bi mogla raspisati omanji rad na tu temu, ali reći ću jednu koja mi se baš urezala. Znači, trebala sam logotip, jasno. Ali nemam u tom trenutku novaca za isti. Pa sam potrošila 2 mjeseca na izradu loga u Canvi. Naravno, logo je bio loš. Kriminalno loš. I nakon 3 mjeseca mi je bilo toliko mučno gledati ga da sam opet dala profesionalcu da ga napravi. Pouka? Nemoj žuriti i raditi jeftine verzije jer ćeš opet potrošiti hrpetinu vremena, a vjerojatno nećeš biti zadovoljna. Radije malo uštedi i daj odmah da posao odradi onaj tko zna. I čisto da se razumijemo, ovu grešku sam morala ponoviti još jednom i to s pakiranjem – čisto da budem sigurna da sam naučila. Vi budite pametniji i naučite od mene.
Poduzetništvo nije linearan put i kad pomisliš odustati – nemoj.
Što bi savjetovala nekome tko želi pokrenuti vlastiti brend personaliziranog nakita?
Poduzetništvo nije linearan put i kad pomisliš odustati – nemoj. Malo povjerenja u se i u svoje kljuse i još više vjere u Onoga gore i sve bu to bilo dobro. E i da, nemoj slušati one koji ti govore da je poduzetništvo samo kavice, odlasci na ručkove 0-24, putovanja i lijep život – taj ti laže i ako u to povjeruješ bit će ti puno teže kad ti stvarnost lupi šamar. Osobno u te stvari nikad nisam povjerovala pa mi je svejedno bilo teško, a mogu misliti kako bi mi tek bilo teško da jesam povjerovala.
