Martina Tijan Bakša i Dario Miškić već 17 godina, obiteljski su prijatelji koji su već 17 godina ujedno i poslovni partneri. Zajedno stoje iza tvrtke Egle Dizajn koja je specijalizirana za staklene opeke, staklenih stijene i druge slične proizvode od stakla. Svoj su biznis pokrenuli na ne tako konvencionalan način. Naime, oboje su prvo bili zaposlenici tvrtke koja je danas u njihovom vlasništvu. Bili su joj predani kao da je njihova od prvog dana pa su tako u dogovoru s tadašnjom vlasnicom, u jednom trenutku preuzeli posao.
Egle Dizajn staklene stijene i opeke od tada su se našle na velikim kako javnim tako i privatnim projektima. Između ostalog, to su kazalište Trešnja u Zagrebu, Grand Hotel Brioni u Puli, novi hotel Stellar u Zagrebu, a trenutačno rade na proizvodnji posebno dizajnirane staklene opeke za Meštrovićev paviljon koji je upravo u procesu obnove.
Kako je Egle Dizajn rastao, što je pritom bilo ključno i što je njihova nepravedna prednost, za MALI VELIKI ispričala je Martina Tijan Bakša.
Kada se rodila ideja o pokretanju vlastitog biznisa i zašto baš u području staklene opeke, staklenih stijene i drugih sličnih proizvoda od stakla?
U firmi Egle Dizajn bili smo oboje radnici, koji su se u startu posvetili firmi kao da je njihova. Firma se tada bavila isključivo prodajom i ugradnjom staklene opeke. U dogovoru s tadašnjom vlasnicom odlučili smo da ćemo preuzeti firmu. Osluškivanjem potreba tržišta, vidjeli smo da je nadolazeći trend u staklu, a budući da je staklena opeka vezano za staklo, odlučili smo proširiti poslovanje na staklene stijene, staklene ograde, staklene tuš kabine. Dugogodišnji rad s arhitektima, pomogao nam je da osim staklene opeke, naše ime povežu i sa staklenim stijenama. Potražnja za staklenim stijenama stvarno je brzo krenula, te smo dalje pratili vanjska tržišta i nadolazeće trendove. Jedna smo od prvih firmi na hrvatskom tržištu koja je ponudila staklene stijene s crnim profilima i prečkama. Preko noći je to postao jedan od glavnih trendova kod uređenja interijera. Imam osjećaj da ne prođe niti jedan dan, a da nekome to ne ugradimo.
Čime ste se bavili prije toga? Koliko je bilo izazovno naučiti sve o ovom području i započeti s radom?
Prije stakla firma se od 1990. bavila isključivo staklenom opekom. Za staklenu opeku smo glavni zastupnici u Hrvatskoj. Staklena je opeka nekako naš zaštitni znak, i ponosimo se time. Jer je specifičan proizvod. Ljudi ga doživljavaju kao zastarjeli, ali nije. Široka paleta modela i boja danas staklenu opeku čini posebnom. Jednostavno je to proizvod po meni koji nema zamjenu. Uvijek je tu. Nekad je njena potražnja veća, nekad manja. Trenutačno se opet koristi u interijerima: u šankovima, pultovima, pregradnim zidovima.
Općenito, što je u početku bilo najizazovnije, od pronalaženja prostora preko birokracije do zadovoljavanja sigurnosnih standarda?
Budući da smo preuzeli firmu koja je imala riješen prostor i sve potrebne stvari nismo se puno susretali s birokracijom.
Bitno je da radiš ono što voliš, jer tada nikad nisi umoran od rada.
Kako ste pronašli prve klijente? Kojim ste sve metodama do njih dolazili?
Budući da smo imali specifičan proizvod, staklenu opeku, bitno nam je bilo arhitektima, projektantima i građevinarima približiti maksimalno i predstaviti prednosti tog proizvoda. Arhitekti su bili jedni od bitnijih karika u samim početcima. Nekad smo se i oglašavali u raznim časopisima, izlagali na sajmovima, dok danas naš bazni kanal za oglašavanje je Instagram. Svakako ono što se nikad ne mijenja je riječ zadovoljnog kupca. To je jedan od kanala koji je uvijek po meni broj jedan.
Koliko Egle Dizajn danas ima zaposlenih i kako izgleda organizacija posla?
Trenutno Egle Dizajn ima 12 zaposlenih. Poslovnice imamo u Zagrebu i Puli. U Zagrebu je proizvodni i izložbeni salon, i baza rekla bih. Sve kreće iz Ježdovečke 103. A u Puli imamo izložbeni salon. Nekad smo govorili da smo mala obiteljska firma, no danas bih rekla da smo ipak nešto veći, ali notu obiteljske firme bih zadržala. Naši djelatnici su neki i preko 10 godina kod nas. Bitna nam je jako atmosfera među djelatnicima. Smatram da se i kolega Dario i ja, jako trudimo da se naši djelatnici osjećaju ugodno na radom mjestu. Konstantnim ulaganjem u alate i strojeve pokušavamo pratiti tehnologiju kako bismo bili brži i efikasniji, i u rokovima isporučivali i ugrađivali proizvod. Ženski dio ekipe je u komercijali dok je muški dio ekipe u proizvodnji i na terenu. Imamo tri ekipe za montažu. Bez obzira na to što smo stacionirani u Zagrebu, montažu vršimo na području cijele Hrvatske i otocima.
A kako, ukratko, izgleda proces rada na jednom projektu?
Prvi kontakt većinom ćete imati sa mnom ili kolegicom u komercijali. Nas dvije pokušavamo shvatiti vaše želje, nacrte arhitekta, rendere dizajnera, te sastaviti okvirnu ponudu. Tada na objekt stupa kolega koji vrši izmjeru, nakon čega dizajnerica radi radnički nacrt. Ako je sve to onako kako ste zamislili, krećemo s proizvodnjom. I kroz mjesec dana vaša želja postaje stvarnost. Pokušavamo maksimalno ispuniti želje klijenata jer želimo da svaka stijena bude jedinstven proizvod.
Kako ostajete u toku s inovacijama u području staklarske industrije?
Kao za sve pa tako i za staklo, bitno je pratite trendove. Pokušati biti uvijek korak ispred. Obilazak sajmova omogućuje nam da znamo koji će biti nadolazeći trendovi, i tada se već pripremamo. Uglavnom nema stajanja. Crno je već neko vrijeme in u staklenim stijenama, ali lagano je tržište zasićeno. Zlato i bronca sada lagano pokušavaju zauzeti njegovo mjesto. Kod nas možete naći sve: od crnog, zlatnog, bronce, bijelog pa do vašeg rala po izboru.
Koji je najzahtjevniji projekt koji ste do sada radili?
Toliko je projekta prošlo da nemam niti jedan koji bi rekla da je bio najzahtjevniji. Jer nekako priprema i komunikacije je najbitnija, a ako je ona dobro posložena sve se to odradi. Možda jedan od najdužih projekata je ovaj koji je sad u nastajanju, a to je proizvodnja posebno dizajnirane staklene opeke za Meštrovićev paviljon u Zagrebu. To je bilo nešto sasvim novo što smo radili. Do sada se nikad nije projektirala staklena opeka baš po našim nacrtima. Uvijek se koristila staklena opeka koja je iz postojećeg asortimana proizvoda naših dobavljača. Ovo je novi izazov kojem se jako radujem da vidim konačni rezultat. Puno je tu detalja, ljudi koji su se trebali povezati da se sve to uskladi. Od projekata vezanih za staklene stijene, izdvojila bih projekt s Maistrom, hotel Stellar u Zagrebu. Gdje smo radili pregradne staklene stijene u spavaćim soba.
A na koji ste najponosniji i zašto?
Nemam projekt na koji sam najponosnija. Jer se svakom projektu u potpunosti predajem. Bilo je možda projekata koji su drugačiji kao dječji vrtići ili kazalište Trešnja jer su korištene razne boje staklenih opeka, pa su zato drugačiji. Ali ima projekata koji su ostali u sjećanju jer su sami po sebi posebni po mjestu lokacije kao San Canzian, tvrđava Srđ ili Grand Hotel Brioni. Jako je puno privatnih klijenata koji su ostali u pamćenju, s kojima smo odradili posebne projekte.
Koja je nepravedna prednost koju Egle ima?
Naša nepravedna prednost smatram da je što smo i kolega Dario i ja, bez obzira sto smo vlasnici firme maksimalno uključeni i predani svakom projektu kao i prvog dana. Klijenti imaju maksimalnu podršku prilikom kupnje ili samo razmatranja naših proizvoda.
Najbitnije je prije svega da smo svjesni da smo i mi ljudi koji uvijek mogu pogriješiti.
Koje greške sa svog poduzetničkog puta najviše pamtite i što ste iz njih naučili?
Nažalost ili na sreću nismo imali grešaka koje su nas unazadile ili kočile u ostvarenju ciljeva. Budući da sam se uvijek o svemu konzultirala s Dariom, a i obrnuto. Smatram da smo dvoje mladih ljudi koji su se našli u pravo vrijeme na pravom mjestu, i spojili se s istim ciljem. Još uvijek nakon 17 godina zajedničkog rada ciljevi su nam isti, želja za poslom raste, ali najbitnije je prije svega da smo svjesni da smo i mi ljudi koji uvijek mogu pogriješiti.
Što biste savjetovali nekome tko namjerava ući u sličan biznis?
Bitno je da radiš ono što voliš, jer tada nikad nisi umoran od rada. Želja za radom i novitetima tada dolaze same od sebe. I jedna po meni vrlo bitna ili najvažnija stvar, ostati čovjek bez obzira koliki uspjeh si postigao. I nikad ne zaboraviti od kuda si krenuo.
